Neću niti spominjati da je osobni odnos s Bogom "must have" za svakog kršćanina. Cuclat ću više po detaljima.

Za početak, to je nešto potpuno individualno. Sigurno svaki kršćanin ima drugačiji odnos s Bogom od svakog drugog i ne zahtjeva se da se to što se dešava u njegovo odnosu s Bogom potvrdi s barem deset stihova iz Biblije. Bog je veći od Biblije. Bog može, Bog je i Bog čini više od svega što tamo piše puta sto. Ista stvar s odnosom s njim. Ovo možda objašnjava zašto su neki postovi na ovom blogu malo čudni, ali to je što se dešava sa mnom. I neću se ni pokušavati truditi to ispravljati.

Pokušat ću nabrojati nekoliko stvari koje spadaju u odnos s Bogom.
Najprije je tu molitva. Ljudi se različito mole: neki briju na izgovaranje određenih riječi više puta, neki na izgovaranje svojih riječi jednom, neki na ne izgovaranje ičega... i sve je to OK. Ja npr. ne prakticiram duge molitve jer se počnem osjećati kao da samo izmišljam riječi da bi to što dulje trajalo i bilo što "duhovnije". S druge strane znam ljude koji se fakat iskreno mogu moliti satima. Super za njih.
U molitvu spada i koliko često. Neki imaju redovito vrijeme (npr. prije spavanja), drugi ne. Opet, individualno (ako još niste skužili, to znači da svatko ima svoj način).
Ovdje vjerojatno spada i molitva u jezicima. Neki kažu da su skeptični prema "doktrini o govoru u jezicima". Stvarno, vidio sam više postova po forumima i blogovima gdje tak neš' piše. Moje iskustvo s tim: Vjerujem da postoje ljudi koje Duh Sveti potakne da se mole u nekom drugom jeziku. Poznajem više ljudi koji tvrde da su u nekom trenutku svog kršćanskog života, potaknuti Duhom Svetim, progovorili jezikom kojeg nikad nisu učili. Meni osobno se takvo što nikad nije desilo, niti sam za takvo što molio, ali sam potpuno otvoren za to, ako Bog hoće da mi se desi. Inače, takvo što je i Biblijski potvrđeno u Djelima apostola i poslanici Korinćanima.

Nakon molitve tu je slavljenje. Ovaj pojam je na hrvatskom malo čudan, pa ću ga probati izraziti drugačije. Na engleskom se to kaže worship (može se prevesti i štovanje). Najčešće se pri tome podrazumijeva glazba, pjevanje, a često i ples. Slavljenje je, naravno, puno više od toga. Pogledajte filmić da vidite kako ja zamišljam dobro slavljene. Ovako inače izgleda kad slavi veća hrpica obraćenih židova. Obavezno zapamtiti da se slavljenje ne dešava vani nego u vama.

U odnos s Bogom bi se moglo uvrstiti i vrijeme s Biblijom. Često je potrebno natjerati se na to da priješlo u naviku, ali se isplati. Mnogi forsaju svaki dan čitanje Biblije (postoje čak i planer kako čitati), ali s tim se ne bi složio. Ako netko osjeća da bi to trebao raditi, super, ako netko to sam želi još bolje, a ako ne, dovoljno je i 3-4 puta na tjedan pročitati pa komadić (pola glave-glavu). Samo neka bude svaki tjedan.

Na kraju najbitniji dio u odnosu s Bogom. Uvrštavanje Boga na čelo svog života. Dopuštanje Duhu Svetom da nas vodi na svakom koraku. Pri tome mislim na sve što nam se dešava... Svi životni problemi, svi odnosi s ljudima koje znamo, sve odluke koje donosimo. Sve bi to trebalo pripadati Njemu.