Tema se zove "Kako da vam fotka ne bude užas!"

Ja gotovo svaki tjedan bacim oko na Facebook jer me non-stop neko "frienda" tamo ili nešto slično. Ako me poznate, znate da Facebook ne volim i napravio sam account samo da bi mogao tamo staviti link na nekaj drugo (npr. ovaj blog). I, dok sam obavljao tu nezahvalnu dužnost korisnika interneta, pogledao sam i nekoliko fotografija prijatelja koje rijetko vidim. Primjetio sam da me od svake 150. fotke ne bole oči. To me potaknulo da napišem jedan malo dulji post o tome kako napraviti bolju fotku (goru sigurno ne možete).

Započet ću logikom: Facebook je, ako se ne varam, primarno bio namjenjen trpanju svojih slika da te frendovi mogu vidjeti. Slike=>Fotić. Dakle, pretpostavit ću da čitatelj ovoga posjeduje fotoaparat koji je koštao više od 1000 kn. Ako nije, nemojte čitati ostatak i radije slikajte mobitelom.

Naprije razbijanje 2 pogrešne informacije koje svaki čovjek sazna prošetavši Trgom bana Jelačića subotom navečer:
1. Za fotoaparat je najmanje bitno "kol'ko megapiksela ima"
2. Stavit fotić na "Auto" i upalit blic NIJE najbolji način slikanja
Sad mi je lakše... Sad mogu pisati o nečem konkretnijem...

Neka osnovna terminologija:
CCD/dSLR: Osim cijene, najvažniji kriterij kod kupovine fotoaparata (ako išta znate). dSLR fotoaparati reagiraju na puno manje upadnog svijetla i koštaju najmanje 3500 kn. Ako ovo čitate, to vjerojatno nemate.
Optički zum: Povečanje slike mjenjanjem udaljenosti između dvije leće koje se nalaze u fotoaparatu (ili u objektivu)
Digitalni zum: Koristi se samo kad se slika više ne može povećati optički. Izvodi se softverski tako da se sredina slike (koju bi dobili bez digitalnog zuma) rastegne na željenu veličinu. Najbolje ga je na fotoaparatu koristiti NIKAD.
Ekspozicija: Broj u sekundama (ili tisućinkama sekunde) koji govori koliko će dugo blenda biti otvorena i čip (prije je bio film) osvjetljen.
Otvor blende: Broj koji označava koliko će jako blenda biti otvorena. Označava se F1.4 ili f-4 ili f/12.
Rezolucija: Obično kad se govori o rezoluciji, misli se na točke po inču (dpi), ali s obzirom na to da će na vašem fotoaparatu broj točaka biti isti kad slikate nešto udaljeno 15cm ili 20m, govorit ćemo samo o broju točaka. Magapiksel znači milijun točaka. Npr. Za sliku koja je široka 2048, a visoka 1536 točaka se kaže da je 3 megapikselna jer je 2048×1536=3145728 što je dosta blizu 3 milijuna.
ISO osjetljivost: Kod analognih fotoaparata, film koji se stavljao u fotoaparate je imao neki ISO broj koji je određivao kako on reagira na svijetlo, pa se i u digitalce ugradilo nešto slično.
Balans bijele boje: Ja vjerujem da svako oko doživljava boje drugačije. E, fotoaparat ih doživljava još drukčije. Da bi ga prilagodili uvjetima u kojim se nalazimo, namješta se bijela boja u koracima od crvene prema plavoj boji. Ovo se obično obavlja automatski. Ako su vam slike precrvene kada slikate unutra (to crveno svijetlo bacaju obične žarulje), to je zbog toga što vam nije namješten White balance na fotiću ili ga uopće nemate.

Ok, sad kad pretpostavim da ste gornji popis preskočili, mogu početi objašnjavati. Cilj je napraviti pristojnu fotku. Najprije nećemo uopće koristiti blic i stavit ćemo na mod M (označava manual). Ako takvo što imate na fotoaparatu, pokušajte naći opcije mjenjanja ekspozicije (exposure) i otvora blende (aperture size). Ako to nemate, bojim se da ćete za bolju fotku morati investirati u bolji fotić.
Nastavimo: da bi dobili normalnu fotku, čip treba biti dovoljno osvjetljen. Ne previše, ne premalo. Da bi znali koliko je to morat ćete okinuti par stotina slika da saznate kako vam se fotoaparat ponaša u određenim uvjetima. Da bi regulirali svjetlo, možete učiniti nekoliko stvari:
1. Mijenjati ekspoziciju:
Jednostavno ovako: Što je dulja ekspozicija, više će svijetla ući, ali ako se u međuvremenu nešto pomakne, to će biti mutno ("a zato su meni slike takve..."). Traži se kompromis, oštra slika ili više svijetla.
2. Mijenjati otvor blende:
Isto jednostavno: Što više otvorite blendu, više svijetla, ali će uže područje biti u fokusu (vidi sliku 1). Napomena/primjer: Blenda F2.8 je više otvorena od F8.
3. Mijenjati ISO faktor:
Opet kompenzacija: Što je veća cifra, svjetlija je slika, ali je (znatno ako nemate dSLR) više šuma (vidi sliku 2).
4. Blic (ako se baš mora):
Blic gotovo ni jedan fotograf ne voli koristiti jer svo ono lijepo prirodno svijetlo koje stvara normalne sjene nestaje i dobijete belična lica (znam da glupo zvuči, ali fakat). I obično je slika tipa, osoba je brutalno osvjetljena, a sve drugo je mrak. Prilično gadno (vidi sliku 3).

Toliko od mene u ovom postu. Sada je 4 ujutro. Nadam se da će se barem jedna osoba obratiti radi ovoga i početi slikati noramano.

BTW. Zamislite kako je meni (ja nemam SLR jer nemam novca za to) kad vidim nekog nooba koji ima SLR, a slika na "Auto" s blicem.

Slike:
1. Razlika u otvoru blende: F8 i F2.8 (naravno, uz različite ekspozicije)


2. Razlika u ISO osjetljivosti: ISO100 naprema ISO3200. Šum je ova zrnatost.


3. Kako blic uništi sliku. Podzrav Krušelju.


4. Kako se blenda otvara u koracima


P.S. Žao mi što nisam obradio još toga, ali čovjek nakon 4 ujutro počne gubiti volju.