| < | ožujak, 2014 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Ožujak 2015 (2)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (2)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Linkovi
Kucamo na vrata zaboravljenih blogera
Nova knjiga našeg Blogera!
- 17:44 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Nekako smo uvijek sretni i ponosni kad netko iz naše blogerske zajednice objavi knjigu. Ono, kao da smo je napisali mi osobno. Jedan od tih koji su "uspjeli" je i Pero Kvesićo Kvesić. Pa rekoh, 'ajde da ga upitamo o čemu se radi u njegovoj novoj knjizi - Pudli lete na jug...  O Pero, koja je to po redu? - Ako ne brojimo desetak slikovnica i ponovljena izdanja - ovo je trinaesta knjiga. O čemu se radi? - Knjiga ima i podnaslov koji odgovara upravo na to pitanje: priče o psima i naizgled čudnim i neobjašnjivim događajima, pri čemu se te dvije teme jednim dijelom i preklapaju. Gdje i kako se može nabaviti? - Drago mi je zbog ovog pitanja. Zapravo je zbog niza razloga najbolje nabaviti izravno od izdavača (http://www.hena-com.hr/), ali moći će se kupiti i u knjižarama „Tiska“, a nadam se i ponegdje u nekim drugim knjižarama. Koja je razlika između bloganja i knjiganja? - Iako je u osnovi jednoga i drugoga isto - pisanje, bitna razlika je u broju ljudi do kojih se može doprijeti, brzini dopiranja, te u načinu kako ljudi čitaju i kako se jedno ili drugo vrednuje. Ove godine sam zapustio blog (a kanim ga ponovo revitalizirati). U vrijeme kad sam redovno objavljivao na blogu navraćalo mi je dnevno barem tristotinjak ljudi, bez obzira jesam li postavio novi post ili ne, a kad je neki post najavljen na naslovnoj stranici Bloga.hr ili reklamiran na nekim drugim portalima, dnevna posjeta je znala rasti na dvije, tri ili više tisuća. Nasuprot tome, početna naklada ove knjige je svega 300 primjeraka, a sumnjam da će se nadotiskati mnogo više (iako bi me to radovalo). Blog je u tom pogledu u prednosti, a da ne spominjemo komentare i mogućnosti koje oni pružaju. S druge strane, čitatelji pažljivije čitaju ono što je u knjizi, a sama knjiga se u službenoj javnosti neusporedivo više vrednuje. Vidjet ćete, ova knjiga će vjerojatno dobiti nekoliko ozbiljnih kritika, recenzija, osvrta i sličnih reakcija, možda će netko o njoj pisati magistarsku radnju ili doktorat, a to što sam objavio oko dvije tisuće postova na svojim blogovima nije nikoga isprovociralo na išta slično, iako je u knjizi objavljen isti materijal koji je prethodno bio dostupan na blogu. Koliko ti treba vremena za jedno i drugo? - Većina postova mi je pojedinačno uzela od dvadesetak minuta do dva sata. Roman od dvjestotinjak stranica u dobrim uvjetima mogu napisati za dva mjeseca. Ovu knjigu sam slagao barem dvije sedmice: trebalo je izabrati tekstove, još jednom ih pročitati, provjeriti, malo popraviti. Pripremio sam još jednu knjigu priča s bloga. U njoj će na petstotinjak stranica biti oko 350 priča i nadam se da će biti tiskana prije ljeta. Za to mi je trebalo više od mjesec dana ozbiljnog rada, a preostalo mi je još nešto posla oko završnih pojedinosti. Kako se nosiš sa slavom, i ima li je uopće? - Jako dobro se nosim i ima je, a zapravo je takva da se s njom lako nositi. Grubo rečeno, ljudi do kojih mi nije stalo ni ne znaju za ono što radim, pa time ni za mene, a oni koji me čitaju su neki pristojan, nenaporan i zanimljiv svijet, pa mi je drago svakoga od njih sresti. Ne proganjaju me paparazzi da uvrebaju imam li novu ljubavnicu, i krećem se naokolo ne privlačeći javnu pozornost. S druge strane, kad uđem u neko nepoznato društvo, obično se u njemu nađe i dvoje-troje ljudi koji su čitali nešto od onoga što sam napisao, i to su gotovo po pravilu osobe s kojima se najprijatnije družiti. Prije neki dan sam nakon dvadesetak godina svratio u „Jabuku“, a dok sam stajao pored šanka iskrsnuo je neki tip, pitao jesam li ja taj za kojeg misli da jesam i, nakon što sam potvrdio, počastio me pivom i popričali smo ne više od pet minuta. Čovjek ne samo da je pročitao nešto moje, nego mu je jedna knjiga mnogo značila i odmah mi je to dokazao citirajući napamet cijele odlomke. Takvi susreti me uvjeravaju da ima smisla ono što radim. Puno hvala na razgovoru, i uskoro se opet čitamo! |
