Ovaj mjesec je bilo malo postova, pa evo jedan dulji, da nadoknadim.

Bio sam dio jedne isključivo muške kućne grupe na kojoj je spontanost bilo jako izražena. Kako smo znali veoma nasumično birati nekakvu temu grupe, a tamo se našao DVD naslovljen „Evanđelje po Judi“ koje je tada bila aktualna tema, nije nam puno trebalo da se dogovorimo da ćemo to pogledati i popričati o tome. Pogledali smo DVD, dobro se nasmijali toj sprdnji od dokumentarca i onda počeli razmišljati i razgovarati malo dublje (duhovno). Najstariji i (duhovno) najzreliji član nas je pitao kako možemo znati da to što smo vidjeli nije istina, a da “naša“ evanđelja jesu. Jedan drugi član je rekao da svako od ovih evanđelja ima 3 druga koja ga potvrđuju, a da ovo nema.
Što ako nije tako?

U jednoj od rijetkih prilika kada sam bio u crkvenoj knjižnici (jer nisam osoba koja voli čitati), snimim set knjiga za proučavanje Novog zavjeta. Od Mateja do Otkrivenja. I mislim si kako bi bilo guba proći Novi zavjet s takvim “vodičem“ koji bi mi odgovorio na mnoge nejasnoće koje mi se pojavljuju u Bibliji jer nedovoljno poznajem kulturu i vrijeme u kojem je pisana. I dobro... Idem ja to čitati (i imam Bibliju sa strane) i prvo je na redu Matej 1. Rodoslovlje Isusa Krista. Prvo što se komentira je kako se ne poklapa s rodoslovljem u Luki. Mislim si nije bed. Meni je moj dragi brat otkrio taj misterij već prije. Isus je imao dva roditelja. Možda je na Isus Davidov nasljednik kroz dvije različite loze, i preko Marije i preko Josipa. Ali onda pročitam da je to bedastoća jer se rodoslovlje nije radilo za žene. A dobro, možda su uzeli sve do Marijinog oca i dodali Josipa. Tako i tako je to nazivanje ocem i sinom u Biblijskim vremenima bilo nekako spaljeno. Ipak, neka pitanja na koja nisam znao odgovoriti su se digla. Autor knjige uz koju sam proučavao je napisao da niti on nema odgovor.

Jednom sam bilo na jednom seminaru koji je držao jedan profesor teologije. Između ostalo, objasnio je tekst iz Mateja u kojem se spominje „okretanje drugog obraza“. Objasnio je koliko je bitno da „ako te netko pljusne po desnom obrazu“ okreneš drugi. Malo kasnije sam nekom prilikom čitao Luku i skužio da tamo piše „po jednom obrazu“. Onda mi nije bilo jasno. Luka je bio Židov i sigurno je dobro znao zašto desni obraz jer je to direktno povezano sa židovskom kulturom. Ponovno se radi o razlici između Mateja i Luke, ali sam skloniji vjerovati Mateju jer je Matej bio tamo dok se to sve odvijalo, a Luka je zapisao događaj nakon što ga je istražio.

Jedna od meni najdražih scena u Novom zavjetu je kad se lik koji visi na križu pored Isusa obrati i Isus mu to prihvati. Taj događaj je zapisan samo u Luki. U Mateju i Marku piše da su tamo bili razbojnici koji su visili s njime i rugali mu se. Sad više nije samo između Luke i Mateja. Ne znam od koga je Luka mogao saznati bolje od Mateja i Marka koji su bili tamo. Možda je netko iz puka bio bliže cijelom događaju od njih dvojice, pa je možda bolje vidio/čuo i kasnije to rekao Luki. Ja ne znam.

Možda me se malo čudite što dovodim u pitanje “savršenost“ jedne knjige u Bibliji jer kršćani to jako jako jako rijetko rade. Ali pogledajte to iz malo drugačije perspektive. Ako ćemo se ponašati kao što se ponašaju turboreligiozni katolici koji ništa ne pitaju nego samo slijepo rade ono što im je netko rekao, nikad nećemo biti Bogu sluge kakve treba. Preispitivanje (i sebe i onoga u što vjerujemo) je često jedna prezanemarena kršćanska disciplina. Gotovo sigurno nisam doveo u pitanje vaše vjerovanje u “savršenost“ Biblije, ali (premda se na ove stavke koje sam spomenu lako nađe “zadovoljavajući“ odgovor) sam vas možda doveo do toga da se malo zapitate. Provjeravajte sebe i svoje odnose. Pogotovo vaš odnos s Bogom.