utorak, 18.02.2014.

Još samo ovo o ženama, muškarcima, bojama i ostali tricama i kučinama

Najprije, nakon duge pauze (kraj polugodišta, skijanje, upis starije nasljednice u gimnaziju... da ne nabrajam) moram vam reći da me jako vesele komentari na prošli post, onaj o krhkoj muževnosti i jakim ženama, jer, možemo se i ne moramo slagati, ali svaki put kad vidim da na moj blog dolaze ljudi koji ga pažljivo pročitaju i odvoje svoje vrijeme da bi napisali pametan i smislen odgovor, srce mi je kao kuća.

Nisam planirala još jedan post o toj temi, ali shvatila sam da bi pojedinačno odgovaranje na vaše komentare zapravo iznjedrilo još triput više teksta, pa mislim da je ipak bolje ovako.

Najprije, naravno da ne mislim da svaka poštena žena mora voljeti ružičastu, jer inače nešto ne valja s njezinom percepcijom vlastite ženstvenosti; ukusi su različiti, netko voli plavu, netko crvenu, a netko smeđu. Jednako je legitimno ne voljeti zelenu kao i ružičastu, razlike nema, sve dok smo svjesni da je riječ o estetici, a ne o simbolici određene boje. U svom sam prošlom postu pisala o majkama koje svojim kćerima ne dozvoljavaju ništa ružičasto, lila ili šljokasto uz objašnjenje da je to za priglupe ženice, implicirajući pritom ne samo riječima, već i izborom tradicionalno "muških" boja da će djevojčice izrasti u pametnije i inteligentije osobe ako se ne identificiraju s onim što društvo smatra uobičajenim za njihov spol. Možemo samo pretpostaviti kakve će to imati posljedice za doživljaj sebe koji će te djevojčice prije ili kasnije razviti. Vjerujem da je to samo druga, jednako štetna, krajnost kao i namjerno guranje djevojčica u sjajne haljinice princeza i ružičasti svijet plišanih jednoroga.

Slično se uvjerenje proteže i u odrasle godine. Ambiciozne japijevke još su osamdesetih godina osvajale tradicionalno muške "gornje katove" korporacijskih zgrada (one u kojima je smješten menadžment) s minimalno šminke na licima, strogih izraza lica uokvirenih strogim frizurama, u sivim, tamnoplavim i crnim kostimima i s dosadnim cipelama koje nisu ni štikle ni mokasine ni, zapravo, ništa što bi ženskoj nozi napravilo bilo kakvu estetsku uslugu.

I nije uvjerenje da je sve što pripada području žena glupo, trivijalno ili nevažno vezano samo za poslovni svijet. Klasični muški hobiji i zanimacije promatrani su na mnogo drugačiji način; ako ne kao zanimljive i atraktivne stvari, onda barem kao nešto na što muškarci, nakon što odrade svoje ozbiljne poslove, imaju pravo u vidu opuštanja. (Za razliku od njih, žene se cijele dane bave trivijalnostima, pa su sapunice i trač-časopisi samo produžetak njihove trivijalne egzistencije.) Nisam jednom za neku dobro obrazovanu, pametnu i uspješnu ženu, nakon što je izjavila da voli modu ili povremeno kupi Vogue, čula komentar "ajme, pa nismo imali pojma da je ona u biti tako plitka". I nema te diplome, sportskog ili profesionalnog uspjeha, napisane knjige ili zarađene love koja će je vratiti u svijet rijetkih žena za koje se vjeruje da su pametne i inteligentne, odnosno, netipične za svoj spol. S druge strane, to što vaš jednako dobro obrazovani šef zna tko je zabio gol u 27. minuti utakmice Špičkovina Donja - Špičkovina Gornja tamo neke 1979. godine ili koliko je trajala baterija na prvom modelu Nokijinog mobitela nipošto njegovu glavu ne čini napunjenu trivijalnim i nepotrebnim podacima. On je ozbiljan muškarac koji ozbiljno shvaća svoje hobije i pokazuje zavidnu razinu predanosti stvarima kojima se bavi. No, imajte na umu da ćete za dvadeset godina star mobitel od nekog nostalgičnog čudaka možda dobiti 50 kn, a ako ste imali sreću da je još vaša baka kupila Diorovu ili Chanelovu torbicu i dobro pazila na nju, sad ćete za nju bez problema dobiti više no što košta nova.



Na sreću, takve su podjele, od vizualnih do svih ostalih, sve rjeđe. Bila sam neki dan poslom na jednom mjestu na kojem su svi osim mene bili djelatnici industrije poznate kao izuzetno konzervativne, uglavnom od srednjeg do visokog menadžmenta, i mogu vam reći da sam bila ugodno iznenađena prizorima jarkocrvenih, trendovskih ženskih torbica, poslovne odjeće svih boja, cipela vrtoglavo visokih peta, minica, otkačenih frizura i boja kose te upadljivog nakita. Na kraju krajeva, ako Angela može biti smatrana najmoćnijom ženom svjetske politike i pojaviti se na nekom važnom događaju u lila-roza tonovima (a imajmo na umu da nije ni prva ni jedina žena u visokoj politici koja prkosi rodnim stereotipima - sjetimo se još Madeleine Albright, koja je znala nositi crveno i ljubičasto, a bila je poznata po upadljivim broševima, pa Julije Timošenko, čiji je svaki javni nastup ujedno bio i modni stejtment, tu je i uvijek sređena Cristina Elisabet Fernández i još dosta političarki svjetskog ranga) i bilo koja djelatnica bilo koje firme može i smije očekivati da je se shvati ozbiljno bez obzira na razbarušene šiškice ili neki ludi modni detalj.

Netko je u komentarima napisao da nismo jednaki i da to ni ne bismo trebali biti. Slažem se. Ne samo da žene i muškarci nisu jednaki, nego i među ženama, kao i među muškarcima ima toliko različitih pojedinaca da je svaka generalizacija i podjela, osim možda na žive i mrtve, sasvim pogrešna. Nije cilj - barem moj nije - da svi postanemo jednaki i da se utopimo u nekoj muško-žensko-bespolnoj masi, već da imamo prostora razvijati se kao pojedinci i stvarati svijet u kojem će biti mjesta za sve nas. I za muškarce u plavim trapericama i za muškarce u ružičastim jaknama, i za žene u sivim kaputima i za žene u svijetloplavim poliesterskim haljinama s lila umjetnim noktima dugačkim pet centimetara. Nitko se ne bi trebao osjećati više ili manje muškarac/žena ili, još gore, vredniji, pametniji, gluplji ili nevažniji zbog svog izbora odjeće, obrazovanja i hobija. I glupo je da se ljudi srame karakteristika koje se tradicionalno povezuju s njihovim spolom samo kako bi dokazali da su bolji, zanimljiviji ili barem drugačiji od onog što se sasvim pogrešno smatra većinom.

I, za kraj, imate li vremena, svakako vam preporučam da bacite pogled i pročitate.


A sad, 'ajmo svi na FB! Klik... Lajk!

Oznake: spol, rod, odgoj, djevojčice, dječaci, obitelj, karijera, boje

četvrtak, 24.01.2013.

Uspješni ili neuspješni, vlastitom odgovornošću?

Da, da... Znam. Uspjeh je teško definirati i svakome od nas on znači nešto drugo. Jedni bez ustručavanja kažu da je uspjeh novac, drugima je uspjeh kad ih prolaznici prepoznaju na ulici, a fotografi snimaju za izvještaj sa Špice (i pritom je svejedno je li do tog prepoznavanja došlo nakon što su otkrili lijek za AIDS ili su pokazali golu guzu na dovoljnom broju internetskih portala), neki uspjeh maglovito definiraju kao sreću i tako dalje, da ne nabrajam. Vjerojatno i sami barem otprilike znate kojeg čovjeka smatrate uspješnim i zašto, a da svatko od vas napiše svoje viđenje uspjeha i pokuša uvjeriti druge u njegovu ispravnost, vjerojatno bih u komentarima imala makljažu kao nikad do sad.

A što je za mene uspjeh? Pa, okvirno govoreći, to bi bilo ostvarivanje onakvog načina života koji vas čini najzadovoljnijima po vašim vlastitim kriterijima. Znači, ako cijelog života želite imati vilu u Monte Carlu i još jednu u švicarskim Alpama, uspješni ste ako i kad taj san ostvarite. Netko drugi želi živjeti bosonog u hipi komuni usred Indije i sigurno neće biti sretan ako u odijelu i s kravatom odrađuje korporacijski posao od 9 do 5 plus prekovremene (iako je prema općim kriterijima vjerojatno uspješan, jer zarađuje pet prosječnih plaća, vozi skup auto i nosi fina odijela). I da, bitno je da su kriteriji uspjeha kojeg ganjate vaši osobni, a ne vaših roditelja, prijatelja ili susjeda.

Vjerojatno je svatko od vas barem jednom u životu upoznao osobu za koju bi se prema tzv. općim kriterijima uspješnosti reklo da je ostvarila baš sve, od visokog obrazovanja, preko dobro plaćenog posla do kućice u cvijeću, obitelji, ljetovanja na Mediteranu, zimovanja u planinama i shoppinga po ekskluzivnim londonskim ili njujorškim robnim kućama, a da iz nje ne zrači baš nikakvo zadovoljstvo ni životna radost već, na čuđenje vaše i cijeloga svijeta, frustracija, ogorčenost, nezadovoljstvo i čangrizavost. A počesto i pakost te zloća. S druge strane, ima ljudi koji žive materijalno gledajući skromno, ali imaju onu neku vrstu zarazne pozitivne energije pa nakon što s njima provedete pola sata, još se cijeli dan osmjehujete prolaznicima, vrapcima, psima lutalicama, pa čak i ZET-ovim kontrolorima. Ne mislim time reći da je novac zlo niti mi je namjera perpetuirati jedan od onih vječnih popularnih - i posve pogrešnih - mitova u stilu i bogati plaču, već samo želim reći da vam nikakvo bogatstvo niti ostvarivanje raširenih vjerovanja o tome što je uspjeh neće pomoći da budete istinski zadovoljni ako se ta opća vjerovanja koja ganjate ne podudaraju s vašima.

Nakon što smo to riješili, jeste li primijetili da svi zadovoljni (ergo uspješni) ljudi imaju neku sličnu vibru i životnu filozofiju? Bez obzira na to radi li se o čovjeku koji je upravo kupio dugo željeni najnoviji model Ferrarija ili nekom skromnom gljivaru koji je presretan što svakog utorka na lokalnoj tržnici rasproda sve gljive koje donese, ljudi koji su ispunili svoj životni san ili koji - još bolje rečeno - žive svoj životni san, bez obzira na različitost koja među tim snovima vlada, imaju dosta toga zajedničkog - životnu radost, optimizam, veselje malim stvarima i, možda najvažnije od svega, osjećaj zahvalnosti. To je moje osobno viđenje, nikakva statistika niti rezultat znanstvenog istraživanja.

Isto tako, neuspješni su ljudi slični. Uvijek nezadovoljni, uvijek spremni na svađu i nadglasavanje, uvijek u uvjerenju da im se a priori treba pokazivati više poštovanja nego drugima, da ih prodavačice trebaju uslužiti ljubaznije nego druge kupce, da konobari s njihovom narudžbom trebaju biti brži nego s ostalima, da tete u vrtiću moraju u prvih pet minuta nakon susreta s njihovom djecom shvatiti kakve su genijalce dobile na čuvanje, da učiteljice u školama moraju biti zahvalne što smiju podučavati idućeg Nikolu Teslu/Marie Curie, da u novčaniku uvijek moraju imati dovoljno novca za _____ (ovaj ćete dio morati nadopisati sami) i, općenito, da je svijet prema njima zao i nepravedan i da im štošta duguje zato što oni to zaslužuju. Neki na osnovi tzv. minulog rada (koji često i nije nešto naročito, ali vremenom i pričanjem o njemu raste u mitske proporcije), a neki jednostavno zato što su živi i svijet, eto, ima čast da ga nastanjuju tako plemenite individue.

I još nešto... Koliko god novca, poštovanja, brze usluge, ljubaznih osmijeha i svega ostaloga dobili, takvi ljudi nikad neće biti sasvim zadovoljni. Vjerujte mi, nikad. To je najveća tragedija od svih, ne samo njihova, već i njihove okoline, koja takve ispade uglavnom stoički trpi.

To, naravno, nipošto ne znači da zanemarujem važnost vanjskih činitelja poput države u kojoj živite, krećete li od nule ili ste nešto naslijedili, kakvo ste obrazovanje dobili i slično, no ne kaže se uzalud da smo često, čak i uz najbolje uvjete na svijetu, najveći neprijatelji samima sebi.

A da nisam jedina koja je uočila vezu između životnih stavova/osobina i uspjeha dokazuje i članak koji je nedavno napisala Mary Ellen Tribby, osnivačica i generalna direktorica stranice Working Moms Only. Nakon što je tijekom svoje duge karijere surađivala s brojnim uspješnim (a nije naodmet reći djelomično i izuzetno bogatim) ljudima, promatrala ih, ali i znatiželjno propitivala njihove životne stavove, i sama je došla do zaključka sličnog mome te nedavno objavila tekst i grafički prikaz osobina koje se vežu uz uspješne i neuspješne ljude. (Na žalost, oba naslova na crtežu sadrže pravopisnu grešku; successful se, naime, piše s dva "c" i dva "s" - budući da sam grammar nazi u startu se ograđujem od pogreške, nije moja.)

Među ljudima koje je promatrala i s kojima je razgovarala bili su Richard Branson, Steve Wozniak, Steve Forbes, Rudolph Giuliani i mnogi drugi.


A ovo je crtež koji će vam reći više od bilo kojeg prepričavanja...




...pa stoga proglašavam ovaj post dovršenim, jer sve što bi se dodatno reklo, bilo bi suvišno.

Živjeli i što uspješniji mi bili!

Oznake: uspjeh, neuspjeh, karijera, životni san, osobine

<	prosinac, 2015
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31