Luka 16:1-8
Dok sam još išao u srednju, jednom prigodom sam si htio kupiti kolu iz automata. Taj automat prima papirnate novčanice i ja sam imao novčanicu od 20 kn. Kako je novčanica bila zgužvana, automat ju pljuvao nazad van. U tom trenu, pojavi se moj frend (koji je vani pušio i vraćao se na sat i, pogađate, nije kršćanin), izvadi novčanicu od 20 kn koja izgleda kao da je tek izašla iz tiska i zamjeni ju za moju. Ono, wow! Nevjerojatno koliko je osobi kojoj u principu nije stalo, stalo. Ja ovakvo što nisam nikad učinio nekom. Nije da nikad ne napravim nešto dobro, ali ovo je nekako bilo drugačije.

Jednom prigodom sam se kasno vraćao od cure. Bio sam u Draškovićevoj i bilo je oko pola 2. Već sam više od pola sata čekao noćni tramvaj broj 33 koji nije bio ni na vidiku. Mislio sam si "Tko zna hoće li uopće doći, idem ja pješke prema Mihaljevcu.". Bio sam negdje na Ribnjaku kad vidim da tramvaj ide, pa sam okinuo šprint. Ja bi vjerojatno stigao na taj tramvaj, ali bitno je ovo. Lik koji je izlazio na zadnjim vratima (s pivom u ruci i cigaretom u čubama) je vidio da trčim i stisnuo se uz vrata da se ne zatvore (da tramvaj ne bi krenuo bez mene). Wow! Ja to nisam nikad napravio za nekoga.

Prekjučer sam na faxu imao labos. Labos se ocjenjuje tako da pokažeš pripremu (u ovom trenu nije bitno što je priprema) koju si napravio i, ako hoćeš, ostaneš odgovarat. Ako ostaneš, možeš dobiti između -1 i 4 boda. Odgovara se tako da treba nešto prepraviti na isprintanoj pripremi. Ja sam zaboravio olovku, pa sam pitao curu koja je prije labosa stajala kraj mene ima li dvije. Ona nije imala, ali dečko iza mene je čuo i on je imao jednu. Dao mi ju je jer je rekao da on neće ostati odgovarati. Nije da nisam nikad nikome dao kemijsku, ali jako lijepa gesta osobe koju uopće ne poznam.

Iz gornjeg teksta, zadnji stih vjerujem da je napisan da bi podsjetio kršćane koliko je bitno biti čovjek. Kao kršćani, često zabrijemo na neke duhovne stvari toliko da kao da se sve fizičko uopće ne dešava.