KRVAVI PLES KOMUNISTA

LJUBUŠKI - Masovne grobnice nastale tijekom II. svjetskog rata i poraća u Ljubuškom, u koje su partizani bacili i zatrpali one koje su pobili, bit će napokon istražene. OV Ljubuškog dalo je zeleno svjetlo, usvojilo osnovne akte na temelju kojih se može pristupiti tom poslu i on će postupno početi. Usvojena je odluka o obilježavanju i uređenju grobišta II. svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, imenovano povjerenstvo koje će to provoditi i donesena odluka o izmještanju prve masovne grobnice, a to je masovna grobnica Tomića njiva nedaleko od OŠ Marka Marulića i Trgocoopa, u Ulici kralja Krešimira.


Masovna grobnica Tomića njiva

Stravično mjesto Tomića njiva nalazi se među kućama, obilježeno je manjim željeznim križem, kraj kojeg ljudi povremeno pale svijeće, polažu cvijeće. Pretpostavlja se da se u grobnici nalaze i kosti ubijenih hercegovačkih franjevaca.

- Vjerojatno ima barem jedan, ima svjedoka o tome, a o komu se radi zasad možemo samo pretpostavljati. Najprije bi mogao biti fra Slobodan Lončar pa možda fra Paško Martinac ili moguće fra Martin Sopta. Netko je od njih, a možda i sva trojica. Svjedok koji je to vidio kaže da je iz zemlje virila ruka u habitu. Tko je i je li bilo još svećenika, ne zna se. Ukupno je tu pokopano 17 ubijenih ljudi - kazuje fra Miljenko Stojić, član općinskog povjerenstva za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća i vicepostulator postupka mučeništva ubijenih hercegovačkih franjevaca.

Zemljište Tomića njiva na kojem se nalazi masovna grobnica, podijeljeno je na pet katastarskih čestica i ima nekoliko vlasnika. Prvo će se ovih dana s njima kao vlasnicima razgovarati o radovima , a potom će iskapanje početi. Priča se da je jedan od njih, iz Mostarskih Vrata, ne znajući da se ispod površine nalaze ljudske kosti počeo na parceli praviti kuću, i kad je vidio o čemu se radi, odmah je odustao. U povjerenstvu za obilježavanje i uređivanje grobišta II. svjetskog rata i poraća, koje je imenovalo OV Ljubuški je devet članova: Vice Nižić (predsjednik), Nevenko Barbarić, Ivan Herceg, prof. Drago Grgić, fra Miljenko Stojić, fra Ante Marić, prof. dr. Ante Čuvalo, prof. Ante Paponja i Gojko Grbavac. Njihove su zadaće istraživanje, obilježavanje, uređivanje i izmještanje grobišta i izrada Žrtvoslova Općine Ljubuški. Novčana sredstva za rad povjerenstva, osigurat će se iz općinskog proračuna.

Ivan Kaleb / Večernji list

Pojašnjavajući svoju izjavu, izrečenu u Parlamentu BiH, aktualni hrvatski predsjednik Ivo Josipović, praćen smiješkom svog srbijanskog kolege Borisa Tadića, tijekom posjete Mađarskoj, otišao je tako daleko da je Republiku Hrvatsku okvalificirao glavnim krivcem za ratna stradanja hrvatskog naroda u BiH.


Ivo Josipović

„Da je ta politika išta vrijedila broj Hrvata u BiH ne bi bio gotovo prepolovljen u odnosu na predratno vrijeme“: - doslovce je izjavio aktualni hrvatski predsjednik. Ovom izjavom, koja u Republici Hrvatskoj nije naišla na značajniji odjek, Ivo je Josipović nastavio svoju, ranije započetu misiju, perfidnog krivotvorenja povijesnih činjenica.

Širenjem ovakvih suludih teza Ivo Josipović se, po uzoru na svoga prethodnika, pokušava putem medija obračunati sa političkom ostavštinom prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana. Znajući dobro da je temeljna politička ostavština prvog hrvatskog predsjednika, zapravo, neovisna i suverena Republika Hrvatska, onda se kao prioritetni cilj ovakve Josipovićeve politike pokazuje kao njegov osobni obračun sa državom na čijem se čelu nalazi.

-Možda će se nekome ove riječi učiniti odveć snažnima i neargumentiranima, međutim kako drugačije tumačiti nakane političke persone koja negira sve političke vrijednosti koje su dovele do stvaranja države koju on osobno danas u svijetu predstavlja ?

-Kako, drugačije, protumačiti Josipovićevo negiranje velikosrpske agresije na hrvatski narod u BiH u razdoblju 1992.-1995.?

-Kako, valjano, protumačiti Josipovićeve pokušaje negiranja agresije militantnih bošnjačkih krugova na prostore središnje Bosne i doline Neretve, počinjene u razdoblju 1993. i 1994 ?

-Kako, drugačije, protumačiti Josipovićeve „nesmotrene“ pokušaje produbljivanja starih teza, kao i nametanje novih, o kolektivnoj krivnji hrvatskog naroda?

-Kako, drugačije, protumačiti Josipovićevo negiranje odsudnih bitaka koje su pripadnici HVO-a vodili u dolini Neretve i Livanjskom polju u proljeće 1992., čime je uspješno obranjen krajnji jug Republike Hrvatske, ali i opstojnost i državnost BiH, u bilo kakvom obliku ?

-Kako, drugačije, protumačiti Josipovićevo negiranje bošnjačkih zločina nad Hrvatima počinjenih u Bugojnu, Travniku, Buhinim kućama, Starom Vitezu, Trusini, Zavidovićima, Zenici, Konjicu, Doljanima, Grabovici, Mostaru, kao i etničkog čišćenja Hrvata s danas većinskih bošnjačkih područja ?

Kako, drugačije, okarakterizirati Josipovićeva negiranja i omalovažavanja žrtve koju je hrvatski narod podnio u borbi za vlastitu opstojnost ?

Raščlanjujući slojevitost ovakvih Josipovićevih izjava neki će doći i do zaključka kako je, u ovom slučaju, riječ i o njegovom osobnom žaljenju zbog slijeda povijesnih okolnosti koje su rezultirale uspostavom i uspješnom obranom neovisnosti Republike Hrvatske i propašću Jugoslavije, što autor ovih redaka otvoreno ne tvrdi.

Međutim, autor ovih redaka postavljajući dvojbe na ovakav način, i bez konkretnih odgovora na njih, dolazi do zaključka o iznimnom stupnju krivotvorine povijesnih činjenica, u režiji građanina Ive Josipovića i vrlo velike dvojbenosti njegovih stvarnih političkih ciljeva.

Slična je stvar i sa njihovim moralnim vrijednostima.

Josipovićeve geste, iskazane tijekom odavanja dužne pošte ahmićkim, jasenovačkim žrtvama; kao i žrtvama u Križančevom selu, na prvi pogled djeluju kao iznimno moralne. Međutim, kada se sagledaju i njegove izjave u kojima je nekoliko puta naglasio kako ne želi posjetiti Bleiburg, ovi njegovi postupci bivaju, istodobno, obasjani nekim sasvim drugim svijetlom.

Prisjećajući se, također, izjava njegovih stranačkih kolega o Tuđmanovoj ideji pomirbe sinova hrvatskih partizana, domobrana i ustaša, dolazimo i do zaključka o Josipovićevom stavu o podjelama u hrvatskom društvu nastalim prije skoro sedam desetljeća.

Da su kojim slučajem Josipovićeve političke nakane, ujedno, i moralno nedvojbene, onda bi uz iskazivanje dužne pošte ahmićkim, jasenovačkim, i žrtvama u Buhinim kućama, istovjetno poštovanje iskazao i prema bleiburškim žrtva, žrtvama Golog otoka i drugim brojnim žrtvama počinjenim nad hrvatskim narodom u ime komunizma i Jugoslavije.

Ivo Josipović bi svoju moralnost i stupanj političke iskrenosti i odgovornosti pred vlastitim narodom mogao pokazati i na Širokom Brijegu.

Zajedno sa Borisom Tadićem, naime, Ivo Josipović se u sjeni stoljetnog Širokobriješkog hrasta može pokloniti i svetoj žrtvi dvanestorice širokobrijeških mučenika, koji svoje živote izgubiše samo zbog vjere u Boga i pripadnosti svome hrvatskom narodu. Ne napominjem slučajno Široki Brijeg i smrt nedužnih franjevaca u ovom kontekstu. Sa sigurnošću se, naime znade da dio odgovornosti za njihovu smrt, na sebi nose nekadašnji bliski partijski suradnici nekih bližih srodnika današnjeg hrvatskog predsjednika.


Dvanaestorica Širokobrijeških mučenika

Drugi dio odgovornosti leži na njihovim partijskim i partizanskim šefovima iz Srbije: Petru Drapšinu, Bošku Šiljegoviću, Boži Božoviću, Dušanu Koraću i Aleksandru Rankoviću.

Ovakvom jednom moralnom gestom, izrečenom u ime svojih sunarodnjaka odgovornih za ovaj zločin, Tadić i Josipović bi, istovremeno, pokazali da im je svaka žrtva jednaka.

Istodobno, ovakvim moralnim činom Ivo Josipović bi dao iznimno snažnu političku poruku prestanka daljih podjela unutar hrvatskog naroda.

Hoće li uistinu Ivo Josipović smoći dovoljno snage i krenuti ovim putem, pokazujući tako da sinovi hrvatskih partizana i ustaša nisu ništa krivi za zločine koje su njihovi roditelji počinili zbog zaslijepljenosti, svatko svojom, ideologijom ?

Teško je u to vjerovati! U tom slučaju Josipović bi otvoreno pokazao da je Tuđmanova ideja pomirbe jedini siguran put opstojnosti Republike Hrvatske kao nacionalne države hrvatskog naroda!

Ilija Zovko/hrsvijet.net