Glupost! Ne, crkva nije građevina.
Po mom mišljenju, dužnost svakog kršćanina je pripadati nekoj lokalnoj crkvi (ili župi). Jednako tako je dužnost da svatko nađe neku službu u toj lokalnoj zajednici (jer crkva je upravo to, zajednica). To može biti bilokaj: punjenje bazena za krštenje, čitanje ili vješanje obavijesti, čišćenje, bavljenje tehnikalijama (koje već lagano svaka zajednica ima) ili neki popravci, održavanje ili bilošto slično što se pokaže potrebnim. Potreba ima! Koliko god neka zajednica bila velika ili mala, mjesta za služenje ima.

Još uvijek na blogu nisam pisao kaj je to točno grijeh (to će biti pod temom "Stav srca"), ali za sad ću se ponašati kao da jesam, pa ću se već negdje nadovezat.
Htio sam samo reći da propuštanje nedjeljnih sastanaka (mise, bogoslužja, bogoštovlja ili čega već) ne mora biti grijeh.
Da ne bi bilo, odma ću spomenuti da otkako sam došao na prvi nedjeljni sastanak moje crkve samo jednu nedjelju sam bio u Zagrebu i ne bio na sastanku. To je bilo kad sam bio bolnici jer sam slomio ruku. Priznam da je bilo nedjelja (itekako ih je bilo i još ih ima) kad sam to doslovce "odradio" i fakat mi se nije išlo. Istina, zadnjih cca. godinu dana sam na neki način prisiljen dolaziti jer sam zadužen za neke tehnikalije oko ozvučenja, ali ipak, tamo sam uredno svake nedjelje. Mislim da je to u redu.

Sada malo o jedinstvu. Isus, kada je god govorio o crkvi je mislio na "svoju" crkvu, zajednicu svih vjernika. Ako slučajno niste znali, riječ katoličko znali ujedinjeno, sveopće. Premda skroz podržavam jedinstvo, katolička ideja jedinstvene institucije i hijerarhija i to... S tim se ne bi složio. Prva crkva nije tako funkcionirala i ne treba ni današnja. Prva crkva je bila razbacana po određenim mjestima (izvor: Djela Apostolske, sve Pavlove poslanice, Otkrivenje) i međusobno su bile nezavisne (svaka je imala svoje kvalitete, svoje probleme), ali su ipak bile povezane i pomagale jedna drugoj. Kad bi sve danas bilo tako lijepo, ja bi bio mnogo sretniji.

U srcima, SVI kršćani su ujedinjeni jer svi trče prema Kristu. To kaj se neki specijalci ne podnose jer su različitih opredjeljenja, njihov problem. Mi ih ne možemo natjerati da se vole. Trudim se bježati od bilo kakve religioznosti. Zato, kao i brdo drugih kršćana nastojim u zajedništvu samo tražiti Boga, a prepiranje oko nekakvih nauka nas neće dovesti nigdje.