| < | prosinac, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Kucamo na vrata zaboravljenih blogera
Kucamo na vrata zaboravljenih blogera 5. - Rahat Lokum
- 09:44 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
Rahat Lokum je pisala toliko lijepo da je to morala okruniti jednom knjigom. Nije još osvojila Kiklopa, ali hoće, to vam garantira vaše uredništvo. Kad pročitate intervju, skočite na blog i ugrijte si ove hladne dane... Jer ona je ponovo u sedlu! Dobar dan, zaboravljeni blogeru, odnosno blogerice - predstavi se novim čitateljima. Kako si počela blogati, kad, što te držalo da pišeš? - Počela sam pisati 2004. godine, valjda među prvim blogerima. Tad mi je sin bio skroz malen i bila sam – na svoj užas – stalno kod kuće. Imala sam vremena, a kako mi je pisanje spontano i prirodno i jedino od čega ne odustajem, ma što se dogodilo, jednostavno je krenulo. Što me držalo da pišem? Ne znam. Ja pišem, točka. Ne prođe dan, a da nešto ne napišem. Nije sve dobro, ima lošeg, ima prosječnog, ima izbacivanja smeća iz glave da bi se napravilo prostora za nešto dobro i kvalitetno. Ali stalno pišem, meni je pisanje najprirodnija stvar na svijetu. To me držalo. Što ti se pozitivno dogodilo, što negativno? - Pozitivno – objavila sam knjigu. Konačno. Jako sam se dugo lomila s knjigom, jako je dugo lomila ona mene, još duže ja nju. Na kraju smo iz te borbe izašle promijenjene obje. Pozitivno je što sam stekla rutinu svakodnevnog pisanja. Pozitivno je i što sam upoznala predivne ljude. Pozitivno je, također, što sam u tom nekom razdoblju pisanja otvorila horizonte za neke druge čudesne stvari: glazbu, druge pisce, putovanja... Negativno... jedino negativno je što je blog u nekom trenu prestao biti intiman i osoban, negativno je što se počeo prelijevati na osobni život. Ali to su sitnice, ništa važno. Jesi li upoznala nove ljude, ljubavi, zemlje, alkohole... - Hrpu ljudi. Zemlje... ne baš, osim putopisno. A nove alkohole odbijam upoznavati jer čvrsto vjerujem da je rakija ljubav i točka. I rakiju uvijek primam. Višnjevaču, borovičku... sve osim medica. Posebno onih sa čilijem. Ne znam kojem zlotvoru je pala na pamet ta kombinacija, ali to je smrt užasnih užasa. Jesi li osjetila da si dosegnula nekakav vrhunac? - U jednom trenu je bilo iznimno živo i zabavno, to je istina. Postojala je grupa ljudi koju sam obožavala čitati, a oni sad mahom više nemaju blogove ili ih ja ne mogu naći. Kako to da si posustala? - Morala sam napisati knjigu. Sve što je smetalo, a u tom trenutku mi se učinilo da i blog smeta, moralo je otići. A i razrijedila se ekipa koja je svakodnevno pisala. Kakva si danas s tim? - Upravo sam ga vratilaJ Ne znam kakva sam, dajmo mi vremena. Volim svoj rahatlokum, volim blog, volim to mjesto, iako se promijenilo. Što si očekivala, što si dobila? - Očekivala nisam ništa, dobila sam sve. Jeftina metafora kao sjajan recept za život. Kakav ti je stav prema Facebooku? - Ja volim sve internetske điđe i na svaku se ponosno uspijevam zakačiti. Neka poruka mladima? - Pišite, puno, uporno i stalno. vjetarpratisunce@gmail.com Rahatlokum Oznake: blog, rahatli, duhovi, knjiga |
