Pregled posta

UZ JEDNU SLIKU DRUGARICE MILKE: Važan živući svjedok Slavko Družijanić

Fotografija Milke Planinc, Slavka Družijanića i njihovih drugova iz sastava 11. dalmatinske brigade

Na priloženoj fotografiji N.N. partizanke, odnosno bivše premijerke SFRJ Milke Planinc, tada Milke Malada, (»Jedanaesta dalmatinska (Biokovska) brigada«, str. 425, Institut za historiju radničkog pokreta Dalmacije, Split, 1987.), sasvim desno od nje nalazi se Slavko Družijanić, danas jedini živući s ove fotografije.

Fotografija je snimljena vjerojatno negdje u jugozapadnoj Sloveniji ili možda čak u južnoj Austriji (!?!) nešto prije 14. svibnja 1945., (dakle 10-ak dana prije poznatog ubilačko-huškačkog govora jugoslavenskog diktatora i ratnog zločinca, Josipa Broza Tita, u Ljubljani 25. svibnja 1945.) kada je formirana posebno odabrana (dobrovoljačka) ubilačka četa 11. dalmatinske brigade, pripadnik koje je po Ivanu Gugiću, odnedavno javno identificiranom svjedoku, bio i Ante Čepić (na fotografiji drugi slijeva).

Nastanak fotografije vremenski se (otprilike) može utvrditi po nadnevku prometne nesreće koju Milka Planinc spominje u interview-u »Jutarnjem listu« (1.rujna 2007.), kada je poginuo borac Petar Sardelić (Antuna), rođ. 1925. u Blatu na o. Korčuli (na fotografiji desno uz samu M.P.). Nesreća se dogodila 14. svibnja 1945. na cesti Kranjska Gora - Sveti Jakov (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 498).

Slavko Družijanić je uz pok. Milana Raku (politkomesara 4. bataljuna) suautor ove znamenite monografije, na kojoj je, kako sam piše, radio više od 4 godine. (Ibidem, str. 477.). Tijekom rada na knjizi navedenom dvojcu (M. Raki i S. Družijaniću) bili su dostupni široj javnosti vjerojatno dosad nepoznati, a potencijalno vrlo intrigantni originalni ratni dnevnici 11. dalmatinske (Biokovske) brigade, koji bi se i dandanas trebali nalaziti u Vojnoistorijskom arhivu u Beogradu, a nepoznato je jesu li ih nadležni (pravosudni) organi Republike Hrvatske uopće i zatražili u sklopu istrage o zločinima ove ozloglašene partizanske postrojbe, dakako, u svezi s tkz. Slučajem Dubajić?

Sasvim je sigurno da bi originalni ratni dnevnici još više nadopunili dosadašnja saznanja o masovnim pokoljima na potezu Podroščica – Šentvid kraj Ljubljane – Kočevski Rog, te donekle odškrinuli skrivenu Pandorinu kutiju ovog zamršenog nam slučaja, a riječ je o imenima i prezimenima pripadnika zločinačke skupine unutar same brigade.

Gotovo je pa sigurno kako su u tim dnevnicima zabilježena imena svih pripadnika zločinačke skupine, s obzirom na to da je egzekucijska četa, nakon počinjenih bestijalnih zločina po Sloveniji, ubrzo prebačena u Makedoniju, točnije u grad Tetovo.

Po svjedočanstvu Ivana Gugića, a sudeći po samoj knjizi (Ibid., str. 471) operativni dnevnici 11. dalmatinske brigade prije 20-ak godina su se nalazili u Arhivu Vojnoistorijskog instituta (kutija 1101) u Beogradu. Također nije isključeno da se dio ovih važnih dokumenata, ili bar njihovih fotokopija, uz ostale dodatne zabilješke nalazi u Splitu u privatnom vlasništvu Slavka Družijanića (Ante), rođ. 1928. u Zapadnoj Plini kraj Ploča, današnja adresa: Split, Mitnička ulica br. 9, kao i na posljednjoj adresi autora same knjige pok. Milana Rake u Splitu, Plančićeva 6.



Drago Galić i Veljko Kadijević

Zanimljivo je spomenuti da u Splitu i dandanas živi (Plančićeva 12) obavještajni oficir Štaba 11. dalmatinske brigade - Drago Galić (Luke), rođ. 1921. u Vrgorcu, inače suvremenik,tj. ratni kolega ratnog zločinca u bijegu (široj javnosti dobro nam poznatog) Veljka Kadijevića (Ibid., str. 76).

Slavko Družijanić, sudeći po samoj knjizi (str. 194, 527, 630) odnosno po dobivenim Odlikovanjima za hrabrost nipošto nije mogao biti običan malodobni vojnik. Bi li on danas imao hrabrosti reći nešto više o pripadnicima te egzekucijske čete, koja je formirana 10-ak dana nakon nastanka spomenute fotografije i jesu li možda on i (na fotografiji nazočna) Milka Planinc bili njeni pripadnici? Jasno vidljiva odlikovanja na spomenutoj fotografiji, te nazočnost inkriminirane osobe Ante Čepića, nakon svjedočanstva Ivana Gugića dodatne su indicije ove kontroverze koju je još 1990. pokrenuo Simo Dubajić, optuživši samu M. Planinc.

Vrlo je vjerojatno da Slavko Družijanić poznaje i dosad jedinog svjedoka u Slučaju Dubajić - Ivana Gugića s kojim je 15. siječnja 1945. u Splitu, na Omladinskoj konferenciji 11. dalmatinske brigade, izabran za sudionika na Prvom kongresu antifašističke omladine Hrvatske, koji je kasnije održan u Zagrebu.



Simo Dubajić i britanski časnik u dobrom raspoloženju, snimljeno u svibnju 1945.

Na spomenutoj konferenciji u Splitu Ivan Gugić skupa s inkriminiranom osobom (Antom Čepićem) bio je izabran u tkz. Radno predsjedništvo (Ibid., str. 264, 265). Na konferenciji u Splitu govornici su bili: Budimir Lončar, tadašnji član oblasnog odbora USAOH za Dalmaciju i omladinski rukovodilac iz Splita, a današnji savjetnik predsjednika RH Stjepana Mesića, kao i Dušan Korać, kasnije jedan od završnih nadglednika pokolja na Kočevskom Rogu.

Do sada je nepoznato je li u sklopu istrage o Kočevskom Rogu zatraženo saslušanje njegovog tadašnjeg zamjenika (danas ruskog državljanina, inače ratnog zločinca u bijegu) Veljka Kadijevića?

Zanimljivo je da su (kao nadređeni) zamjenik politkomesara 26. divizije, Veljko Kadijević, i pukovnik Dušan Korać, politkomesar u navedenoj diviziji, bili predavači skupini od 15-ak oficira 11. dalmatinske brigade na posebnom kursu tih dana u Šibeniku.

Milku Planinc i Budimira Lončara bilo bi zanimljivo upitati poznaju li Kadijevića još od tada, a Lončara je li uopće s njim (1991.) imao ikakvih tajnih razgovora s obzirom da su se tada u Beogradu često viđali?

Je li Budimir Lončar (na Kadijevićev i Miloševićev mig) predložio poznati embargo na naoružanje golorukoj Hrvatskoj? Logički je zaključak da ni znamenita fotografija trojca: Veljko Kadijević – Milka Planinc – Budimir Lončar iz vremena uoči Domovinskog rata (Izvor: »Globus«, 12. kolovoza 2005., br. 766, str. 38 i 39) nije puka slučajnost.

Na spomenutoj omladinskoj konferenciji 11. dalmatinske brigade u Splitu jedan od govornika bio je i Petar Božinović (Grge) rođ. 1924. u Makarskoj, oficir OZN-e 11. dalmatinske (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 265, 518, 614).

U interview-u Slovenskoj televiziji prikazanom 2005., Simo Dubajić ga je prokazao kao jednog od glavnih pripadnika egzekucijske čete 11. dalmatinske na Kočevskom Rogu. Petar Božinović, kasniji pukovnik JNA, vjerojatno je živio u Beogradu (Ibid., str. 12), a njegov neposredni kolega - Ante Bogdanić (Petra), rođ. 1921. u Starigradu na Hvaru, oficir OZN-e 11. dalmatinske (Ibid., str. 515, 614, 21, 12), budući kapetan bojnog broda JRM; danas je vjerojatno nastanjen u Starigradu na Hvaru i DORH-u bi valjda mnogo toga imao reći?



Minobacači 11. dalmatinske brigade pred samostanom na Širokom Brijegu

Je li to možda isti onaj Ante Bogdanić kojeg spominje (i poznati nam jugonacionalist, feralovac, Smojist, fak-ovac…), Đermano Senjanović, zvani Ćićo, kao svojeg susjeda - barba Antu Bogdanića, kad se na izletu – u pohodu srpskoj prijestolnici našao se s njegovim sinom, koji i dandanas živi u Beogradu?

Tada se u Beogradu susreo i s Jovom Kapičićem kojeg je Simo Dubajić označio kao jednog od nalogodavaca pokolja na Kočevskom Rogu! (Izvori: »Slobodna Dalmacija«, prosinac 2006., kolumna »Teletina«, te novinske izjave Sime Dubajića iz 1990., kao i interview Slovenskoj televiziji 2005.).

Važan svjedok (poznaje Simu Dubajića i Milku Planinc) Jakov – Jakša Deletis (Jurja), rođ. 1922. u Starigradu na Hvaru nastanjen je u Splitu, a on je inače posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade. Uz komandanta 2. bataljuna pok. Petra Mijoča (1916. - 2008.) bio je izravno nadređen inkrimiranim osobama: potporučniku Danijelu Jokoviću (Petra), rođ. 16.10.1923.) u Veloj Luci na o. Korčuli - zamjeniku komandanta 3. čete 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 541, svjedočenje Ivana Gugića i Ivana Marinovića) i Nikoli Maršiću (sinu Ivana), rođ. 1919. u Vlaki (Vrgorac) komandantu 1. čete 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade (Ibid., str. 557, svjedočenje Ivana Gugića).

Posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade Jakov-Jakša Deletis (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 524, 622), sudeći po citiranoj knjizi (str. 388, 389, 390) ne može zanijekati svoje poznanstvo i suradnju sa zloglasnim Simom Dubajićem. Danas je vrijeme da nadležnim,tj. pravosudnim tijelima RH o svom poznanstvu i suradnji s Dubajićem kaže po koju riječ više.

U spomenutom interview-u »Jutarnjem listu« (1.rujna 2007.) Milka Planinc navodi da je njena četa za vezu bila podređena štabu 2. bataljuna 11. dalmatinske brigade. Iz toga se može zaključiti da joj je posljednji politkomesar 2. bataljuna 11. dalmatinske Jakov-Jakša Deletis (Deletić, op. ur.) bio nadređeni, i da je poznaje, kao što je nepobitno da je poznavao i Dubajića.

Jakov-Jakša Deletis (Deletić) maturirao je na splitskoj Klasičnoj gimnaziji 1942. (Izvor: »290 godina Klasične gimnazije u Splitu«, str. 604, Književni krug, Split, 1990.). Usporedba podataka iz knjige o 11. dalmatinskoj brigadi otkriva da paralelno, a možda istodobno (?) pristupaju SKOJ-u 1941. te kreću u tkz. NOB u srpnju 1943. (»Jedanaesta dalmatinska…«, str. 524, 554).

Vrlo je vjerojatno da se kao tadašnji sugrađani poznaju iz ilegalnog SKOJ-evskog djelovanja u tada (pod talijanskom okupacijom) malom gradu Splitu, a s obzirom na navedenu identičnost podataka moguće je da su u sklopu neke grupe u srpnju 1943. pristupili hvarsko-viškom partizanskom odredu, jer se na internetskoj Wikipediji navodi da je Milka Planinc pristupila upravo tom odredu, u kojem je bila sve do svog odlaska u 11. dalmatinsku brigadu. Jakov Deletis danas živi u Splitu, ul. Ignjata Joba 20.



Zarobljeni hrvatski vojnici-Široku Brijeg 07.veljače 1945.

Kao što je poznato partizanska praksa bacanja ljudi u bezdane kraške jame na biokovskom području počela je sredinom 1942., pa je vrlo vjerojatno da je znatan broj pripadnika te egzekucijske čete 11. dalmatinske (teoretski i praktično) već bio dobro potkovan za nastavak zvjerstava u Sloveniji, a sami pokolji nad dva kraška bezdana na Kočevskom Rogu doktorati su tog zločinačkog zanata. Sve donedavno o početnim zločinima na biokovskom području je nešto više mogao reći Danijel - Dane Vilović (1919.-2009.) rođ. u Donjim Brelima, a umro u Zagrebu., inače član KPJ od 1939., u NOB-u od 27.01.1942., nositelj Partizanske spomenice 1941., prvi zamjenik politkomesara 11. dalmatinske brigade i prvi politkomesar 4. bataljuna 11. dalmatinske brigade (Ibid., str. 594, 613, 614). Dane Vilović je nećak četnika Đure Vilovića i stric politologinje Gordane Vilović.

Zato još nije kasno o tim zločinima, kao i o pokolju 30-ak Vrgorčana, inače prvom većem pokolju,tj. zlodjelu jugokomunista u Dalmaciji (15.lipnja 1942.), nešto upitati i Petra - Peru Bogunovića (Slavka), rođ. 1924. u Baćini kraj Ploča, zamjenika (od 23.03.1942.) politkomesara 1. bataljuna 11. dalmatinske brigade u tkz. NOB-u; člana SKOJ-a od 1939., člana KPJ-u od 1943. i nositelja Partizanske spomenice 1941. (Ibid., str. 516).

Bogunović je poznavao i već spomenutog kapetana Dominika, odnosno Dominika Antunovića (1917.-2004.), (zapovjednika 4. bataljuna), jednu od važnijih,tj. ključnih ličnosti u pripremi i izvođenju kasnijih tragičnih događaja – masovnih egzekucija u Sloveniji, jer je skupa s njim pristupio 11. dalmatinskoj brigadi u podbiokovskom selu Kozica (Ibid., str. 46).

Interesantno da u tekstu Posljednji partizani taj 'ponosni' sudionik bitaka na Neretvi i Sutjesci kao zmija krije noge da je bio oficir 11. dalmatinske brigade. Petar Bogunović danas živi u Splitu, ul. Frana Supila 38.

U spomenutoj knjizi (str. 516) nije navedeno da li do kraja rata istupio iz 11. dalmatinske brigade, pa bi ga danas bilo zanimljivo upitati je li sudjelovao u zločinačkim aktivnostima ove jedinice u Sloveniji?

Je li to možda ključni razlog zašto u spomenutoj reportaži u »Globusu« (br. 915, 18.06.2008.) krije svoju pripadnost 11. dalmatinskoj brigadi?


Izjava Sime Dubajjića o zločinima partizana-komunista nad ratnim zarobljenicima

B. KRALJIĆ/Hrsvijet



Post je objavljen 27.05.2010. u 18:50 sati.