Znam da moram učiti, ali jednostavno nisam htio izdržati. Piše mi se.

Rimljani 14:20-23
Da se ne bi zafrkavali s kontekstom teksta, neću pisati o hrani uopće. Cijelo 14. poglavlje Rimljana opisuje problem sa slabima u vjeri i njihovim postupcima (u ovom slučaju jelom), ali će mi ovdje dobro poslužiti da post potvrdim pismom.

U tekstu piše da ako netko jede nešto, a vjeruje da to ne bi smio jesti čini grijeh, iako jesti to nije pogrešno. Vjerojatno se radilo o svinjetini ili nekoj drugoj vrsti mesa koju židovi ne bi smjeli jesti. Slično možemo reći da je grijeh ako danas netko vjeruje da treba držati subotu, a ipak radi subotom. Ipak, on je u svom srcu odlučio učiniti nešto krivo (to u stvari nije krivo, ali on misli da je). Time, stav njegova srca je pogrešan. Iz nekog razloga, ta se osoba odlučila učiniti nešto što misli da se Bogu ne sviđa. To je, naravno, grijeh. Da je grijeh čisto nepoštivanje nekakvih propisa, ta osoba ne bi učinila ništa krivo pogrešno jer se meso smije jesti, a subotom se smije raditi.

Ovo, pak ne znači da ja svojim uvjerenjima smijem reći što smijem, a što ne smijem. Bog mora biti temelj, ali sam protiv toga da mi neka druga osoba diktira što smijem/ne smijem i pokušava meni složiti odnos s Bogom kakav ona hoće. Kao kršćanin, imam neka moralna pravila koja neću kršiti i držim ih se "kao pijan plota" i to je pozitivno jer pokazuje da čvrsto vjerujem u neke stvari (npr. nikad uzet novac kad mi teta u dućanu krivo izbroji, ne buljiti u tuđu curu koji se malo obukla, davanje desetine crkvi, ne preguravat se u redu u menzi i sl.).

Ima ljudi kojima npr. preguravanje u redu nije nešto strašno i njima (kad bi to napravili) vjerojatno ne bi bio grijeh. Na neki način to je sivo područje i ne usudim se staviti neko pravilo ovdje. Meni, osobno, je to nešto jako jako užasno i odbijam to raditi i meni to je grijeh. Jednom sam to napravio da bi ručao s frendom i bilo mi grozno poslije. Jednom je bila situacija na faxu: nas desetak se spušta u menzu i ne pada im na pamet stat na kraj. Odmah idu naprijed tražiti nekog koga skoro poznaju da se ubace. Ja nemam obraza to napraviti. Ja ću pristojno pričekati na kraju reda.