Evo, gotovo je. Upravo sam se vratio sa zadnjeg ispita. Nećemo o tome kako je prošlo. Ajmo rađe na bitnije stvari u životu. :)

Prije negdje dvije godine, dobio sam svoju prvu majicu s kršćanskim natpisom. To je bila "Jesus factor" majica, odnosno na njoj je to pisalo i bio je nacrtan sprej jer je to bila tema kampa na kojem sam dobio tu majicu. Bilo je guba kad smo se vratili u Zagreb i izlazili iz busa, a većina nas ima na sebi tu majicu (uglavnom zato što više nismo imali što čisto za obuć', ali ipak kewl). I tako, nakon par dana, kad se majica oprala, trebalo se s njom prošetati kroz grad. Na tu pomisao nije mi bilo svejedno, a još manje mi je bilo svejedno kad sam se našao u gradu noseći upravo tu majicu. Rijetko tko je primijetio da nosim nešto posebno jer nije bio neki kontrast (tanka siva slova na crnoj majici), ali ja sam se osjećao drugačije.

Normalno je da živiš život, trudiš se biti kršćanin, ustaješ se bakici u tramvaju i slično... Ali što kad SVI znaju da si ti Kristov? Sve što ti napraviš može biti svjedočanstvo (pozitivno ili negativno). Inače, kad šećem po svijetu, sve što učinim može se povezati s tim što sam mlad, što sam zagrepčanin, što sam muško... Ali u ovom slučaju, bio sam jedan od onih... Važnost svega što učinim u mojim očima postala je sto puta veća.

Zanimljivo da u Božjim očima nije. Kada ja učinim nešto dobro, ta osoba nema pojma da sam ja takav radi Boga. Može reći da su me dobro odgojili ili da sam dobar po naravi, ali to nije istina. Ovako, ja mogu pokazati da to radim radi Boga. Znači li to da bi trebao nositi transparent na kojem piše "Isus" da bi za svako dobro koje učinim Bog dobio reklamu? Naravno da ne. Istina, kad nosim tu majicu, ili neke druge koja sam kasnije nabavio, ja razmišljam na taj način. U stvari, te majice su pozitivna stvar, ne da bi reklamirao Boga, nego da bi se natjerao da se ponašam onako kako bi trebao.