Marketing
S juga na sjever, sa sjevera na jug - ravno u Rim!
U nedjeljno jutro pojela sam doručak u Metkoviću, te zajedno s kolegicama sjela u auto i pravac Zagreb. Kad sam stigla, nasljedice su spavale, pa smo mužić i ja popili kavicu, a nakon što su se dječica probudila, brzinski sam se prepakirala i krenusmo za Beč. Od ponedjeljka sam bila na godišnjem - živjeli neiskorišteni prošlogodišnji slobodni dani! Živjeli! 
Nakon par dana u Beču odvezli smo se u zračnu luku Schwechat, i avionom u Rim! I kad smo već kod letova i aviona, moram vam pohvaliti Fly Niki, aviokompaniju koju je davnih dana osnovao Niki Lauda. Riječ je o nekom hibridu između low cost i običnog avioprijevoznika - karte su osjetno povoljnije od onih koje možete kupiti redovno, nešto skuplje od onih koje će vam prodati low cost prijevoznici, a usluga je bolja od mnogih koje sam zadnjih godina doživjela na skupim letovima. Iako je riječ o relativno kratkom letu, stjuardese su nas nekoliko puta ponudile kavom i ostalim pićima, dobili smo dva velika sendviča po osobi s punjenjem po izboru, a dječicu su nam zatrpali igračkama. Recimo, mnogo skuplja Lufthansa na jednako dugom letu za puno više para isprsila se tek za čašicu bezalkoholnog pića i mali, žilavi sendvič.
I tako stigosmo u Rim i pred nama je bilo punih osam dana uživanja u tom krasnom gradu. Na žalost, došlo je do nekih komplikacija o kojima ću detaljnije pisati u nekom od kasnijih postova, no usprkos svemu, uživali jesmo. Jako.
O Rimu imam dvojaki stav. Kad sam ga prvi puta posjetila, prije gotovo dvadeset godina, totalno me očarao. Ovaj put nisam bila toliko očarana i shvatila sam da je mnogo, hm, tražim pravu riječ... običniji (?) od slike koja mi je ostala u sjećanju. Naravno, tu su prekrasne palače i divni antički ostaci, mirisi i zvukovi velegrada, ta posebna atmosfera koju imaju samo južnjački, mediteranski gradovi. No, koliko je god Rim jedinstven po mnogim pozitivnim stvarima, svakako će vam u većoj ili manjoj mjeri zasmetati prljava i nepouzdana podzemna željeznica čije stanice uglavnom nemaju lift, pokretne stepenice ili rampu za dječja ili invalidska kolica i općenito javni prijevoz na razini tek malo boljestojeće afričke državice; ljudi koji će vam se bezobzirno preguravati, lupajući vas laktom kako bi uhvatili mjesto u metrou, da bi tridesetak sekundi kasnije, iz svoje udobne stolice, upućivali muci-buci poglede i glasno se prenemagali nametljivo tepajući vašem muci-buci djetetu s kojim balansirate dok stojite u gužvi jurećeg vlaka, jerbo se, naravno, niste uspjeli dovoljno efikasno izlaktariti; opća prljavština i smeće koje danima leži na istom mjestu posred pločnika, jer u gradu očigledno ne postoje smetlari koji bi ga pokupili; prljavi zahodi ušminkanih kafića i restorana u kojima često nema ni papira ni sapuna, dakle, stanje koje u Zagrebu nisam vidjela već najmanje cijelo desetljeće, i još dosta toga. No, usprkos takvim stvarima koje vam povremeno znaju dignuti tlak, moram reći da je Rim zaista divan grad i da bih ga rado ponovno posjetila. Tlak mi je ionako nizak, pa nema frke ako se povremeno digne. 
Neću vam otkriti ni Ameriku ni toplu vodu - o Rimu ionako možete i sami pronaći mnoštvo podataka, što na netu, što po enciklopedijama, tiskanim vodičima i sl. Ovo je samo naša mala, virtualna, obiteljska šetnja gradom. Pa, uživajte. 
Fontana Trevi. Naravno da smo u nju ubacili nekoliko nofčeka. Ujedno smo doznali i nešto novo o starijoj nasljednici: dijete jednostavno voli fontane.
Španjolski trg, odnosno Piazza di Spagna, s poznatim Španjolskim stubama. Ako imate love i voljni ste potrošiti dva soma eura za torbicu, na pravom ste mjestu. Prošetajte Trgom i okolnim uličicama.
Ok, talijanskih muzeja, spomenika, fontana i ostalog prepun je Rim. Za ljubitelje engleskog romantičnog pjesništva tu je pak Keats-Shelley House, kuća u kojoj je 1821. godine umro Keats.
Španjolske stube u sumrak. Bile bi romantične da vas sa svih strana ne napadaju prodavači raznih plastičnih blještećih neonskih narukvica i sličnih nevjerojatno ružnih, a posve nepotrebnih gluposti. Nisu toliko važni da bi vam mogli pokvariti provod, nego samo dosadni i naporni, poput komaraca koji vam ne daju da se opustite dok večerate na nekoj primorskoj terasi. 
Uspijete li ih se trajno riješiti, da, uživat ćete u večernjoj atmosferi.
A ovo je pun mjesec iznad Piazza Mignanelli, trga koji se naslanja na Piazza di Spagna, a kojime dominira Colonna dell'immacolata.
Jedan od ulaza u podzemnu željeznicu, koja je mračna, ružna i loše opremljena. Mužić i ja smo zajednički došli do zaključka da su nas godine provedene u Beču nepovratno razmazile.
Piazza della Repubblica - u središtu trga je, naravno, fontana, a što bi drugo? Prelijep dio grada, ako mene pitate. Ovdje smo pod arkadama uživali u kavi i sladoledu, svatko u svome, ovisno o generacijskoj pripadnosti.
Nema Rima bez antike.
A tu je i Oltar domovine ili spomenik Vittorio Emanuele II, posvećen prvom kralju ujedinjene Italije.
Ova velika livada zove se Circo Massimo i na njoj se nekoć nalazio najveći stadion antičkoga Rima s drvenim tribinama koje su navodno primale 250 000 posjetitelja. Danas je to odlično mjesto za ispucavanje dječje energije.
Mrvicu dalje nalaze se Usta istine, tj. Bocca della Verita, smještena u predvorje srednjovjekovne crkve Chiesa si Santa Maria in Cosmedin. Vjerujem da je svakom ljubitelju filma poznata scena u kojoj Gregory Peck gura ruku u mramornu skulpturu te glumi da je ostao bez nje, dok prestravljena Audrey Hepburn šokirano vrišti. E, pa i mi smo stali u red kako bismo dokazali da govorimo istinu, samo istinu i ništa drugo osim istine. 
Najbližim smo mostom prešli Tiber kako bismo došli u Trastevere, četvrt koja je nekoć bila radnička, a danas slovi kao studentsko-umjetnička. Po tom je pitanju zaista slična svim takvim četvrtima ovoga svijeta: hrpe malih, upadljivo oronulih kafića, butika s pretenciozno dizajniranom odjećom, torbama i sitnicama, uske uličice i sve što ide uz to. Ne kažem da nije šarmantno, no ipak spada u kategoriju vidiš jedan - vidio si ih sve. No, na jednom smo minijaturnom trgu upravo u ovom dijelu grada pojeli izvrstan ručak. 
Šetnja uz (ili niz?) Tiber vodi vas do Vatikana, a o njemu idući put. 
Post je objavljen 28.09.2008. u 14:13 sati.