utorak, 29.07.2008.

Šetnja Bremenom

Za Bremen nismo imali mnogo vremena, tek četiri dana za brzinsko upoznavanje grada u kojemu bi se unutar sat vremena izmijenili kiša, oblaci i sunce toliko uvjerljivo da biste pri svakoj promjeni vremena pomislili da će upravo ova najnovija varijanta trajati danima; kiša je bila gusta i uporna, no rijetko je kad trajala duže od petnaestak minuta; oblačno je vrijeme sa sobom donosilo neugodan, hladan vjetar koji je djelovao kao da nikada neće prestati puhati; sunčane su zrake pak bile toliko tople da vam se sama pomisao na kišu koja bi mogla pasti činila smiješnom. No da, iako je svaka promjena djelovala konačno, nije dugo trajala.

Budući da nismo imali previše vremena, pouzdali smo se u turističku brošuru namijenjenu brzinskom upoznavanju središta grada. Obilazak bi, kako je naznačeno, trebao trajati 45-60 minuta, no s našim malim živahnim i radoznalim nasljednicama, naravno da je potrajao cijeli dan, a predviđenu smo rutu prohodali u dvije višesatne šetnje. Zanimljivo je da su se lokalne turističke vlasti zaista dobro pobrinule da im se turisti ne izgube - ne samo da šakom i kapom dijele besplatne vodiče s precizno ucrtanim planom središta, nego su i u asfalt utisnuli metalne kuglice koje je dovoljno pratiti kako biste obišli sve bitne znamenitosti. Kul.


Iako brošura predlaže Bremenske svirače kao početak obilaska, mi smo ga počeli mrvicu ranije, kod crkve Unser Lieben Frauen, čiji je trg bio prekriven štandovima koji su nudili nevjerojatno bogatu ponudu cvijeća, prvenstveno tulipana, voća, povrća, pčelarskih proizvoda, slatkiša i suvenira. Slike su mrvicu tamne dijelom zbog uglavnom oblačnog vremena, a dijelom stoga što smo ih slikali netom kupljenim fotićem, pa smo se tek učili. Na greškama.









Bremer Stadtmusikanten
Službeni početak obilaska grada bile bi u prethodnom postu spomenute svirajuće životinje, pa ovom prigodom neću više pisati o njima.


Rathaus
Iduća postaja bila bi Vijećnica. Riječ je o zgradi sagrađenoj između 1405. i 1410. godine, kojoj je u 17. stoljeću dodana renesansna fasada. Na slici je Vijećnica s Katedralom u pozadini.




Marktplatz Westseite
Zapadna strana Marktplatza poznata je po nekoliko kuća izgrađenih od 1595. godine nadalje.




Bremer Roland
Statua Rolanda nalazi se točno ispred Vijećnice i zajedno s njom u srpnju 2004. godine dobila je status UNESCO svjetske baštine. Bremenski Roland najpoznatija je i najveća od svih dvadeset i šest statua Rolanda izgrađenih po cijeloj Njemačkoj, a simbolizira pravdu i slobodu.




Haus der Bürgerschaft
Zgrada koju je 1966. projektirao Wassili Luckhard u vrijeme je svoje izgradnje potakla mnoge rasprave. S pravom, rekla bih, jerbo uza svu iskrenu ljubav prema modernoj umjetnosti, valja napomenuti da je zgrada jednostavno i iskreno rečeno - grda. Nemam ja ništa protiv novih građevina u starim prostorima, dapače, znam i neke prekrasne primjere uspjelih kombinacija, no ova ovdje ne ubraja se u takve.




St. Petri Dom
Katedrala je starija od 1200 godina, svoj je ranogotički izgled dobila tijekom prve polovice trinaestoga stoljeća, a u svojoj unutrašnjosti skriva impresivne orgulje. Za fotku pogledajte pod Vijećnicu.


Schnoorviertel
Schnoor je prekrasan, najstariji dio grada čije su kućice uglavnom izgrađene u 15. i 16. stoljeću i još uvijek se dobro drže, hvala na pitanju. Uličice su uske i šarmantne, a budući da je četvrt postala umjetnička, u njoj se nalaze brojne galerije, muzeji (između ostalih i Muzej igračaka), kafići i restorani te poznato kazalište Packhaus.












Weserpromenade i Martinianleger
Da ne duljim, spojit ću ove dvije točke u jednu. Riječ je o obali rijeke Weser, koja je, ako je vjerovati brošuri, ljeti prepuna života i vreve šetača, prekrivena terasama kafića i restorana. Početkom travnja, kad smo mi bili tamo, nije bilo ničeg. Ničeg. Samo bi pokoji rekreativac protrčao kraj nas ili bi nas ponjuškali psi koje bismo, u pratnji njihovih vlasnika, povremeno susreli. Naravno, starija nasljednica se popela na jedrenjak. Tko bi mu odolio.






Böttcherstraße
Ulica Böttcher još se naziva tajnom glavnom ulicom Bremena. Nemojte me pitati u čemu je tajna, ulica je oglašena u svim prospektima koji postoje , ali valjda ljudi koji su slagali brošure nisu računali na to da turisti ponekad, barem ponekad ne vjeruju svemu što im je servirano. No da, iako je slogan kojime reklamiraju ulicu okrutno glup, sama ulica vrlo je šarmantna.




O da, uspjeli su pronaći način da svaku zgradu na neki način učine posebnom. Ako nije imala poznatog arhitekta ili u njoj nije smješten muzej, zašto je ne bi nazvali atraktivnim imenom iz književnosti? Naravno da ni Bremen ni zgrada nemaju veze s gosponom Crusoeom, ali who cares. Dobra fora u toj zgradi su dva akvarija ugrađena u njezine temelje. Stavila bih vam sliku, ali skužila sam da nemam nijednu na kojoj nisu nasljednice, pa vam samo preostaje da si zamislite ribice koje plivaju u zidovima zgrade. Ne djeluju kao da im je loše.




Još uvijek smo u istoj ulici i idemo prema muzeju smještenom u Roselius-Haus.




Kako od ulice napraviti brand? Uredite ju, napunite skupim hotelima, trgovinama, muzejima i restoranima i zatim njezino ime postavite na što veći broj tabli. I, naravno, nemojte joj zaboraviti otvoriti vlastitu web stranicu. I stvar hoda.




Izlaz iz ulice koji vas vodi u središte grada malo je umjetničko djelo.




Schütting
I, konačno, posljednja postaja bila bi zgrada izgrađena 1537.-38. godine s ulazom dograđenim u 19. stoljeću. Danas je to sjedište bremenske Trgovačke komore.




I ovime završava šetnja gradom, no budući da smo prolazili pokraj prekrasne, velike vjetrenjače smještene u parku u kojem su se nasljednice igrale, evo još i nekoliko njezinih fotki.






I ovime se, dragi moji, na neko vrijeme pozdravljam od vas. Slijedi mi pakiranje, pa odlazak na zasluženi godišnji. Nadam se da ćemo se vidjeti krajem kolovoza i da ćemo svi, i vi i ja, biti odmoreni, dobro raspoloženi, veseli, sretni i zadovoljni.

Oznake: Bremen; Njemačka

četvrtak, 10.07.2008.

Bremenski gradski muzikanti

Statua Bremenskih muzikanata nalazi se na zapadnom zidu gradske vijećnice i vremenom je postala zaštitnim znakom grada. Njome ujedno završava šest stotina kilometara dugačak njemački put bajki, koji povezuje mjesta na kojima su smještene najpoznatije njemačke bajke i predaje.

Kao što vidite na slikama, magarčeve su noge sasvim izlizane; razlog tomu jest taj što se vjeruje da čvrsto držanje njegovih prednjih nogu donosi sreću, pa turisti ponekad stoje u redu kako bi mogli uhvatiti poznate srećonosne noge. Starijoj nasljednici se priča toliko svidjela da smo morali redivno prolaziti kraj muzikanata i naravno da ih je svaki put morala dotaknuti i podragati. Čak smo joj potajno kupili muzikante u plišanoj varijatni i koji tjedan kasnije joj ih, zajedno s knjigom, poklonili za rođendan.

Bajku o bremenskim muzikantima možete kupiti u nekoliko hrvatskih izdanja; na žalost, kad sam je tražila, pronašla sam samo ono (neću reći kojeg izdavača) pretenciozno naslovljeno "Bremenski glazbenici". Kata-fakin-strofa. Njemačka riječ "Musikanten" znači upravo to - muzikanti. Radi se o životinjama, a ne o ljudima, još manje o akademski obrazovanim glazbenicima. Uglavnom, priču smo nekoliko puta pročitali, a muzikante je, posebno magarca, posvojila mlađa nasljednica, koja je do prije par minuta i spavala s njim.

Oznake: Bremenski gradski muzikanti; Braća Grimm; Bremen;

četvrtak, 03.07.2008.

Proljetne skitnje Njemačkom: Oldenburg

Eh da, mužić je uspio spasiti fotke s eksternog diska te ostao u milosti svoje nježne ženice (čitaj: mene ) i izbjegao neugodne pute hude sudbe kojima bi morao koračati u slučaju da su slike zauvijek nestale. Vi, pak, dobivate nekoliko nastavaka naših proljetnih putešestvija Europom, uz ispriku zbog loše kvalitete slika: budući da je stari nam fotić ispustio dušu i preselio se na vječna lovišta pokojnih tehnikalija (kad malo bolje razmislim, u zadnje vrijeme nam je riknulo dosta toga: fotić, disk, perilica te širem puku već poznata zahodska školjka), prije nego što smo kupili novi, slikali smo mobitelima, koji su izreklamirani kao vrhunski fotići, no krajnji rezultat definitivno nije nešto. No dobro, uspjela sam odabrati nekoliko koliko-toliko pristojnih fotki, pa uživajte.

Put, odnosno, moj posao odveo nas je u Oldenburg, jedan od dva istoimena njemačka grada. Oldenburg u kojemu smo mi bili osjetno je veći od drugog Oldenburga, ima nešto više od 150 000 stanovnika i u svrhu razlikovanja označava se s dodatkom "in Oldb". Riječ je o slikovitom gradiću u Donjoj Saskoj, udaljenom četrdesetak kilometara od Bremena, koji je kroz povijest bio središtem lokalne uprave, grofovije i kasnijih oblika državnog organiziranja, a danas je dijelom metropolitske regije Bremen/Oldenburg, jedne od jedanaest takvih u Njemačkoj.


Krenuli smo avionom iz, vjerovali ili ne, Bratislave...



...i sletjeli u Bremen.




Na žalost, o samome vam gradu ne mogu puno napisati: tek sam prvi i posljednji dan svog boravka uspjela prošetati središtem, dok sam ostale dane praktički od jutra do večeri boravila na konferenciji na samom rubu grada, odakle je bilo relativno komplicirano u stankama za ručak skoknuti do grada, pa nisam ni pokušavala. Utjehu sam potražila u obližnjem shopping centru, u koji su nas domaćini vodili na ručkove, a ni ubijanje ostatka slobodnog vremena nije bilo preproblematično. Naravno, mužić i nasljednice za to su vrijeme uživali po gradskim parkovima i u šetnjama, a apsolutni vrhunac gušta bio je hotelski bazen.

Vrijeme je bilo ludo: unutar sat vremena izmijenila bi se tri godišnja doba, proljeće, ljeto i jesen. Na sreću, nije bilo snijega, no da je i pao, ne bih mu se previše začudila. Rekla bih da je krajem ožujka i početkom travnja, kad smo putovali, u tom dijelu Njemačke gotovo sve moguće. A sad u šetnju...


U susjedstvu našeg hotela, u rezidencijalnom dijelu grada, nalazila se protestantska crkva.




Oldenburg je proglašen njemačkim gradom znanosti za 2009. godinu, što nije mala stvar, imajući na umu brojne veće i poznatije gradove i sveučilišta koji redovno konkuriraju za tu titulu. Iako smo ga posjetili tek početkom 2008., znači, punih godinu dana ranije, cijeli je grad bio u pripremama za svoju nadolazeću funkciju: ukrašavali su ga plakati, organizirane su brojne izložbe, u pripremi su konferencije, znanstvene tribine i susreti svih vrsta. Imala sam priliku razgovarati s ministrom znanosti Donje Saske, koji je bio osobito ponosan, budući da je tek dvije godine ranije istu titulu dobio Braunschweig, također donjosaski grad.






I, konačno, evo nekoliko slika iz šetnje središtem grada, fotkanih netom nakon prestanka kiše. Grad nije velik, vrlo je ugodan za šetnju i kavicu na suncu (da, i to smo uspjeli doživjeti, usprkos čestim kišama). Međutim, ono što mi se nikako ne sviđa jest opsada središta globalnim ugostiteljskim lancima: gotovo cijela pješačka zona prepunjena je masovnim, posvuda istim kafićima i restoranima, od McDonald'sa i Burger Kinga nadalje. Naravno da postoje i klasični kafići s lokalnim ugođajem, no nema ih mnogo i slobodan stol na njihovim terasama doslovce je nemoguće pronaći (na slikama su terase poluprazne, jer je kiša tek prestala padati).










U idućem nastavku idemo dalje.

Oznake: Oldenburg, Njemačka

<	srpanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31