Marketing
Skijanje na Petzenu i još jedna čestitka
Dakle, vratimo li se dva posta unatrag, naći ćemo se na skijanju. Smještaj smo pronašli u slikovitom Bleiburgu, a skijali smo na obližnjem Petzenu.
Da nam je netko prije rođenja prve nasljednice rekao da ćemo ikad skijati na takvom skijalištu i još k tome biti zadovoljni, nasmijala bih mu se u lice i odmahnula rukom u nevjerici. Međutim, nikad ne reci nikad - od prilično zahtjevnih skijaša koji su se zadovoljavali samo skijalištima s dvjestotinjak kilometara staza i dvoznamenkastim brojem liftova i gondola, pretvorismo se u polupenzionere kojima je dovoljno par staza i tek toliko liftova da nema gužve i dugog čekanja.
Petzen je, shvatili ste, vrlo malo i pitomo, ali i lijepo skijalište. Službeni podaci kažu da pruža skijanje na nešto manje od trideset kilometara staza, uglavnom srednje težine. Budući da su nasljednice ove godine prvi put bile na skijanju (zapravo, skijanje kad je starija imala nešto manje od dvije godine, a ja sam bila trudna s mlađom niti ne računam kao pravo), mužić i ja smo imali vremena za samostalno skijanje jedino u vrijeme njihove škole, a budući da nismo baš pretjerano u formi, tih dvadeset-trideset kilometara staza i četiri-pet sati dnevno bilo nam je i više nego dovoljno.
Ovo je pogled na početničku stazu i tanjure. Kod god je dizajnirao skijalište i odlučivao gdje da stavi koju vrstu liftova, prilično se zeznuo; na dnu su tanjuri, pa u totalnoj gužvi čekate da skijaši jedan po jedan, poput vrijednih mrava, krenu u visine. Budući da su na tom liftu i početnici, koji - naravno - cijelo vrijeme padaju, čekanje traje unedogled. Na sreću, taj vam je lift potreban samo pri prvoj jutarnjoj vožnji, jer njime dolazite do gondole, kojom stižete do staza na kojima ćete vjerojatno provesti dan. Dakle, ravna bijela crta koju vidite na najvećem brdu i koja djeluje kao da ide u nebo jest - pogađate - linija kojom se gondola penje uzbrdo.
Gondola će vas dovesti na nešto manje od dvije tisuće metara nadmorske visine. Slovenija je toliko blizu da će vaš mobitel većinu vremena hvatati signal nekog slovenskog operatera, a ovo je pogled s terase gondole na Bleiburg.
I pogled u dolinu sa sredine staze.
Na Petzenu se nalazi nekoliko skijaških koliba, tzv. Skihütte ili, u prijevodu, rustikalnih (onako, prekrasno kičastih, nešto u stilu križanca starinskih razglednica i filma Moje pjesme, moji snovi) gostionica u kojima se možete ugrijati i okrijepiti. Evo jedne na kojoj se iz nama nepoznatih razloga vijorila hrvatska zastava.
Moje je domoljublje (ili možda znatiželja?) bilo dovoljno veliko da bacim pogled na gostionicu, ali i dovoljno malo da u nju ni ne uđem, čim sam primijetila jedan vrlo prozaičan nedostatak - zahod se, naime, nalazio na desetak metara hoda od glavne zgrade. E, pa nema šanse da ću pristati na taj štrapac. N-e-m-a. Stoga smo odlučili naše svakodnevno kuhano vino popiti u ovoj simpatičnoj krčmici, u kojoj bismo usput pojeli i neku prefinu gustu juhu, a jednom smo prigodom na tu velebnu visinu dofurali i nasljednice (koje su bile oduševljene vožnjom gondolom) kako bismo se u pravoj brdskoj atmosferi počastili germknedlama.
Da ne duljim, nasljednice su proskijale, a mužić i ja protegnuli (i istegnuli) mišiće i, nakon par godina neskijanja, malo se vratili u formu. Bilo nam je odlično, a nasljednice su čvrsto odlučile da se i iduće godine moramo vratiti na isto mjesto. Zapravo nam je taj dio Koruške totalno otkriće, jer smo običavali skijati u sasvim drugom dijelu Alpa. Pa, evo, možda i vi dobijete ideju za iduću godinu; dodatni plus ove priče jest što cjelokupna trenerska postava skijaške škole priča slovenski, pa ako vam djeca ne znaju njemački, neće imati nikakvih problema sa sporazumijevanjem. A za koju godinu, ako Bog da, vraćamo se dužim i zahtjevnijim stazama.
I za kraj još nešto...
Rođendanska čestitka mojoj starijoj nasljednici!
Ljubavi moja velika, prelijepa i pametna, želim ti sretan šesti rođendan! Budi mi zdrava, sretna i vesela, uspješna u svemu i zadovoljna sobom i svijetom oko sebe!
Post je objavljen 26.04.2010. u 00:09 sati.