KRVAVI PLES KOMUNISTA

Knešpolje, 31. svibnja 2010. (fra Miljenko Stojić) – Ponedjeljak je, vremenske prognoze nisu sjajne, ali se ne damo smesti. U 8.00 ponovno smo u Knešpolju u Bubalovoj ogradi. Za danas je predviđeno otvaranje druge masovne grobnice. Po pričanju svjedoka trebala bi biti veća od one koju smo otvorili prošli tjedan i u kojoj smo pronašli 8 kostura.
Od stručnog osoblja danas je tu arheolog Tihomir Glavaš. Zauzeto i stručno, kao i uvijek, doprinijet će da pripremimo masovnu grobnicu za izlazak patologa.
Iz Povjerenstva za uređivanje i obilježavanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg tu je pročelnik Pero Kožul te članovi Mile Lasić i Eugen Zeljko. Nazoči i fra Miljenko Stojić koji je član Povjerenstva, ali i vicepostulator postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće«. U prvoj masovnoj grobnici ni po čemu pronađenom ne može se reći da je tu bio pokopan i neki fratar. Hoćemo li uspjeti nešto takvo pronaći u ovoj?
Najlonom smo bili pokrili zemlju pa kopanje ne ide teško unatoč kiši koja je padala kroz proteklo vrijeme. Kao i prvi put, sondom smo pogodili područje masovne grobnice pa su se kosti ubrzo pokazale. Po svemu sudeći ponovno su tijela nabacana bez ikakvog reda. Trebat će se pomučiti i odrediti koja kost pripada kojem tijelu.
Ubrzo su iz Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu pristigli župnik fra Stipe Biško i župni vikar fra Josip Vlašić. Braća u samostanu inače zauzeto prate rad na iskapanju. Svi smo svjesni da je Široki Brijeg platio ogromnu cijenu pada u komunističke ruke.
Mještani i nadalje neumorno dolaze i stalno su nam pri ruci. Međutim, počinju dolaziti i oni čiji je netko najvjerojatnije ubijen i pokopan u jednu od ovih masovnih grobnica. Tako je danas došao Petar Tomić iz D. Radišića koji je vijest o radovima vidio na televiziji. Negdje na ovom prostoru u veljači 1945. nestao mu je otac Ivan.


Lubanje pronađene tijekom lociranja druge masovne grobnice

Nešto iza 11.00 počela je sipiti kiša. Dotle smo pronašli 4 lubanje i nešto kostiju. Naravno da ih ne iskopavamo temeljito, nego ih samo lociramo, a otkapanje i vađenje trebala bi provesti patologinja Marija Definis Gojanović, koja je s nama bila prošli tjedan. Zbog kiše smo pokrili trenutne dimenzije masovne grobnice (3,5 x 2 m) i otišli na kratki objed.
Nastavili smo raditi još zauzetije da bismo što više posla napravili prije moguće kiše i prestanka radova. Nije trebalo dugo čekati na to. Počela je nešto iza 13.00 upravo tada kad nas je ljubazna obitelj Barbarić, koja je u blizini i u svemu nam pomaže, pozvala na kavu. Što ćemo, morali smo prekinuti s radom.
Vrijeme se smilovalo i opet smo brzo prionuli poslu. Već smo najvjerojatnije pronašli jedan kraj grobnice, onaj koji bi trebao predstavljati njezinu duljinu. Odlučili smo je širiti u širinu pa smo pronašli još dva moguća kraja. Naravno da su se pojavile nove kosti i nove lubanje, tako da sada sveukupno brojimo 8 lubanja. Ne znamo što nas još čeka u onom kraju grobnice koji se proteže prema grobnici na kojoj smo prošli tjedan završili rad.


Značka pronađena u Dubravi

Budući da ne idemo u dubinu iskopa, trenutno nismo pronašli mnogo od materijalnih ostataka. Tu je još nedefinirana jedna značka i mnoštvo naboja. Ubojice očito nisu na njima štedjele.
Unatoč našem raspoloženju posao moramo prekinuti u 15.00. Kiša počinje ozbiljnije padati te nakon kraćeg promatranja zaključujemo da ne će biti prolazna.
Smanjeno je zanimanje javnih glasila za naš rad. Progutali su prvu vijest o otvaranju masovne grobnice i pronalasku prvih tijela. Slijedeći njihovu logiku najvjerojatnije će se pojaviti na kraju svega da bi sabrali plodove i to objavili, možda čak ni to. A raščlamba zbog čega i kako se sve dogodilo, tko je odgovoran, po običaju izostaje i izostat će i s njihove i sa strane službene vlasti u BiH. Do sada otkrivenih 16 tijela valjda to ne zaslužuju?!!!

fra Miljenko Stojić/Pobijeni.info

Knešpolje, 28. svibnja 2010. (fra Miljenko Stojić) – Svaki dan ozbiljno smo pristupali otkopavanju i vađenju posmrtnih ostataka pobijenih u masovnoj grobnici u Knešpolju, ali ovo jutro smo bili nekako posebno ozbiljni. Već uigrana ekipa skupila se u 8.30 i nastavili smo jučerašnji rad. Trebalo je iz zemlje izvaditi još najmanje tri tijela i zaključiti da smo bili u pravu s jučerašnjim atribuiranjem kostiju pojedinom tijelu.
Ubrzo nas je nakon početka rada posjetio Velimir Pleše, generalni konzul države Hrvatske u Mostaru. On je osvjedočeni prijatelj ne samo Širokog Brijega, nego i čitavog hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini. Zanimao se za tijek iskapanja i buduće radnje glede iskapanja komunističkih žrtava iz Drugog svjetskog rata i poraća. Obećao je pomoći u čemu god on kao konzul može pomoći.
Tu je i Mile Lasić, profesor prava na Sveučilištu u Mostaru. Sjećam se jedne neobvezne kave s njim u Hrvatskom domu herceg Stjepana Kosače. Pričali smo o mnogočemu, a onda je spomenuo da već kao dijete zna za dvije masovne grobnice u Knešpolju. Rekao sam da bi bilo dobro potražiti još živuće svjedoke. Složio se s tim i tako je priča počela. Uskoro je na vidjelo izbilo da bi barem jedan fratar trebao biti u jednoj od ovih masovnih grobnica. Načelnik širokobriješke općine Miro Kraljević imao je sluha za pokrenute djelatnosti, pronađen je zakonski okvir, ustrojeno povjerenstvo i, evo, već treći dan nastojimo saznati zemljom skritu istinu.


Eshumirani zemni ostaci pobijenih iz masovne grobnice Dubrava

Odgonetavanje pripadanja kostiju pojedinom tijelu nije išlo lagano. Potrajalo je to sve do 11.00. Nekoliko kostiju je, ipak, ostalo neatribuirano. Učinit će se to na patologiji uz pomoć uobičajenih pomoćnih sredstava. Svi posmrtni ostatci stavljeni su u prikladne kutije i označeni nadnevkom i brojevima. Isto je učinjeno i s predmetima koji su pronađeni uz pojedino tijelo. Na kraju su grobari vratili zemlju na njezino mjesto. Život na njoj ponovno može početi, mrtvi odlaze na dostojanstveno posljednje počivalište.
Nastavak radova predviđen je za ponedjeljak, 31. svibnja. Agilni predsjednik povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg Pero Kožul vjeruje, kao i mi ostali, da će sve ići po planu. Ipak, najviše će to ovisiti o vremenskim prilikama. Nadajmo se da će nam biti naklonjene. Dok budemo večeras gledali seriju redatelja Antuna Vrdoljaka o Josipu Brozu Titu, uz ostalo sjećat ćemo se da je bio čašćen i mažen, njegove žrtve zaboravljane, a sad se o njima počinje govoriti s počašću, dok on odlazi u mrak povijesti kao deveti na popisu zločinaca u suvremenoj svjetskoj povijesti.

fra Miljenko Stojić/Pobijeni.info

Knešpolje, 27. svibnja 2010. (fra Miljenko Stojić) – Ovaj smo put još više uranili. Radom na lokalitetu započeli smo već u 8.00. Očekuje nas, naime, najzahtjevniji dio posla: razdvajanje posmrtnih ostataka tijela i smještanje u posebne kutije zbog naknadne identifikacije. Znamo da to ne će biti lako. Sve je ispremiješano.



Ostaci ljudskih tijela u masovnoj grobnici Dubrava

Najprije je trebalo još malo osloboditi od zemlje pronađene posmrtne ostatke i utvrditi jesmo li jučer imali pravo u definiranju granica masovne grobnice. Rad je urodio pronalaženjem još tijela, tako da ih sada ima sveukupno 8 pronađenih. Prostor u kojem su zbijeni pokazao se, ipak, na kraju malen: 3,40 x 2,90 m.

Zanimljivo je da žrtvama nisu skidali obuću koja je dobro očuvana do danas. Zaključili smo da je to zbog toga što su se obućom i odjećom komunisti namirili probijanjem borbene crte obrane Širokog Brijega dva dana prije. Uz obuću pronašli smo mnoštvo puca, kopči, male novčanike, češljeve, zrcala. Posebno treba istaći pronalazak krunice, što se zbilo jučer. Danas smo pronašli i tri vojničke pločice. Najvjerojatnije je da pripadaju njemačkim vojnicima, ali to će se točno znati tek nakon što budu stručno očišćene. Uz jednu je na isti lančić bila obješena i vrlo dobro očuvana medaljica nekog sveca.



Krunica pronađena medju posmrtnim ostatcima

Tijekom jutra lokalitet je posjetio i provincijal hercegovačkih franjevaca fra Ivan Sesar. Popodne je stigao don Tomo Vukšić, biskupov delegat u crkvenom sudu koji je ustrojen za ispitivanje još živućih svjedoka glede ubojstva hercegovačkih franjevaca.

Zbog jakosti vijesti javna glasila i dalje nastoje pratiti što se zbiva na lokalitetu. Drago mi je da ističu činjenicu da je Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg prvo povjerenstvo u BiH osnovano s tom svrhom. Ustrojeno je uz veliku podršku načelnika općine Mire Kraljevića, a na čelu mu je Pero Kožul.

Mislili smo da ćemo danas otvoriti i susjednu masovnu grobnicu, ali ni s ovom nismo završili. Nakon kratke stanke za objed prišli smo vađenju prvih tijela. Do kraja radnog dana, 16.00, vjerujemo da smo ih uspjeli izvaditi 5. Tek, naime, nakon vađenja drugih tijela, moći će se s priličnom dozom sigurnosti ocijeniti da se nije pogriješilo u atribuiranju pojedinih kostiju prije izvađenim tijelima. No, pojavile su se neke naznake da bi ispod ovih nagomilanih tijela moglo biti još jedno. To ćemo točno znati tek sutra kad ponovno nastavljamo s poslom.

fra Miljenko Stojić/Pobijeni.info

Fotografija Milke Planinc, Slavka Družijanića i njihovih drugova iz sastava 11. dalmatinske brigade

Na priloženoj fotografiji N.N. partizanke, odnosno bivše premijerke SFRJ Milke Planinc, tada Milke Malada, (»Jedanaesta dalmatinska (Biokovska) brigada«, str. 425, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1987.), sasvim desno od nje nalazi se Slavko Družijanić, danas jedini živući s ove fotografije.

Fotografija je snimljena vjerojatno negdje u jugozapadnoj Sloveniji ili možda čak u južnoj Austriji (!?!) nešto prije 14. svibnja 1945., (dakle 10-ak dana prije poznatog ubilačko-huškačkog govora jugoslavenskog diktatora i ratnog zločinca, Josipa Broza Tita, u Ljubljani 25. svibnja 1945.) kada je formirana posebno odabrana (dobrovoljačka) ubilačka četa 11. dalmatinske brigade, pripadnik koje je po Ivanu Gugiću, odnedavno javno identificiranom svjedoku, bio i Ante Čepić (na fotografiji drugi slijeva).

Nastanak fotografije vremenski se (otprilike) može utvrditi po nadnevku prometne nesreće koju Milka Planinc spominje u interview-u »Jutarnjem listu« (1.rujna 2007.), kada je poginuo borac Petar Sardelić (Antuna), rođ. 1925. u Blatu na o. Korčuli (na fotografiji desno uz samu M.P.). Nesreća se dogodila 14. svibnja 1945. na cesti Kranjska Gora - Sveti Jakov (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 498).

Slavko Družijanić je uz pok. Milana Raku (politkomesara 4. bataljuna) suautor ove znamenite monografije, na kojoj je, kako sam piše, radio više od 4 godine. (Ibidem, str. 477.). Tijekom rada na knjizi navedenom dvojcu (M. Raki i S. Družijaniću) bili su dostupni široj javnosti vjerojatno dosad nepoznati, a potencijalno vrlo intrigantni originalni ratni dnevnici 11. dalmatinske (Biokovske) brigade, koji bi se i dandanas trebali nalaziti u Vojnoistorijskom arhivu u Beogradu, a nepoznato je jesu li ih nadležni (pravosudni) organi Republike Hrvatske uopće i zatražili u sklopu istrage o zločinima ove ozloglašene partizanske postrojbe, dakako, u svezi s tkz. Slučajem Dubajić?

Sasvim je sigurno da bi originalni ratni dnevnici još više nadopunili dosadašnja saznanja o masovnim pokoljima na potezu Podroščica – Šentvid kraj Ljubljane – Kočevski Rog, te donekle odškrinuli skrivenu Pandorinu kutiju ovog zamršenog nam slučaja, a riječ je o imenima i prezimenima pripadnika zločinačke skupine unutar same brigade.

Gotovo je pa sigurno kako su u tim dnevnicima zabilježena imena svih pripadnika zločinačke skupine, s obzirom na to da je egzekucijska četa, nakon počinjenih bestijalnih zločina po Sloveniji, ubrzo prebačena u Makedoniju, točnije u grad Tetovo.

Po svjedočanstvu Ivana Gugića, a sudeći po samoj knjizi (Ibid., str. 471) operativni dnevnici 11. dalmatinske brigade prije 20-ak godina su se nalazili u Arhivu Vojnoistorijskog instituta (kutija 1101) u Beogradu. Također nije isključeno da se dio ovih važnih dokumenata, ili bar njihovih fotokopija, uz ostale dodatne zabilješke nalazi u Splitu u privatnom vlasništvu Slavka Družijanića (Ante), rođ. 1928. u Zapadnoj Plini kraj Ploča, današnja adresa: Split, Mitnička ulica br. 9, kao i na posljednjoj adresi autora same knjige pok. Milana Rake u Splitu, Plančićeva 6.



Drago Galić i Veljko Kadijević

Zanimljivo je spomenuti da u Splitu i dandanas živi (Plančićeva 12) obavještajni oficir Štaba 11. dalmatinske brigade - Drago Galić (Luke), rođ. 1921. u Vrgorcu, inače suvremenik,tj. ratni kolega ratnog zločinca u bijegu (široj javnosti dobro nam poznatog) Veljka Kadijevića (Ibid., str. 76).

Slavko Družijanić, sudeći po samoj knjizi (str. 194, 527, 630) odnosno po dobivenim Odlikovanjima za hrabrost nipošto nije mogao biti običan malodobni vojnik. Bi li on danas imao hrabrosti reći nešto više o pripadnicima te egzekucijske čete, koja je formirana 10-ak dana nakon nastanka spomenute fotografije i jesu li možda on i (na fotografiji nazočna) Milka Planinc bili njeni pripadnici? Jasno vidljiva odlikovanja na spomenutoj fotografiji, te nazočnost inkriminirane osobe Ante Čepića, nakon svjedočanstva Ivana Gugića dodatne su indicije ove kontroverze koju je još 1990. pokrenuo Simo Dubajić, optuživši samu M. Planinc.

Vrlo je vjerojatno da Slavko Družijanić poznaje i dosad jedinog svjedoka u Slučaju Dubajić - Ivana Gugića s kojim je 15. siječnja 1945. u Splitu, na Omladinskoj konferenciji 11. dalmatinske brigade, izabran za sudionika na Prvom kongresu antifašističke omladine Hrvatske, koji je kasnije održan u Zagrebu.



Simo Dubajić i britanski časnik u dobrom raspoloženju, snimljeno u svibnju 1945.

Na spomenutoj konferenciji u Splitu Ivan Gugić skupa s inkriminiranom osobom (Antom Čepićem) bio je izabran u tkz. Radno predsjedništvo (Ibid., str. 264, 265). Na konferenciji u Splitu govornici su bili: Budimir Lončar, tadašnji član oblasnog odbora USAOH za Dalmaciju i omladinski rukovodilac iz Splita, a današnji savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića, kao i Dušan Korać, kasnije jedan od završnih nadglednika pokolja na Kočevskom Rogu.

Do sada je nepoznato je li u sklopu istrage o Kočevskom Rogu zatraženo saslušanje njegovog tadašnjeg zamjenika (danas ruskog državljanina, inače ratnog zločinca u bijegu) Veljka Kadijevića?

Zanimljivo je da su (kao nadređeni) zamjenik politkomesara 26. divizije, Veljko Kadijević, i pukovnik Dušan Korać, politkomesar u navedenoj diviziji, bili predavači skupini od 15-ak oficira 11. dalmatinske brigade na posebnom kursu tih dana u Šibeniku.

Milku Planinc i Budimira Lončara bilo bi zanimljivo upitati poznaju li Kadijevića još od tada, a Lončara je li uopće s njim (1991.) imao ikakvih tajnih razgovora s obzirom da su se tada u Beogradu često viđali?

Je li Budimir Lončar (na Kadijevićev i Miloševićev mig) predložio poznati embargo na naoružanje golorukoj Hrvatskoj? Logički je zaključak da ni znamenita fotografija trojca: Veljko Kadijević – Milka Planinc – Budimir Lončar iz vremena uoči Domovinskog rata (Izvor: »Globus«, 12. kolovoza 2005., br. 766, str. 38 i 39) nije puka slučajnost.

Na spomenutoj omladinskoj konferenciji 11. dalmatinske brigade u Splitu jedan od govornika bio je i Petar Božinović (Grge) rođ. 1924. u Makarskoj, oficir OZN-e 11. dalmatinske (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 265, 518, 614).

U interview-u Slovenskoj televiziji prikazanom 2005., Simo Dubajić ga je prokazao kao jednog od glavnih pripadnika egzekucijske čete 11. dalmatinske na Kočevskom Rogu. Petar Božinović, kasniji pukovnik JNA, vjerojatno je živio u Beogradu (Ibid., str. 12), a njegov neposredni kolega - Ante Bogdanić (Petra), rođ. 1921. u Starigradu na Hvaru, oficir OZN-e 11. dalmatinske (Ibid., str. 515, 614, 21, 12), budući kapetan bojnog broda JRM; danas je vjerojatno nastanjen u Starigradu na Hvaru i DORH-u bi valjda mnogo toga imao reći?



Minobacači 11. dalmatinske brigade pred samostanom na Širokom Brijegu

Je li to možda isti onaj Ante Bogdanić kojeg spominje (i poznati nam jugonacionalist, feralovac, Smojist, fak-ovac…), Đermano Senjanović, zvani Ćićo, kao svojeg susjeda - barba Antu Bogdanića, kad se na izletu – u pohodu srpskoj prijestolnici našao se s njegovim sinom, koji i dandanas živi u Beogradu?

Tada se u Beogradu susreo i s Jovom Kapičićem kojeg je Simo Dubajić označio kao jednog od nalogodavaca pokolja na Kočevskom Rogu! (Izvori: »Slobodna Dalmacija«, prosinac 2006., kolumna »Teletina«, te novinske izjave Sime Dubajića iz 1990., kao i interview Slovenskoj televiziji 2005.).

Važan svjedok (poznaje Simu Dubajića i Milku Planinc) Jakov – Jakša Deletis (Jurja), rođ. 1922. u Starigradu na Hvaru nastanjen je u Splitu, a on je inače posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade. Uz komandanta 2. bataljuna pok. Petra Mijoča (1916. - 2008.) bio je izravno nadređen inkrimiranim osobama: potporučniku Danijelu Jokoviću (Petra), rođ. 16.10.1923.) u Veloj Luci na o. Korčuli - zamjeniku komandanta 3. čete 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 541, svjedočenje Ivana Gugića i Ivana Marinovića) i Nikoli Maršiću (sinu Ivana), rođ. 1919. u Vlaki (Vrgorac) komandantu 1. čete 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade (Ibid., str. 557, svjedočenje Ivana Gugića).

Posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade Jakov-Jakša Deletis (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 524, 622), sudeći po citiranoj knjizi (str. 388, 389, 390) ne može zanijekati svoje poznanstvo i suradnju sa zloglasnim Simom Dubajićem. Danas je vrijeme da nadležnim,tj. pravosudnim tijelima RH o svom poznanstvu i suradnji s Dubajićem kaže po koju riječ više.

U spomenutom interview-u »Jutarnjem listu« (1.rujna 2007.) Milka Planinc navodi da je njena četa za vezu bila podređena štabu 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade. Iz toga se može zaključiti da joj je posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske Jakov-Jakša Deletis (Deletić, op. ur.) bio nadređeni, i da je poznaje, kao što je nepobitno da je poznavao i Dubajića.

Jakov-Jakša Deletis (Deletić) maturirao je na splitskoj Klasičnoj gimnaziji 1942. (Izvor: »290 godina Klasične gimnazije u Splitu«, str. 604, Književni krug, Split, 1990.). Usporedba podataka iz knjige o 11. dalmatinskoj brigadi otkriva da paralelno, a možda istodobno (?) pristupaju SKOJ-u 1941. te kreću u tkz. NOB u srpnju 1943. (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 524, 554).

Vrlo je vjerojatno da se kao tadašnji sugrađani poznaju iz ilegalnog SKOJ-evskog djelovanja u tada (pod talijanskom okupacijom) malom gradu Splitu, a s obzirom na navedenu identičnost podataka moguće je da su u sklopu neke grupe u srpnju 1943. pristupili hvarsko-viškom partizanskom odredu, jer se na internetskoj Wikipediji navodi da je Milka Planinc pristupila upravo tom odredu, u kojem je bila sve do svog odlaska u 11. dalmatinsku brigadu. Jakov Deletis danas živi u Splitu, ul. Ignjata Joba 20.



Zarobljeni hrvatski vojnici-Široku Brijeg 07.veljače 1945.

Kao što je poznato partizanska praksa bacanja ljudi u bezdane kraške jame na biokovskom području počela je sredinom 1942., pa je vrlo vjerojatno da je znatan broj pripadnika te egzekucijske čete 11. dalmatinske (teoretski i praktično) već bio dobro potkovan za nastavak zvjerstava u Sloveniji, a sami pokolji nad dva kraška bezdana na Kočevskom Rogu doktorati su tog zločinačkog zanata. Sve donedavno o početnim zločinima na biokovskom području je nešto više mogao reći Danijel - Dane Vilović (1919.-2009.) rođ. u Donjim Brelima, a umro u Zagrebu., inače član KPJ od 1939., u NOB-u od 27.01.1942., nositelj Partizanske spomenice 1941., prvi zamjenik politkomesara 11. dalmatinske brigade i prvi politkomesar 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade (Ibid., str. 594, 613, 614). Dane Vilović je nećak četnika Đure Vilovića i stric politologinje Gordane Vilović.

Zato još nije kasno o tim zločinima, kao i o pokolju 30-ak Vrgorčana, inače prvom većem pokolju,tj. zlodjelu jugokomunista u Dalmaciji (15.lipnja 1942.), nešto upitati i Petra - Peru Bogunovića (Slavka), rođ. 1924. u Baćini kraj Ploča, zamjenika (od 23.03.1942.) politkomesara 1. bataljuna 11. dalmatinske brigade u tkz. NOB-u; člana SKOJ-a od 1939., člana KPJ-u od 1943. i nositelja Partizanske spomenice 1941. (Ibid., str. 516).

Bogunović je poznavao i već spomenutog kapetana Dominika, odnosno Dominika Antunovića (1917.-2004.), (zapovjednika 4. bataljuna), jednu od važnijih,tj. ključnih ličnosti u pripremi i izvođenju kasnijih tragičnih događaja – masovnih egzekucija u Sloveniji, jer je skupa s njim pristupio 11. dalmatinskoj brigadi u podbiokovskom selu Kozica (Ibid., str. 46).

Interesantno da u tekstu Posljednji partizani taj 'ponosni' sudionik bitaka na Neretvi i Sutjesci kao zmija krije noge da je bio oficir 11. dalmatinske brigade. Petar Bogunović danas živi u Splitu, ul. Frana Supila 38.

U spomenutoj knjizi (str. 516) nije navedeno da li do kraja rata istupio iz 11. dalmatinske brigade, pa bi ga danas bilo zanimljivo upitati je li sudjelovao u zločinačkim aktivnostima ove jedinice u Sloveniji?

Je li to možda ključni razlog zašto u spomenutoj reportaži u »Globusu« (br. 915, 18.06.2008.) krije svoju pripadnost 11. dalmatinskoj brigadi?


Izjava Sime Dubajjića o zločinima partizana-komunista nad ratnim zarobljenicima

B. KRALJIĆ/Hrsvijet

Knešpolje, 26. svibnja 2010. – Danas smo započeli iskapanje masovne grobnice u Knešpolju na lokalitetu Dubrave. Po svjedočanstvima još živućih svjedoka tu su komunisti oko 9. veljače 1945. ubili 40-ak ljudi i zakopali ih u dvije susjedne masovne grobnice. U blizini se nalazi i treća masovna grobnica u kojoj je zakopano 5-6 osoba. Među pobijenima trebao bi se nalaziti i jedan fratar. Najvjerojatnije se radi o fra Mariofilu Sivriću, jer je on izdvojen iz skupine od 9 fratara iz mlinice na Širokom Brijegu koji su odvedeni prema Splitu. Kosti nekih od njih pronađeni su u masovnoj grobnici u Zagvozdu. Ovo iskapanje vodi vicepostulatura postupka mučeništva »Fra Leo Petrović i 65 subraće« te Povjerenstvo za obilježavanje i uređivanje grobišta iz drugog svjetskog rata i poraća na području općine Široki Brijeg.


Masovna grobnica Dubrava-Knešpolje - prije početka iskapanja

Početna točka bila je pred samostanom na Širokom Brijegu u 8.00. Iz Splita je pristigla patologinja prof. dr. sc. Marija Definis Gojanović. Ona je zajedno s Davorkom Sutlović i suradnicima 30. prosinca 2005. identificirala fra Melhiora Prlića. To je prva identifikacija neke žrtve iz Drugog svjetskog rata i poraća pomoću DNK analize na području Hrvatske i BiH te početak studija forenzike na Sveučilištu u Splitu. Tu je također Pero Kožul pročelnik Povjerenstva, fra Ante Marić, član Povjerenstva Vicepostulature za istraživanje i prikupljanje građe te fra Miljenko Stojić, vicepostulator.

Odmah smo pošli prema lokalitetu. Tamo nam se pridružio Tihomir Glavaš, arheolog, kao i Mile Lasić, član Povjerenstva. Pristigli su i oni koji će nam pomoći u iskapanju. Svi smo zdušno prionuli poslu.

Ozemlje na kojem se iskapalo je strmovito i prekriveno zemljom. Na tom području, veličine 20 x 8 m, ne raste nikakvo drveće ni šiblje, jedino je prekriveno blagom travom. Uokolo je guštara i nema nikakvog razloga da se nije proširila i na ovo ozemlje.

Ubrzo je na lokalitet pristigao i načelnik općine Široki Brijeg Miro Kraljević. Pristizali su i neki lokalni političari, kao i mnoštvo mještana. Od prvog trenutka mjesto je osiguravalo širokobriješko redarstvo. Svi su s nestrpljenjem očekivali kad će se pojaviti ostatci prvog ubijenog. Vidjelo se da ovaj kraj diše u pravom narodnom hrvatskom duhu. Spomenimo da su nas susjedi častili pićem i otvorili nam vrata svoga doma za kratki odmor i okrjepu.


Prve kosti pronađene odmah ispod površine

Nije trebalo dugo čekati na pojavak prvih kostiju. Sve nas je zaprepastio način ubijanja. Tijela su nabačena jedno na drugo bez ikakvog reda. Sve je također puno puščanih i naboja iz pištolja. Očito da su ih najprije ubili nabojem iz pištolja, a onda sve to »potvrdili« rafalima. U prvom sloju ima 5-6 tijela, barem prema broju lubanja. Međutim postoji i drugi sloj, jer neke lubanje proviruju kroz ove kosti na površini. Vidjet ćemo koliko će ih biti na kraju. Treba imati u vidu da je voda nosila ostatke ubijenih. Ono što je preostalo spasili su seljani, krišom podzidavši masovnu grobnicu.

Tijekom čitavog dana pristizalo je mnoštvo djelatnika iz javnih glasila ili su zvali telefonom. Vjerujem da su i da će javnost dobro obavijestiti o svemu.

Posao za danas smo dovršili u 17.00. Napravili smo plan za sutra i umorni se razišli, sretni da smo uspjeli pronaći posmrtne ostatke pobijenih, a tužni da se to, bez ikakva opravdana razloga, moralo dogoditi.

Fra Miljenko Stojić

Hrvatski studentski politološki forum (HSPF) iz Mostara obavijestio je javnost da je otkazana javna tribina "Partizanski zločini nad katoličkim svećenicima u Hercegovini" koja se trebala održati u četvrtak 27. svibnja 2010. godine.

Razlog otkazivanja ove javne tribine su razlozi tehničke prirode. Vodstvo HSPF-a učinilo je sve što je moglo da se ova javna tribina održi, no u ovome trenutku održavanje iste jednostavno nije izvedivo, navode.


Partizanski mimohod u Mostaru - veljača 1945.

- Ovim putem želimo se osvrnuti i na komentare dijela javnosti koji su ovu javnu tribinu unaprijed etiketirali kao ekstremistički skup koji će donijeti nove podjele. Naš cilj je bio upravo suprotan. Cilj ove tribine bio je nastavak plana koji smo zacrtali našom prvom javnom tribinom „Podjele u hrvatskom narodu – podvucimo crtu“, a to je da jedino saznanjem istine o našoj prošlosti tu istu prošlost možemo ostaviti u miru, jer tek se tada možemo okrenuti stvarima koje se tiču našega danas i našega sutra.

No, s obzirom na kompleksnost ove teme shvatili smo da je u ovome trenutku ista prevelik zalogaj za jednu studentsku udrugu kao što je HSPF.

Hrvatski studentski politološki forum i dalje će nastaviti sa svojim radom jači nego ikada. Podsjećamo da smo za pola godine našega djelovanja organizirali dvije javne tribine koje su prisutni mediji i gostiju ocijenili kao vrhunski organizirane, sedam redovitih sjednica kao i potpisivanje peticije za opstanak medija na hrvatskom jeziku u BiH, a iz dana u dan HSPF ima sve više članova.

I dalje ćemo se nastaviti baviti našim temeljnim područjima rada te ćemo se truditi da aktualne političke teme sagledavamo s politološkog stajališta bez nepotrebnog politiziranja.

No naš trenutno najvažniji cilj će i dalje ostati davanje mišljenja i prijedloga s ciljem rješavanja političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini.

Upućujemo ispriku gospodinu Željku Ragužu, gospodinu Tomislavu Jonjiću kao i dr. fra Robertu Joliću koji su trebali biti predavači na javnoj tribini „Partizanski zločini nad katoličkim svećenicima u Hercegovini“ zbog otkazivanja iste te im se zahvaljujemo što su bili prihvatili poziv za sudjelovanje.

Također, koristimo priliku da se ujedno ispričamo i zahvalimo svim ljudima koji su pomogli radu HSPF-a kao i svim medijima koji su prihvatili biti medijski promotori ove tribine te ih ovim putem pozivamo da u skladu sa svojim mogućnostima nastave pratiti naš rad, stoji u priopćenju Ureda za informiranje Hrvatskog studentskog politološkog foruma.

(dnevnik.ba)

"Partizanski zločini nad katoličkim svećenicima u Hercegovini", naziv je javne tribine čije je održavanje zakazano za 27. svibnja u 14.30 sati. Organizator ove tribine, za koju među mladima u Hercegovini vlada iznimno zanimanje, je Hrvatski studentski politološki forum iz Mostara.

Prema riječima Vedrana Kožula, predsjednika ove udruge, koja je u javnosti prisutna nešto više od pola godine, tribina će se održati u amfiteatru Filozofskog fakulteta sveučilišta u Mostaru.

Kao predavači na tribini najavljeni su: Željko Raguž, ravnatelj Radija Herceg-Bosne i komentator časopisa „Crkva na kamenu“, dr. fra Robert Jolić, urednik „Naših ognjišta“ i časopisa „Hercegovina franciscana" te Tomislav Jonjić, odvjetnik i glavni i odgovorni urednik časopisa „Politički zatvorenik“.

Cilj HSPF-a je javno progovoriti o temama koje opterećuju hrvatski narod u BiH, ovaj put su to partizanski zločini, a uskoro ćemo progovoriti i o nadolazećim ustavnim promjenama u BiH, ali i o odnosu Republike Hrvatske prema neriješenom nacionalnom pitanju hrvatskog naroda u BiH, naglasio je Vedran Kožul, predsjednik HSPF-a.

Mario Soldo / Hrsvijet.net

O pravom porijeklu i misiji Josipa (Josifa) Broza zvanog Tito, nagađali su i pisali mnogi, a legende i kuloarske priče su vodile do mnogih nevjerovatnih otkrića. Tako su neki tvrdili da Tito uopće nije Josip Broz iz Kumrovca, već njemu nalik ruski Židov, koji je zamjenio na ruskom frontu poginulog Broza. O tome su ,međutim napisane i brojne studije, a samo u prošloj godini je izdano nekoliko opsežnih knjiga o Titovom liku i djelu, pa bi svako daljnje razmatranje tog aspekta njegova života bilo bespredmetno i suvišno.


Josip Broz sa suradnicima

Zbog toga bih se u ovom osvrtu ograničio na jedno od najbitnijih pitanja o Titu, na koje nitko nikada nije jasno odgovorio, a to je pitanje o njegovoj navodnoj pripadnosti masonskim ložama. Pošto je članstvo u masonskoj loži tajno, a Tito se, iz razumljivih razloga nikada nije time "podičio", ostaje nam da iz dokaza i indicija koje ću u slijedećim retcima nabrojiti, sami zbrojimo "dva i dva" te ustanovimo da je Tito vjerovatno bio mason. Toj tvrdnji u prilog govore slijedeće točke:

1. TITO JE UMRO KAO MUSLIMAN

Ovu tvrdnju je potvrdilo više izvora, a jedan od njih je Titov osobni tajnik Berislav Badurina, koji je izjavio da je Tito umro kao Musliman, čitajući Kuran po treći put.


Veljko Kadijević i Drago Galić-suborci Berislava Badurine iz sastava 26. divizije i očevici partizanskih zločina na Širokom Brijegu i Kočevskom rogu

Begradski muftija Hamdija Jusufspahić je potvrdio Titovu privrženost Islamu: - "Ja sam se više puta sreo sa Titom. Sreo sam se sa njim i kao student u Kairu. Bio sam student islamsko-teološkog sveučilišta. To je najstarije sveučilište na svijetu. Al Azhar se zove... Bio sam tamo profesor u jugoslovenskoj dopunskoj školi kada smo se prvi put sreli. Tito je došao u naš klub, Klub Jugoslovena, i pitao: `Tko od vas, djeco, govori arapski?`. `Ja govorim arapski`, bio sam jedini koji je u to vrijeme od omladine govorio arapski. Onda je Tito rekao: `Učite djeco arapski jer arapski je jezik budućnosti`", navodi Jusufspahić koji je veliki prijatelj s Titom postao tijekom 1968. godine, nakon svog dolaska u Beograd.

Jusufspahić je ispričao i kako se tijekom godina Tito kod njega često raspitivao kako i koliko puta dnevno se mole muslimani, a najčešće su razgovarali o tome kako muslimani zamišljaju Boga."

Već spomenuti Titov tajnik Badurina je prišao Jusufspahiću nakon Titove smrti i čestitao mu na tome da je Tito umro u muslimanskoj vjeri. Kad ga je Jusufspahić koji je upitao što da radi sa tim saznanjem, Badurina mu je odgovorio: "Da znate to, i ništa više. Vidjet ćete kad bude sahranjen. Bit će samo ime i prezime, godina rođenja i godina smrti, jer tako se muslimani sahranjuju".

Ono što Badurina nije, iz neznanja ili namjerom dopunio, je činjenica da se još jedna vrsta ljudi sahranjuje ispod neobilježenih grobnica - a to su tzv. "slobodni zidari" ili masoni. Iako muslimani slove kao najveći neprijatelji Amerike i masonstva, zanimljiva je činjenica da mnogi masoni jako cijene islamsku religiju. To dokazuje i postojanje masonskog reda "Shrine", u kojem novi članovi zakletvu polažu s rukom na Kuranu. Znakovito je da su se i mnogi katolici, morali zakleti nad Kuranom, ulazeći, većinom iz materijalnih interesa u ovu masonsku sektu.

Dobro je poznato da je Tito za svog života doslovno bio heroj arapsko-islamskog svijeta, a pokojni diktator Saddam Hussein je zaključio da "Jugoslavija sigurno ne bi prodala Irak - da je Tito bio živ.." Nakon Titove smrti, Saddam je plakao danima i bio gotovo neutješan.

Zanimljivo je spomenuti da su sve do godine 2000., članovima islamske lože "Shrinersa" ,mogli postati samo masoni najmanje 32. stupnja škotskog obreda, a na tom stupnju masoni u tajnom obredu prelaze na islamsku vjeru. Postoje dakle ozbiljne indicije da je Tito bio pripadnik škotskog masonskog obreda.

2. KONGRES KOMUNISTIČKOG OGRANKA KOMITERNE U TRSTU

U svim knjigama o Josipu Brozu Titu, a i u svjetskoj literaturi o ovom komunističkom diktatoru, gotovo se prešućuje "peti kongres Kominterne", koji je održan u lipnju mjesecu 1924. u Trstu. Po nekim saznanjima, Josip Broz je od godine 1922. do 1924. pohađao visoku akademiju sovjetske obavještajne službe NKVD u Moskvi, a poslije ovog kongresa su za njega trebale biti predviđene vodeće uloge u svjetskom komunističkom pokretu. Kongres je dirigiran i zamišljen od slobodnog zidara židovskog porijekla Lewa Dawidowicza Bronsteina, poznatijeg po nadimku Trocki, koji je nakon Lenjinove smrti pokušao nastaviti proces "permanentne svjetske revolucije". No, sve jača struja oko Josifa Visarionoviča Staljina iskoristila je kongres za promoviranje svoje ideje o uspostavi socijalističke države, čime se Kominterna praktički odrekla svoje ideje o "svjetskoj boljševističkoj revoluciji".

Ova dva revolucionarna koncepta, Staljinov i Trockijev, su bila suštinski nepomirljiva, što je dovelo do prognanstva Trockog iz SSSR-a, 1929.godine. Za samog Tita, iako je uglavnom bio tipični politički "makjavelist", možemo reći da je uglavnom ostao na liniji Lenjina i Trockog, pa je stoga 1938. bio optužen za "trockizam", a svatko tko je onda u SSSR-u dobio tu oznaku, mogao je već pripremati vlastiti sprovod. Izvukao ga je tada šef kominterne Georgi Dimitrov, budući bugarski komunistički premijer.

Da između Tita i Staljina "nešto ne štima", pokazali su i već "opjevani" sukobi koji su počeli krajem četrdesetih godina, a nastavili se gotovo kroz cijelo vrijeme Staljinove vladavine.

3. POKRET NESVRSTANIH

U pogledu sumnje da je Tito bio mason, znakovit je i njegov idiličan odnos sa Winstonom Churchillom, koji je bio mason 33.stupnja. U Titovoj posjeti Velikoj Britaniji 1953., Englezi su mu u vodama Gibraltara priredili doček dostojan cara. Iznad Titovog broda "Galeb", u Titovu su čast letjele desetine britanskih vojnih zrakoplova, a sa tri velika ratna broda Ujedinjenog Kraljevstva odjekivali su počasni plotuni. Politika "trećeg bloka", koju je Tito vodio uz svesrdnu podršku Ujedinjenih naroda, dobro se uklapala u masonsku sliku svijeta, a naivno je povjerovati da bi Tito, bez "blagoslova" Engleske, mogao oko sebe okupiti cijeli "nesvrstani svijet".

Ne zaboravimo da je ideja za "Pokret nesvrstanih" došla od velikog Titovog prijatelja, indijskog premijera Nehrua, koji je bio odgojen u duhu sotonističkog "Teozofskog društva", što je poslijedica činjenice da je njegov otac bio mason u indijskoj "Harmony Lodge". Mladi Nehru je potom studirao biologiju na tradicionalno masonskom Cambridgeu, pa je njegova kasnija "inicijacija" u londonsku masonsku ložu bila logična poslijedica i dio porodične tradicije.

4. TITOV SPROVOD

Titov pokop je jedan od najočitijih dokaza njegove povezanosti s masonerijom. Na njegovom se sprovodu naime okupio najveći broj državnika u svjetskoj povijesti. Titovu duhu se tada poklonili: 31 predsjednik republike, četiri kralja, pet prinčeva, šest potpredsjednika država, sedam predsjednika parlamenata, 22 predsjednika vlada, 13 zamjenika predsjednika vlada, 47 ministara vanjskih poslova. Prisutno je bilo ukupno 215 delegacija iz 125 država svijeta, a sahrana je uz pomoć čak 41 kamere, prenošena u gotovo svim zemljama svijeta. preko TV ekrana je posljednji oproštaj s Titom moglo pratiti dvije trećine svjetskog stanovništva.

Usporedimo li ovaj odaziv sa "brojnošću" svjetske diplomacije na sprovodu Dr.Franje Tuđmana, lako ćemo zaključiti tko je bio Tito, a tko Tuđman. Prvi hrvatski predsjednik je svojim izjavama prije smrti, u kojima je otvoreno prozvao svjetsku masoneriju, nazvavši ih "vragovima u bojama", zaradio diplomatski bojkot svoje sahrane na Mirogoju. Time je još jednom dokazana teza, kako svjetske političke tokove već desetljećima u potpunosti kontrolira anglo-saksonska masonska koalicija, a što su dobro znali i Tuđman i Tito. Ovaj potonji je vještim političkim manevrima okrenuo tu činjenicu u svoju korist, plešući cijeli život na tankoj liniji hladnoratovskih sukoba, što se nikako nije moglo napraviti bez jakog "zaleđa" duhovnih "vladara svijeta".

AUTOR: Romano Sole /Hrsvijet.net

Ljubuški, 18. svibnja 2010. (ljportal.com) – Prošlotjedna emisija Federalne televizije »Odgovorite ljudima« voditelja Vlade Marića imala je za temu 65 godina od Bleiburške tragedije. Godinama se o ovim zločinima šutjelo. Bleiburg je postao simbol i metafora svih hrvatskih stradanja od komunističkih pobjednika 1945. Koja je prava istina o stradanjima?! Zašto se godinama šutjelo?! Je li došlo vrijeme suočavanja s prošlošću? – stoji u najavi ove emisije koju u cijelosti možete pogledati nalinkuI

Gosti u studiju bili su povjesničari Josip Jurčević iz Zagreba i Tomislav Išek iz Sarajeva, Jure Galić predsjednik Saveza antifašističkih boraca BiH i Živko Budimir iz HSP Đapić-Jurišić.

U priloženom videu možete pogledati nervozan nastup Jure Galića i njegov odgovor na pitanje jesu li poklani i spaljeni fratri na Širokom Brijegu bili ustaše?

Serija „Tito" Antuna Vrdoljaka uzburkala je mnoge duhove. Prema nekim informacijama bilo je i određenih pritisaka da se njeno emitiranje na HTV-u zabrani. Mnogi nisu bili u prigodi pogledati sve epizode ove serije. Mnogi bi željeli određene epizode pogledati još jedan put.
Dobra vijest za sve njih kako ovu seriju mogu pogledati na:

Serijal "TITO" Antuna Vrdoljaka