nedjelja, 28.09.2008.

S juga na sjever, sa sjevera na jug - ravno u Rim!

U nedjeljno jutro pojela sam doručak u Metkoviću, te zajedno s kolegicama sjela u auto i pravac Zagreb. Kad sam stigla, nasljedice su spavale, pa smo mužić i ja popili kavicu, a nakon što su se dječica probudila, brzinski sam se prepakirala i krenusmo za Beč. Od ponedjeljka sam bila na godišnjem - živjeli neiskorišteni prošlogodišnji slobodni dani! Živjeli!

Nakon par dana u Beču odvezli smo se u zračnu luku Schwechat, i avionom u Rim! I kad smo već kod letova i aviona, moram vam pohvaliti Fly Niki, aviokompaniju koju je davnih dana osnovao Niki Lauda. Riječ je o nekom hibridu između low cost i običnog avioprijevoznika - karte su osjetno povoljnije od onih koje možete kupiti redovno, nešto skuplje od onih koje će vam prodati low cost prijevoznici, a usluga je bolja od mnogih koje sam zadnjih godina doživjela na skupim letovima. Iako je riječ o relativno kratkom letu, stjuardese su nas nekoliko puta ponudile kavom i ostalim pićima, dobili smo dva velika sendviča po osobi s punjenjem po izboru, a dječicu su nam zatrpali igračkama. Recimo, mnogo skuplja Lufthansa na jednako dugom letu za puno više para isprsila se tek za čašicu bezalkoholnog pića i mali, žilavi sendvič.

I tako stigosmo u Rim i pred nama je bilo punih osam dana uživanja u tom krasnom gradu. Na žalost, došlo je do nekih komplikacija o kojima ću detaljnije pisati u nekom od kasnijih postova, no usprkos svemu, uživali jesmo. Jako.

O Rimu imam dvojaki stav. Kad sam ga prvi puta posjetila, prije gotovo dvadeset godina, totalno me očarao. Ovaj put nisam bila toliko očarana i shvatila sam da je mnogo, hm, tražim pravu riječ... običniji (?) od slike koja mi je ostala u sjećanju. Naravno, tu su prekrasne palače i divni antički ostaci, mirisi i zvukovi velegrada, ta posebna atmosfera koju imaju samo južnjački, mediteranski gradovi. No, koliko je god Rim jedinstven po mnogim pozitivnim stvarima, svakako će vam u većoj ili manjoj mjeri zasmetati prljava i nepouzdana podzemna željeznica čije stanice uglavnom nemaju lift, pokretne stepenice ili rampu za dječja ili invalidska kolica i općenito javni prijevoz na razini tek malo boljestojeće afričke državice; ljudi koji će vam se bezobzirno preguravati, lupajući vas laktom kako bi uhvatili mjesto u metrou, da bi tridesetak sekundi kasnije, iz svoje udobne stolice, upućivali muci-buci poglede i glasno se prenemagali nametljivo tepajući vašem muci-buci djetetu s kojim balansirate dok stojite u gužvi jurećeg vlaka, jerbo se, naravno, niste uspjeli dovoljno efikasno izlaktariti; opća prljavština i smeće koje danima leži na istom mjestu posred pločnika, jer u gradu očigledno ne postoje smetlari koji bi ga pokupili; prljavi zahodi ušminkanih kafića i restorana u kojima često nema ni papira ni sapuna, dakle, stanje koje u Zagrebu nisam vidjela već najmanje cijelo desetljeće, i još dosta toga. No, usprkos takvim stvarima koje vam povremeno znaju dignuti tlak, moram reći da je Rim zaista divan grad i da bih ga rado ponovno posjetila. Tlak mi je ionako nizak, pa nema frke ako se povremeno digne.

Neću vam otkriti ni Ameriku ni toplu vodu - o Rimu ionako možete i sami pronaći mnoštvo podataka, što na netu, što po enciklopedijama, tiskanim vodičima i sl. Ovo je samo naša mala, virtualna, obiteljska šetnja gradom. Pa, uživajte.


Fontana Trevi. Naravno da smo u nju ubacili nekoliko nofčeka. Ujedno smo doznali i nešto novo o starijoj nasljednici: dijete jednostavno voli fontane.




Španjolski trg, odnosno Piazza di Spagna, s poznatim Španjolskim stubama. Ako imate love i voljni ste potrošiti dva soma eura za torbicu, na pravom ste mjestu. Prošetajte Trgom i okolnim uličicama.






Ok, talijanskih muzeja, spomenika, fontana i ostalog prepun je Rim. Za ljubitelje engleskog romantičnog pjesništva tu je pak Keats-Shelley House, kuća u kojoj je 1821. godine umro Keats.




Španjolske stube u sumrak. Bile bi romantične da vas sa svih strana ne napadaju prodavači raznih plastičnih blještećih neonskih narukvica i sličnih nevjerojatno ružnih, a posve nepotrebnih gluposti. Nisu toliko važni da bi vam mogli pokvariti provod, nego samo dosadni i naporni, poput komaraca koji vam ne daju da se opustite dok večerate na nekoj primorskoj terasi. Uspijete li ih se trajno riješiti, da, uživat ćete u večernjoj atmosferi.




A ovo je pun mjesec iznad Piazza Mignanelli, trga koji se naslanja na Piazza di Spagna, a kojime dominira Colonna dell'immacolata.




Jedan od ulaza u podzemnu željeznicu, koja je mračna, ružna i loše opremljena. Mužić i ja smo zajednički došli do zaključka da su nas godine provedene u Beču nepovratno razmazile.




Piazza della Repubblica - u središtu trga je, naravno, fontana, a što bi drugo? Prelijep dio grada, ako mene pitate. Ovdje smo pod arkadama uživali u kavi i sladoledu, svatko u svome, ovisno o generacijskoj pripadnosti.




Nema Rima bez antike.








A tu je i Oltar domovine ili spomenik Vittorio Emanuele II, posvećen prvom kralju ujedinjene Italije.




Ova velika livada zove se Circo Massimo i na njoj se nekoć nalazio najveći stadion antičkoga Rima s drvenim tribinama koje su navodno primale 250 000 posjetitelja. Danas je to odlično mjesto za ispucavanje dječje energije.




Mrvicu dalje nalaze se Usta istine, tj. Bocca della Verita, smještena u predvorje srednjovjekovne crkve Chiesa si Santa Maria in Cosmedin. Vjerujem da je svakom ljubitelju filma poznata scena u kojoj Gregory Peck gura ruku u mramornu skulpturu te glumi da je ostao bez nje, dok prestravljena Audrey Hepburn šokirano vrišti. E, pa i mi smo stali u red kako bismo dokazali da govorimo istinu, samo istinu i ništa drugo osim istine.






Najbližim smo mostom prešli Tiber kako bismo došli u Trastevere, četvrt koja je nekoć bila radnička, a danas slovi kao studentsko-umjetnička. Po tom je pitanju zaista slična svim takvim četvrtima ovoga svijeta: hrpe malih, upadljivo oronulih kafića, butika s pretenciozno dizajniranom odjećom, torbama i sitnicama, uske uličice i sve što ide uz to. Ne kažem da nije šarmantno, no ipak spada u kategoriju vidiš jedan - vidio si ih sve. No, na jednom smo minijaturnom trgu upravo u ovom dijelu grada pojeli izvrstan ručak.








Šetnja uz (ili niz?) Tiber vodi vas do Vatikana, a o njemu idući put.

Oznake: Rim, italija

utorak, 02.09.2008.

Neretva, Rimljani, romantika i ostale životno važne sitnice

Pozdrav svima, vratih se s mora i evo me k vama s nastavcima svojih proljetnih (proljetnih, ne ljetnih - po nekim vašim komentarima vidim da ne čitate postove, pa spominjete ljetna putovanja, ccc ) putopisa koje sam vam ostala dužna. A nije da ih nema, putovali smo k'o ludi.

Dakle, Metković. Do proljeća ove godine u Metkoviću nisam bila desetak godina. Iako sam oduvijek slaba na taj krajolik, prekrasnu Neretvu, mirise cvijeta naranče (mandarinke? ), sunce i ostale divote tog dijela Hrvatske, moram reći da mi je sam Metković u sjećanju ostao kao relativno oronuli grad. U međuvremenu su ga izgradili, obnovili i ušminkali, ma, k'o bombončić je. Putovanje je bilo službeno, no moram biti iskrena i priznati da je službenog dijela bilo vrlo malo; većinu smo vremena svi zajedno potrošili na čistu uživanciju. Ovo putovanje ujedno zauzima važno mjesto u povijesti naše male obitelji, jer je riječ o prvom dobrovoljnom (nedobrovoljno je bilo prošle jeseni, kad sam završila u bolnici) odvajanju od mojih nasljednica. Starija je tek koji tjedan ranije navršila četiri, a mlađa dvije godine i tada smo prvi (i zasad posljednji) put noćili na različitim adresama.


Najprije, evo par slički metkovske crkve. Ako vam je čudno što su ispred nje su tete u narodnim nošnjama, a u unutrašnjosti je kamera, to vam je zato što se u njoj održavao koncert.








Prilikom posjete Metkoviću neizostavno je otići do obližnjeg Vida, u kojemu se nalazi arheološki muzej Narona. Muzej je nov i suvremen i sagrađen je na samom nalazištu, čime je postao prvi i jedini in situ arheološki muzej u Hrvatskoj te jedan od rijetkih takovih u svijetu.




Unutrašnjost je inače zabranjeno fotografirati, no nama je ravnatelj osobno dao dozvolu , pa uživajte u nekoliko odabranih fotografija. Najprije, kipovi careva i njihovih obitelji iz dvije perspektive, a zatim fotka koja pokazuje način na koji su otvoreni dio nalazišta uklopili u muzej.








Ovo je pogled s muzejske terase, odnosno krova, na kojemu završava razgledavanje izložbe - dolina pripada Hrvatskoj, a planine su već Hercegovina. E sad, ako su lagali mene... Znate nastavak.




Ova lađica pripada restoranu i na njoj se servira predjelo, koje papate u idiličnoj vožnji Neretvom. Vozite se pokraj lopoča i ostale životpisne vegetacije, plantaži rajčica, pod svodovima krošnji tužnih vrba... Ma, prekrasno.






Ako niste znali, neretvanski specijaliteti su jegulje i žabice. U to ime, ovo su pohani žablji kraci. (Inače, kosti se tijekom vožnje nonšalantno bacaju u rijeku. Veli naš vozač, to je ionako ekološki otpad. )




Djeca koja odluče igrati nogomet uz rijeku moraju na raspolaganju imati strpljivog djeda koji će im ići po loptu.




Ovo je crkva u Vidu.




A iza crkve je groblje, ispred kojega je spomenik Domagojevim strijelcima. I to sve ne bi bilo ništa čudno da u blizini spomenika nije i tabla koja na nekoliko jezika objašnjava tko je bio Domagoj. Pa ni to ne bi bilo čudno, da na dnu table ne piše da su podaci preuzeti s Wikipedije. Mislim, wtf?! Svaka čast netu i besplatnim, lako dostupnim informacijama, no svaki surfer valjda zna da je riječ o online enciklopediji koju uređuju čitatelji i sadržaj čijih je članaka moguće mijenjati doslovce kako se kome... je l'... sprdne. Naravno, postoje urednici koji sve to kakti kontroliraju, no već je bilo slučajeva (koliko znam, u stranim izdanjima) da su poneke nebuloze na netu izdržale mjesecima prije nego što ih je netko prepoznao kao krive i izbrisao. I da, uz dužno poštovanje prema hi-tech vremenu u kojemu živimo, ipak mislim da bi za sastavljanje informativne turističke ploče bilo bolje poslužiti se nekim izdanjem, recimo, Leksikografskog zavoda. Famozna ploča toliko je sjajna da na žalost nemam kvalitetnu fotku, pa ćete mi morati vjerovati na riječ.




I malo romantike za kraj; Neretva u suton, snimano s mosta.




U idućem postu - novo putovanje.

Oznake: Metković, Neretva, Vid, Narona

<	rujan, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30