Ja sam samo prva godina faxa. Zato vas molim da me ispričate ako sam uletio u nešto što je studentima već normalno.
Danas sam pisao test iz matematike2. Nisam ga napisao dovoljno dobro IMO, ali to uopće nije bitno za ovu temu.

Svi smo imali matematiku u dobrom komadu našeg obrazovanja i znamo kako profesori znaju zakomplicirat jednadžbe da bi ih se (kao) shvatilo. Gotovo svi računski problemi se daju svest na algoritam (ovo pomnoži, ovdje uvrsti, ako je ovo, onda oduzmi od ovog inače napiši...), ali ne. Profesori nam izbace neke full glupe činjenice koje bi nam kao trebale pomoć da razumijemo (tako je bar sa mnom bilo u većini slučajeva).

Do faxa, ja nisam imao pojma što je matematika. Lijepo je kad ti imaš formulu i uvrstiš, ali izvodi, dokazi i to... To sam prije faxa rijetko viđao, iako je to prava matematika, a ostalo je samo račun (koji strojevi obavljaju brže i bolje, pa ne znam zašto uopće to učimo). Anyway... Matematika 1 na faxu mi je bilo obrazovno iskustvo života. Predavao mi je valjda najbolji profesor u Hrvatskoj (uopće), Ilko Brnetić. I shvatio sam skoro sve (makar sam imao trojku).

Matiku 2 nisam shvatio baš najbolje i sad mi stoji u zraku. Morat ću ići na ponovljeni ispit i tak... Ali jučer, na faxu sam bio na prvim "Mass instrukcijama" i to me fasciniralo. Čuo sam i prije za to, ali sam mislio da to profesori i asistenti drže instrukcije za velik broj studenata. Ne. To studenti drže za kolege. Istina, uče rješavati zadatke po algoritmu, ali sam u ta 3 sata shvatio više nego 2 dana buljenja u knjigu i primjere. Na početku je bilo između 100 i 200 ljudi (nisam vidio od silne gužve), onda su počeli kapati van, a na kraju je četrdesetak ostalo.

Htio sam samo ovo pohvaliti kao jedan predivan primjer kolegijalnosti i brige za druge. I onda se sjetim kako mi je u srednjoj bilo glupo što se na faxu ljudi međusobno zovu "kolega".