Ne pišem baš u zadnje vrijeme jer sam lagano bolestan. Konstantno sam umoran i napor mi je držati oči otvorene, a kamo li pisati nešto. Imam još par tema "u rukavu", ali nikako da nađem vremena kad moram spavati. Anyway...

U zadnje vrijeme često čujem od nekih ljudi (nekršćana) izjave tipa „više uopće nema dobra“. Čudi mi kad ljudi koji ulažu u to da ne bude “dobra“ izgovore takvu rečenicu. Ne kažem da sam ja bez greške. Normalno da se desi da zabrljam, isto kao i bilo tko drugi. Ali ima nekoliko stvari koje remete to nesavršeno “svjetovno dobro“

Prvi problem je pasivnost. Ljudi misle da nisu krivi ako ne naprave ništa. Ako će oni kvazidobri pustiti one kvazizle da rade što hoće, postoji samo jedan ishod - svijet koji imamo danas.

Drugi problem je “stvar principa“. Kad se netko ponese loše prema nekom drugom, nema šanse da ovaj “oštećeni“ popravi odnos. Ili izjave kao „Nisu nam se javili već godinama (nije bed što nismo ni mi njima). Kad se udostoje nazvati...“ Zato mnoga prijateljstva odumru. U mojoj bližoj obitelji ima nekoliko ovakvih slučajeva.

Još jedan problem su sitnice. Bed je ako prodaš ispit, ali nije problem dati policajcu neku lovu da ti “oprosti“ kaznu. Nije u redu pokrast državu, ali ako ne platiš dio poreza, ma... nikoga nisam oštetio. Ako te prodavačica u dućanu zakine za 50 lipa, podižeš tužbu, ali ako ti greškom da previše nikom ništa. Nisam nikad nikog ubio, nisam se obogatio na tuđoj nevolji... To što varam gdje god stignem nije tako gadno jer nemam puno prilika, pa ne varam “previše“.

Naravno, kao i svakom problemu na svijetu, uzrok je nedostatak Boga. Ako nemaš Boga, ništa te ne sprječava da zažmiriš na svoju “dobrotu“.