Imao sam točnu jednu godinu kad me majka odlučila odvesti na kupanje u Zvonimirovu u crkvu MB Lurdske. Ne sjećam se na što je to ličilo, ali sam gotovo sigurno protestirao.

Već sam u postu Brije pisao o tome kako istočni grijeh ne postoji, odnosno da se ne rađam kao grješnik. Onda i katolička ideja krštenja također nema smisla jer mi je uzalud krštenje ako mi se ne briše istočni grijeh. E, pa nije...

Prvi je krstio Ivan (aka Ivan krstitelj). Njegovo krštenje je bilo malo posebno i na nekoliko mjesta se u Novom zavjetu naziva Ivanovo krštenje. To je bilo krštenje u znak obraćenja. E, sad...
Židovima su znakovi značili puno. To krštenje je bio znak da se osoba odlučila okrenuti od grijeha. Također, to je bila odluka koju je trebalo donijeti. Znam da sam u prek-pretprošlom postu pisao protiv nekih poziva. To nije zato što je krivo to raditi, nego zato što ljudi od toga rade cirkus, pa često ljudi koji izađu naprijed ne znaju uopće da su se na nešto odlučili. Često se to radi još i na način da ne bude neugodno toj osobi, pa neka se samo ustane, ili samo digne ruku. Ivan je svima objasnio na što ih poziva i trebali su pred svima doći da ih potopi jednog po jednog i, vjerujte, nitko to nije radio zato što je bila takva atmosfera, ili zato što su to svi radili.

Znamo da se krštenje obavlja i danas. Krštenje djece je po meni bedastoća jer se djetetom Božjim ne postaje niti rođenjem niti odlukom roditelja (Ivan 1:12-13). Dakle, krste se odrasli koji se na to odluče. Zašto?

Čitamo u Djelima da je Pavao ponovo krstio ljude u Efezu jer su se krstili Ivanovim krštenjem i nisu primili Duha Svetoga. Ovo bi trebalo značiti da je krštenje više od znaka i full mi je čudno ovo čitati jer sam primio Duha Svetog prije nego što sam se krstio (isto kao što sam donio odluku da ću uvijek ići s Bogom prije nego što sam se krstio). Krštenje mi je bio jedan od highlighta (to znači jedan od ključnih trenutaka) u životu. Bilo mi je super i cijeli događaj je bio popraćen Duhom Svetim (makar nikog nisam čuo da priča u čudnim jezicima).

Krštenje je po meni više od samo znaka. Krštenje je nešto što bi se trebalo više dešavati iznutra nego izvana. Kada je Isus pričao da je nužno da se osoba krsti da bi se spasila, mislio je na odluku okretanje od grijeha prema Bogu. Ja vjerujem da nije potrebno obredno se bućnut u vodu da bi se osoba spasila, ali krštenje je jedan predivan doživljaj koji bi svaki kršćanin trebao proći.