utorak, 12.02.2013.

Sličke sa skijanja - Petzen 2013.

Evo nas kod kuće s već četvrtog skijanja na Petzenu, najjužnijem austrijskom skijalištu. Možda se sjećate, već sam jednom i dvaput (prošle godine, tj. treći put nisam) pisala o njemu. To je mjesto na kojem smo se već počeli osjećati kao kod kuće - skijalište je relativno malo, idealno za obitelj s djecom koja još ne mogu/ne znaju proskijati stotinjak kilometara dnevno, sa zaposlenicima na ski liftovima i konobarima u planinskim kolibama pozdravljamo se poput starih prijatelja, snijega uvijek ima i bilo bi neskromno i nerazumno tražiti još nešto povrh svega toga.


Ove je godine jedan dan bila totalna snježna mećava, oluja svih oluja, radi koje su bile zatvorene sve gornje staze, pa smo se morali gužvati s klincima na donjem liftu. No, kad je idućeg dana zasjalo sunce uz sav taj novi, mekani snijeg... Isplatio se taj jedan dan ograničenog skijanja. Pogledajte samo ovu ljepotu.








Na glavne staze Petzena stići ćete gondolom, ali to nije najviši vrh s kojeg se možete spustiti. Na njega se dolazi dodatnim sidrom i s njega se pruža fantastičan pogled na austrijski dio Koruške. Taj je planinski vrh, inače, toliko blizu Slovenije da mobiteli ponekad hvataju slovenski signal.




Nasljednice su dio dana provele u skijaškoj školi, obje su u najnaprednijoj grupi i lijepo skijaju. Svaka, doduše, ima svoju boljku: starija je ziherašica i boji se strmih staza, a mlađa se ničeg ne boji i dovodi se u situacije od kojih nam se diže kosa na glavi, tako da nam je priredila nekoliko dražesnih situacija. Jednom se u punoj brzini zaletila van staze, direktno u nekakav jarak s polusmrznutim planinskim potokom, a drugi put se u spustu sjurila s vrha crvene staze. Na sreću, svi smo se sa skijanja vratili u komadu (i s, moram reći, pokojom sijedom više).


Ovo je naša omiljena terasa na skoro dvije tisuće metara nadmorske visine. Na njoj smo znali sjesti dok su djeca bila u školi, jer iako je bilo prekrasno i sunčano, temperatura je bila -10°C, dakle... Hladno! S djecom smo išli unutra, na toplo.




A ovo je kolibica na dnu staze. Nasljednice bi rekle da se ovdje jedu najbolje bečke šnicle s kajzericama. To je sinonim za skijaški ručak.




Kad smo već kod kolibica, ove godine nismo stanovali u hotelu, nego u apartmanu jedne prekrasne, moderne brvnare, u zaselku odmah kraj donje stanice žice, u kojem osim nekoliko kućica nema baš ničega i mogu vam reći da mi je baš pasao taj mir. Nakon što bismo došli sa skijanja, utoplili bismo se i uživali u udobnoj kućici s pogledom na snježni krajolik. A u krajoliku, osim snijega, planine i borove šume, još nekoliko prekrasnih brvnara...








...i ova crvena ljepotica je bila naša...




Predvečer u našem zaselku...




Možda se sjećate da se svake godine prejedamo germ-knedlama, našim omiljenim skijaškim jelom (koje je toliko kalorično da nakon svake porcije treba odskijati dodatnih pola sata ako ne želite da vam se knedlica prilijepi direktno za guzu). Pa, evo, jedna u umaku od vanilije i druga u otopljenom maslacu, s kuhanim vinom.






I to je to za ovu godinu... Možda dođemo i iduće, što bi nam bio jubilarni peti put. A možda odemo i negdje drugdje, tko zna. Iduća zima je daleko, ova još traje. Uživajte u možda posljednjim danima snijega ove sezone!

Oznake: skijanje, Petzen, Koruška, Austrija

utorak, 22.02.2011.

Petzen, naše drago skijalište :-)

Od prošlog smo se posta najprije tjedan dana spremali za skijanje - znate već, završavanje poslova, pripremanje skijaških odijela i skafandera, pripremanje terena za poslove koji će nas dočekati po povratku i tako dalje. Zatim smo tjedan dana školskih ferija proveli, baš kao i prošle godine, u Koruškoj. Pa sam se po povratku razboljela i u društvu s bronhitisom provela cijeli prošli i početak ovog tjedna. Vjerojatno sam ugodna domaćica, budući da se moj gost cijelom kurom antibiotika tek mrvicu povukao, tako da razmišljam bih li sutra ponovno otišla doktorici ili ću si ipak dati par dana šanse za samoinicijativno izliječenje.

Kako bilo da bilo, tu sam, s ponešto problematičnim sinusima i ne baš sasvim zdravim grlom, spremna da podijelim s vama dojmove s ovogodišnjeg skijanja. Više o Bleiburgu možete pročitati u mom prošlogodišnjem postu, pa se neću ponavljati, jer nekih većih razlika u odnosu na prošlu godinu i nismo primijetili.


Prošle smo godine, doduše, stanovali u hotelu u središtu grada, dok smo ove godine bili u apartmanu mrvicu izvan grada, na brdu, s prekrasnim pogledom na skijalište, ispod balkona su nam se šetali konji i ovčice (dio farme koja je ljeti otvorena za goste apartmana, tj. za podmladak koji voli žnjarati živine), a dogodio se i bliski susret s dva jelena.



Prije dolaska bili smo nesretni zbog smještaja - naime, u hotelu nije više bilo slobodnih obiteljskih soba, jerbo smo se kasno sjetili rezervirati je - no, čim smo došli, naši su se strahovi raspršili i trenutačno smo se oduševili apartmanom. Imali smo na raspolaganju rustikalno i, doduše, malo staromodno ali i više nego funkcionalno uređenih gotovo osamdeset kvadrata na prvom katu jedne tipične alpske kuće smještene na padini točno preko puta Petzena, s pogledom na pašnjake i skijalište te mnogo, mnogo sunca.


Evo i malo romantike - dnevni, večernji i noćni pogled s našeg balkona. Ne moram ni reći da je nebo svake noći bilo vedro i savršeno, a zvijezda... milijun.







I o Petzenu ćete dosta podataka pronaći u mom prošlogodišnjem postu, stoga ovaj puta tek slikovne impresije.


Evo pogleda s gornje stanice gondole - kao što vidite, Koruška je gotovo bez snijega. Na našem nevelikom skijalištu bile su otvorene sve žičare i zatvorena samo jedna, plava, staza i moram reći da smo mužić i ja bili impresionirani pažnjom uloženom u održavanje staza. Vrijeme nije moglo biti bolje; sunčano, uz temperature između 10 i 16 stupnjeva, ovisno o danu. Uživajte u pogledu.










Ovo je restoran/kafić/Hütte gdje smo svakoga dana sjeli, popili i pojeli nešto. Usporedite, lijepo vas molim, prošlogodišnje slike s ovogodišnjima. Terasa je sva u suncu, milina. I moram reći da sam si svakoga dana priuštila sat vremena uživanja na prekrasnom planinskom suncu - uz kuhano vino i dobru knjigu, što ćeš bolje.






A evo i pogleda u obrnutom smjeru, s terase prema stazi.




I završit ću s jednom krasnom sličkom kasnoposlijepodnevnog sunca. Uživajte!

Oznake: Petzen, Koruška, skijalište

ponedjeljak, 26.04.2010.

Skijanje na Petzenu i još jedna čestitka

Dakle, vratimo li se dva posta unatrag, naći ćemo se na skijanju. Smještaj smo pronašli u slikovitom Bleiburgu, a skijali smo na obližnjem Petzenu.

Da nam je netko prije rođenja prve nasljednice rekao da ćemo ikad skijati na takvom skijalištu i još k tome biti zadovoljni, nasmijala bih mu se u lice i odmahnula rukom u nevjerici. Međutim, nikad ne reci nikad - od prilično zahtjevnih skijaša koji su se zadovoljavali samo skijalištima s dvjestotinjak kilometara staza i dvoznamenkastim brojem liftova i gondola, pretvorismo se u polupenzionere kojima je dovoljno par staza i tek toliko liftova da nema gužve i dugog čekanja.

Petzen je, shvatili ste, vrlo malo i pitomo, ali i lijepo skijalište. Službeni podaci kažu da pruža skijanje na nešto manje od trideset kilometara staza, uglavnom srednje težine. Budući da su nasljednice ove godine prvi put bile na skijanju (zapravo, skijanje kad je starija imala nešto manje od dvije godine, a ja sam bila trudna s mlađom niti ne računam kao pravo), mužić i ja smo imali vremena za samostalno skijanje jedino u vrijeme njihove škole, a budući da nismo baš pretjerano u formi, tih dvadeset-trideset kilometara staza i četiri-pet sati dnevno bilo nam je i više nego dovoljno.


Ovo je pogled na početničku stazu i tanjure. Kod god je dizajnirao skijalište i odlučivao gdje da stavi koju vrstu liftova, prilično se zeznuo; na dnu su tanjuri, pa u totalnoj gužvi čekate da skijaši jedan po jedan, poput vrijednih mrava, krenu u visine. Budući da su na tom liftu i početnici, koji - naravno - cijelo vrijeme padaju, čekanje traje unedogled. Na sreću, taj vam je lift potreban samo pri prvoj jutarnjoj vožnji, jer njime dolazite do gondole, kojom stižete do staza na kojima ćete vjerojatno provesti dan. Dakle, ravna bijela crta koju vidite na najvećem brdu i koja djeluje kao da ide u nebo jest - pogađate - linija kojom se gondola penje uzbrdo.




Gondola će vas dovesti na nešto manje od dvije tisuće metara nadmorske visine. Slovenija je toliko blizu da će vaš mobitel većinu vremena hvatati signal nekog slovenskog operatera, a ovo je pogled s terase gondole na Bleiburg.




I pogled u dolinu sa sredine staze.




Na Petzenu se nalazi nekoliko skijaških koliba, tzv. Skihütte ili, u prijevodu, rustikalnih (onako, prekrasno kičastih, nešto u stilu križanca starinskih razglednica i filma Moje pjesme, moji snovi) gostionica u kojima se možete ugrijati i okrijepiti. Evo jedne na kojoj se iz nama nepoznatih razloga vijorila hrvatska zastava.




Moje je domoljublje (ili možda znatiželja?) bilo dovoljno veliko da bacim pogled na gostionicu, ali i dovoljno malo da u nju ni ne uđem, čim sam primijetila jedan vrlo prozaičan nedostatak - zahod se, naime, nalazio na desetak metara hoda od glavne zgrade. E, pa nema šanse da ću pristati na taj štrapac. N-e-m-a. Stoga smo odlučili naše svakodnevno kuhano vino popiti u ovoj simpatičnoj krčmici, u kojoj bismo usput pojeli i neku prefinu gustu juhu, a jednom smo prigodom na tu velebnu visinu dofurali i nasljednice (koje su bile oduševljene vožnjom gondolom) kako bismo se u pravoj brdskoj atmosferi počastili germknedlama.








Da ne duljim, nasljednice su proskijale, a mužić i ja protegnuli (i istegnuli) mišiće i, nakon par godina neskijanja, malo se vratili u formu. Bilo nam je odlično, a nasljednice su čvrsto odlučile da se i iduće godine moramo vratiti na isto mjesto. Zapravo nam je taj dio Koruške totalno otkriće, jer smo običavali skijati u sasvim drugom dijelu Alpa. Pa, evo, možda i vi dobijete ideju za iduću godinu; dodatni plus ove priče jest što cjelokupna trenerska postava skijaške škole priča slovenski, pa ako vam djeca ne znaju njemački, neće imati nikakvih problema sa sporazumijevanjem. A za koju godinu, ako Bog da, vraćamo se dužim i zahtjevnijim stazama.


I za kraj još nešto...

Rođendanska čestitka mojoj starijoj nasljednici!


Ljubavi moja velika, prelijepa i pametna, želim ti sretan šesti rođendan! Budi mi zdrava, sretna i vesela, uspješna u svemu i zadovoljna sobom i svijetom oko sebe!

Oznake: skijanje, Petzen, rođendan

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31