Svaki zdravi kršćanin se u svom životu nasluša brdo različitih ljudi koji misle da bi trebali propovijedati. Dok su jedni zbilja pozvani na to (fakat mislim pozvani, od Boga), drugi definitivno nisu. Kao beba kršćanin, odrastao sam na mlijeku (1. Kor 3:2) Petera MacKenzieja. Njegove propovijedi me možda nisu doticale tako jako kao propovijedi nekih drugih ljudi, ali Pero je znao kako treba propovijedati.

Poznato je da na 20-25 minuta javnog govora koncentracija slušatelja naglo padne (ja sam to naučio na faxu u predmetu "Vještine komuniciranja"). Ne znam je li Pero to znao, ali je on tvrdio da propovijed ne bi smjela trajati više od pola sata. Meni je to jako bitno jer sam nekada bio prislijen slušati neke "propovjednike" i dulje od sat vremena i nikad nisam imao koristi od takve propovijedi.

Kada slušam propovijed, ne želim da mi netko čita Bibliju umjesto mene. Nije potreban neki poseban dar da bi se pročitao stih i ponovilo ga se nekoliko puta svojim riječima, ali na različite načine. To nije propovijed, to je uspavanka. Pero je propovijedao po knjigama iz Biblije (stih po stih), ali nikada nije taj stih ponavljao. Uvijek je davao primjere iz vlastitog života (to je jako bitno, jer mi ne treba propovijedati netko tko ne živi kršćanskim životom i nema mi kaj za ispričati). Davao je desetke referenci na te stihove, teološki ih potkrijepljivao, ali ne ih ponavljao.

Dobar propovijednik mora doprijeti do publike. Džabe ti i prilika i pozvanost na tu službu i to što imaš poruku koju si dobio od Boga ako te nitko ne sluša. Rekviziti na propovijedi? Slike? Geste? Sketchevi? Super! Ako te nitko ne sluša, zašto ne ostati doma i propovijedati psu? On barem neće zaspati.

The Bible does not say. Ima dosta propovjednika koji spadaju u ove ponavljače stihova i redovito ponavljaju Biblija kaže..., Biblija govori..., Biblija nas poziva... Ja zbilja volim čitat Bibliju. I puno mi znači to što ju imam i mogu ju koristiti za poboljšanje odnosa s Bogom i sve, ali... Biblija nije Bog! Ne volim ni izraz "Božja riječ". Božja riječ je mnogo više nego što se može zapisati na papiru. Ako je netko ograničen samo na ono što "Biblija govori", a nema nešto iz svog života iz čega može izvući "Isus kaže...", onda bolje da ne propovijeda. Pero je stalno govorio "Isus veli..." i "Isus te poziva..."

Možda jesam malo bahat s ovim i može mi netko reći da nek ja onda to izvedem bolje. Pa, nadam se da budem. Ja osjećam pozvanost na službu propovijedanja, ali još ne osjećam spremnost. Upravo to i je razlog zašto promatram kakav utjecaj imaju ljudi koji se popnu iza propovjedaonice. Peru sam uzeo samo za primjer. Iako on nije možda bio najbolji propovjednik, trudio se dati svoje najbolje Bogu. Nadam se da ću i ja tako jednog dana.

Link na članak o Peteru