Marketing
Uspješni ili neuspješni, vlastitom odgovornošću?
Da, da... Znam. Uspjeh je teško definirati i svakome od nas on znači nešto drugo. Jedni bez ustručavanja kažu da je uspjeh novac, drugima je uspjeh kad ih prolaznici prepoznaju na ulici, a fotografi snimaju za izvještaj sa Špice (i pritom je svejedno je li do tog prepoznavanja došlo nakon što su otkrili lijek za AIDS ili su pokazali golu guzu na dovoljnom broju internetskih portala), neki uspjeh maglovito definiraju kao sreću i tako dalje, da ne nabrajam. Vjerojatno i sami barem otprilike znate kojeg čovjeka smatrate uspješnim i zašto, a da svatko od vas napiše svoje viđenje uspjeha i pokuša uvjeriti druge u njegovu ispravnost, vjerojatno bih u komentarima imala makljažu kao nikad do sad.
A što je za mene uspjeh? Pa, okvirno govoreći, to bi bilo ostvarivanje onakvog načina života koji vas čini najzadovoljnijima po vašim vlastitim kriterijima. Znači, ako cijelog života želite imati vilu u Monte Carlu i još jednu u švicarskim Alpama, uspješni ste ako i kad taj san ostvarite. Netko drugi želi živjeti bosonog u hipi komuni usred Indije i sigurno neće biti sretan ako u odijelu i s kravatom odrađuje korporacijski posao od 9 do 5 plus prekovremene (iako je prema općim kriterijima vjerojatno uspješan, jer zarađuje pet prosječnih plaća, vozi skup auto i nosi fina odijela). I da, bitno je da su kriteriji uspjeha kojeg ganjate vaši osobni, a ne vaših roditelja, prijatelja ili susjeda.
Vjerojatno je svatko od vas barem jednom u životu upoznao osobu za koju bi se prema tzv. općim kriterijima uspješnosti reklo da je ostvarila baš sve, od visokog obrazovanja, preko dobro plaćenog posla do kućice u cvijeću, obitelji, ljetovanja na Mediteranu, zimovanja u planinama i shoppinga po ekskluzivnim londonskim ili njujorškim robnim kućama, a da iz nje ne zrači baš nikakvo zadovoljstvo ni životna radost već, na čuđenje vaše i cijeloga svijeta, frustracija, ogorčenost, nezadovoljstvo i čangrizavost. A počesto i pakost te zloća. S druge strane, ima ljudi koji žive materijalno gledajući skromno, ali imaju onu neku vrstu zarazne pozitivne energije pa nakon što s njima provedete pola sata, još se cijeli dan osmjehujete prolaznicima, vrapcima, psima lutalicama, pa čak i ZET-ovim kontrolorima. Ne mislim time reći da je novac zlo niti mi je namjera perpetuirati jedan od onih vječnih popularnih - i posve pogrešnih - mitova u stilu i bogati plaču, već samo želim reći da vam nikakvo bogatstvo niti ostvarivanje raširenih vjerovanja o tome što je uspjeh neće pomoći da budete istinski zadovoljni ako se ta opća vjerovanja koja ganjate ne podudaraju s vašima.
Nakon što smo to riješili, jeste li primijetili da svi zadovoljni (ergo uspješni) ljudi imaju neku sličnu vibru i životnu filozofiju? Bez obzira na to radi li se o čovjeku koji je upravo kupio dugo željeni najnoviji model Ferrarija ili nekom skromnom gljivaru koji je presretan što svakog utorka na lokalnoj tržnici rasproda sve gljive koje donese, ljudi koji su ispunili svoj životni san ili koji - još bolje rečeno - žive svoj životni san, bez obzira na različitost koja među tim snovima vlada, imaju dosta toga zajedničkog - životnu radost, optimizam, veselje malim stvarima i, možda najvažnije od svega, osjećaj zahvalnosti. To je moje osobno viđenje, nikakva statistika niti rezultat znanstvenog istraživanja.
Isto tako, neuspješni su ljudi slični. Uvijek nezadovoljni, uvijek spremni na svađu i nadglasavanje, uvijek u uvjerenju da im se a priori treba pokazivati više poštovanja nego drugima, da ih prodavačice trebaju uslužiti ljubaznije nego druge kupce, da konobari s njihovom narudžbom trebaju biti brži nego s ostalima, da tete u vrtiću moraju u prvih pet minuta nakon susreta s njihovom djecom shvatiti kakve su genijalce dobile na čuvanje, da učiteljice u školama moraju biti zahvalne što smiju podučavati idućeg Nikolu Teslu/Marie Curie, da u novčaniku uvijek moraju imati dovoljno novca za _____ (ovaj ćete dio morati nadopisati sami) i, općenito, da je svijet prema njima zao i nepravedan i da im štošta duguje zato što oni to zaslužuju. Neki na osnovi tzv. minulog rada (koji često i nije nešto naročito, ali vremenom i pričanjem o njemu raste u mitske proporcije), a neki jednostavno zato što su živi i svijet, eto, ima čast da ga nastanjuju tako plemenite individue.
I još nešto... Koliko god novca, poštovanja, brze usluge, ljubaznih osmijeha i svega ostaloga dobili, takvi ljudi nikad neće biti sasvim zadovoljni. Vjerujte mi, nikad. To je najveća tragedija od svih, ne samo njihova, već i njihove okoline, koja takve ispade uglavnom stoički trpi.
To, naravno, nipošto ne znači da zanemarujem važnost vanjskih činitelja poput države u kojoj živite, krećete li od nule ili ste nešto naslijedili, kakvo ste obrazovanje dobili i slično, no ne kaže se uzalud da smo često, čak i uz najbolje uvjete na svijetu, najveći neprijatelji samima sebi.
A da nisam jedina koja je uočila vezu između životnih stavova/osobina i uspjeha dokazuje i članak koji je nedavno napisala Mary Ellen Tribby, osnivačica i generalna direktorica stranice Working Moms Only. Nakon što je tijekom svoje duge karijere surađivala s brojnim uspješnim (a nije naodmet reći djelomično i izuzetno bogatim) ljudima, promatrala ih, ali i znatiželjno propitivala njihove životne stavove, i sama je došla do zaključka sličnog mome te nedavno objavila tekst i grafički prikaz osobina koje se vežu uz uspješne i neuspješne ljude. (Na žalost, oba naslova na crtežu sadrže pravopisnu grešku; successful se, naime, piše s dva "c" i dva "s" - budući da sam grammar nazi u startu se ograđujem od pogreške, nije moja.)
Među ljudima koje je promatrala i s kojima je razgovarala bili su Richard Branson, Steve Wozniak, Steve Forbes, Rudolph Giuliani i mnogi drugi.
A ovo je crtež koji će vam reći više od bilo kojeg prepričavanja...
...pa stoga proglašavam ovaj post dovršenim, jer sve što bi se dodatno reklo, bilo bi suvišno.
Živjeli i što uspješniji mi bili!
Post je objavljen 24.01.2013. u 00:09 sati.