Marketing
Petzen, naše drago skijalište :-)
Od prošlog smo se posta najprije tjedan dana spremali za skijanje - znate već, završavanje poslova, pripremanje skijaških odijela i skafandera, pripremanje terena za poslove koji će nas dočekati po povratku i tako dalje. Zatim smo tjedan dana školskih ferija proveli, baš kao i prošle godine, u Koruškoj. Pa sam se po povratku razboljela i u društvu s bronhitisom provela cijeli prošli i početak ovog tjedna. Vjerojatno sam ugodna domaćica, budući da se moj gost cijelom kurom antibiotika tek mrvicu povukao, tako da razmišljam bih li sutra ponovno otišla doktorici ili ću si ipak dati par dana šanse za samoinicijativno izliječenje.
Kako bilo da bilo, tu sam, s ponešto problematičnim sinusima i ne baš sasvim zdravim grlom, spremna da podijelim s vama dojmove s ovogodišnjeg skijanja. Više o Bleiburgu možete pročitati u mom prošlogodišnjem postu, pa se neću ponavljati, jer nekih većih razlika u odnosu na prošlu godinu i nismo primijetili.
Prošle smo godine, doduše, stanovali u hotelu u središtu grada, dok smo ove godine bili u apartmanu mrvicu izvan grada, na brdu, s prekrasnim pogledom na skijalište, ispod balkona su nam se šetali konji i ovčice (dio farme koja je ljeti otvorena za goste apartmana, tj. za podmladak koji voli žnjarati živine), a dogodio se i bliski susret s dva jelena.
Prije dolaska bili smo nesretni zbog smještaja - naime, u hotelu nije više bilo slobodnih obiteljskih soba, jerbo smo se kasno sjetili rezervirati je - no, čim smo došli, naši su se strahovi raspršili i trenutačno smo se oduševili apartmanom. Imali smo na raspolaganju rustikalno i, doduše, malo staromodno ali i više nego funkcionalno uređenih gotovo osamdeset kvadrata na prvom katu jedne tipične alpske kuće smještene na padini točno preko puta Petzena, s pogledom na pašnjake i skijalište te mnogo, mnogo sunca.
Evo i malo romantike - dnevni, večernji i noćni pogled s našeg balkona. Ne moram ni reći da je nebo svake noći bilo vedro i savršeno, a zvijezda... milijun.
I o Petzenu ćete dosta podataka pronaći u mom prošlogodišnjem postu, stoga ovaj puta tek slikovne impresije.
Evo pogleda s gornje stanice gondole - kao što vidite, Koruška je gotovo bez snijega. Na našem nevelikom skijalištu bile su otvorene sve žičare i zatvorena samo jedna, plava, staza i moram reći da smo mužić i ja bili impresionirani pažnjom uloženom u održavanje staza. Vrijeme nije moglo biti bolje; sunčano, uz temperature između 10 i 16 stupnjeva, ovisno o danu. Uživajte u pogledu.
Ovo je restoran/kafić/Hütte gdje smo svakoga dana sjeli, popili i pojeli nešto. Usporedite, lijepo vas molim, prošlogodišnje slike s ovogodišnjima. Terasa je sva u suncu, milina. I moram reći da sam si svakoga dana priuštila sat vremena uživanja na prekrasnom planinskom suncu - uz kuhano vino i dobru knjigu, što ćeš bolje.
A evo i pogleda u obrnutom smjeru, s terase prema stazi.
I završit ću s jednom krasnom sličkom kasnoposlijepodnevnog sunca. Uživajte!
Post je objavljen 22.02.2011. u 20:25 sati.