KRVAVI PLES KOMUNISTA

Nakon Sime Dubajića, za kojim je Republika Hrvatska ovih dana raspisala potjernicu, još je jedan zloglasni egzekutor s Kočevskoga roga, obavještajni oficir 11. dalmatinske (biokovske) brigade Ljubo Dinko Periša, povezan sa stravičnim zločinom na Širokom Brijegu, od 7. veljače 1945. godine.

Komunistu Perišu, rođenoga Šibenčanina, koji je nakon Drugoga svjetskoga rata bio pukovnikom tzv. JNA, izravno je za brojne zločine optužio upravo njegov 'drug' u pokolju, Simo Dubajić. Sudeći prema pripadnosti zloglasnom partizanskom odredu za ubijanja, dakle 11. dalmatinskoj brigadi, Ljubo Periša, kojega u svojoj ispovjedi ranije spominje još jedan bivši partizan Ivan Gugić, sudjelovao je u ubijanju u spaljivanju širokobrijeških fratara u tamošnjem protuzrakoplovnom skloništu, u krugu samostana.
- U knjizi nazivlja '11. dalmatinska (biokovska) brigada', auktora Milana Rake i Slavka Družijanića, objavljenoj 1987. u Splitu, zapisano je kako je Periša imao jednu od značajnijih uloga u bitci na Širokom Brijegu, premda je danas teško precizno odrediti svu dimenziju njegove uloge u zločinu nad franjevcima – kazuje nam istraživač toga dijela hrvatske povijest, Ivan Zlopaša, a njegov zagrebački kolega Anto Beljo podsjeća kako od Pelješca do Splita još i danas žive svjedoci koji bi mogli puno znati o tom masakru koji nikada nije dobio završnu riječ.


Posmrtni ostaci fratara u protuzrakoplovnom skloništu

Večernjak je u posjedu dokumenta u kojem svjedok Ljubo (prezime poznato redakciji), učenik kod franjevaca na Širokome Brijegu, opisuje kako mu je, pri padu Širokoga i smaknuću franjevaca, nakon što se predstavio vojnicima, prišao partizanski časnik i rekao 'dobro, imenjače' prije nego ga je nastavio ispitivati.

Također, partizan Tofa Sefić 1991. kazuje fra Nedjeljku Martinoviću, pod uvjetom da te podatke čuva tajnim do njegove smrti, kako su mu se kapetan Rajko Vukoja iz Bileće i potporučnik Milivoje Drašković iz Gacka, hvalili da su pobili širokobriješke fratre po nalogu Čapljinca Slobodana Šakote, šefa OZNE u Hercegovini, čija je sestra udana za negdanjega franjevca Marka Vegu.

Zanimljivo je i da je, po dostupnoj dokumentaciji, komesar Adolf Dragičević, sada ugledni hrvatski akademik koji je čak pokušao postati predsjednikom HAZU-a, bio u odredima koji su napadali Mostar i Široki Brijeg te mu je u bitci za Mostar stradalo koljeno, što je u Hrvatskom slovu, u veljači prošle godine posvjedočio Vice Vukojević.



Minobacači 11. dalmatinske brigade pred samostanom

Ljubo Periša, kao obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade, 5. veljače 1945. sudjelovao u zapovjednom izviđanju štaba brigade, prikupljao podatke o protivničkim postrojbama i 'neprijateljski nastrojenim pojedincima'. Vrlo je izvjesno da je u popodnevnim satima 7. veljače 1945. vodio obavijesne razgovore s 12 franjevaca na Širokom Brijegu. Periša je koncem svibnja 1968., u Novom Sadu, u stanju potpunoga živčanog sloma, u svojem stanu hicima iz pištolja usmrtio suprugu i teško ranio jednog od svoja dva sina, nakon čega je ubio sebe.

Darko Juka / Večernji list

Jedna hrvatska dnevna tiskovina objavila je danas članak o posljednjem zločinu jednog od zloglasnih egzekutora sa Kočevskog roga, obavještajnog oficira 11. dalmatinske (biokovske) brigade
Ljube (Dinka) Periše
Zagriženi komunista, rođeni Šibenčanin, obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade i Motoriziranog odreda IV armije, kasnije pukovnik JNA, koji je djelatno službovao u Skopju i Novom Sadu, izrijekom je naveden u izjavi Sime Dubajića kao jedan od najistaknutijih egzekutora u komunističkim zločinima počinjenim na Kočevskom Rogu. Uz Dubajića, stravične zločine, u kojima je sudjelovao Ljubo Periša, opisao je također i nekadašnji pripadnik ove postrojbe Ivan Gugić

Međutim, nitko od navedenih nije spomenuo ulogu Ljube Periše u zločinima nad širokobriješkim franjevcima, počinjenih 07. veljače 1945.
Ipak, zahvaljujući knjizi 11. dalmatinska (biokovska) brigada, autora Milana Rake i Slavka Družijanića, objavljenoj 1987. u Splitu, kao i djelu dokumentacije sačuvane u ratnim arhivima, znamo da je Ljubo Periša imao jednu od značajnijih uloga u bitci na Širokom Brijegu. Kao i u svemu što se događalo nakon bitke pa tako i zločinima nad franjevcima.
Međutim, teško je do u tančine odrediti svu dimenziju Perišine uloge u ovom složenom slučaju.



Naslovnica knjige 11.dalmatinska (biokovska) brigada

Zahvaljujući dostupnoj dokumentaciji znamo da je kao obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade 05. veljače 1945. sudjelovao u zapovjednom izviđanju štaba brigade i zapovjednika podređenih bataljuna. U napadnim djelovanjima ove brigade vođenim tijekom 06. i 07. veljače na prilazima samostanu, crkvi i Konviktu za vanjske đake, također se spominje vrlo aktivna uloga ovog komunističkog revolucionara. Međutim, ovi se izvori ne bave nemilim događajima koji su se zbili nakon ulaska partizanskih postrojbi u samostan. Ipak, svatko tko poznaje strukture jedne brigade ili divizije zna koja su temeljna zaduženja obavještajnih oficira.

Naravno, prikupljanje podataka o protivničkim postrojbama i skupinama kao i o neprijateljski nastrojenim pojedincima njihova je temeljna zadaća. Kod komunista je ova dužnost, kao i dužnost političkih komesara, bila posebice istaknuta. Oni su naime vrlo veliku pozornost posvećivali i ideološkim neistomišljenicima, odnosno klasnim neprijateljima, kako su ih nazivali.

Stoga, sasvim je realno prosuditi da je zbog kazanog Ljubo Periša bio jedna od osoba koja je u popodnevnim satima 07. veljače 1945. vodila obavjesne razgovore sa dvanaestoricom širokobrijeških franjevaca. Netom prije njihove brutalne likvidacije metkom u potiljak i pokušaja zametanja tragova spaljivanjem njihovih zemnih ostataka. Ovakav se zaključak nameće sam po sebi. Nameće se iz temeljnog razloga što je to bilo u opisu zadaća pojedinca koji je imao takav položaj u komunističko-partizanskoj strukturi.



Milan Rako i Ljubo Periša

Međutim, poznajući način donošenja odluke u ovakvim situacijama teško je vjerovati da je Periša, kao ni ostali u njegovom bližem okruženju, odluku o likvidaciji dvanaestorice franjevaca zatečenih u samostanu na Širokom Brijegu mogao donijeti sam. Ovakva odluka je morala doći iz nadređenih struktura. Međutim, teško je na temelju šturih podataka ustvrditi kojom je crtom ova odluka stigla od vrhovnog komunističkog vodstva do konačnih izvršitelja. Da li onom zapovjednom Drapšin-Božović-Guvo, crtom političkih komesara Šiljegović-Korać-Rako-Planinc, ili pak strukturom OZNE koja je najmanje vidljiva pa stoga i najsloženija za istražiti – teško je kazati.

Odgovor na ovo pitanje ne može dati Ljubo Periša. Ne mogu ga dati niti naraštaji rođeni kasnije. Naravno, odgovor na ovo pitanje može dati netko od preživjelih članova komunističke strukture koja je ovim stravičnim zločinima sudjelovala a dostupna je državnim istražnim tijelima. A takvih nije mali broj koji i unatoč sudjelovanju u svim segmentima od pripreme, izvršenja, prikrivanja tragova do skrivanja i danas uživaju blagodati države čije rađanje nisu željeli.

Pitanje pokretanja istrage protivu egzekutora iz Kočevskoga Roga Sime Dubajića, aktualiziralo se i u Hercegovini. Istraživač Ivan Zlopaša, u pripremi knjige “Krvavi ples komunista”, na mrežnoj je stranici istoga imena podsjetio da su pripadnici 11. dalmatinske brigade upali u franjevački samostan u Širokome Brijegu 7. veljače 1945. i ondje ubili te u skloništu, u samostanskom vrtu, spalili 12 fratara.

Istraživači tragaju

- U toj su postrojbi komunista djelovali Ivan Guvo, Simo Dubajić, Milka Planinc, Grga Markić, Ljubo Periša, Ahmed Šeremet, Dominko Antunović..., dok su nalogodavcima bili Dušan Korać, Božo Božović, Boško Šiljegović i Petar Drapšin, izravno po zapovjednoj strukturi oslonjeni na Josipa Broza Tita - kazao nam je Zlopaša podsjetivši kako Milka Planinc danas mirno živi u Zagrebu, a Simo Dubajić, rođen u Kistanjima kod Knina, živi u Srbiji gdje je nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.


Petar Drapšin, Boško Šiljegović, Božo Božović i Dušan Korać

S obzirom na to da je 86-godišnjega Simu Dubajića još 1993. za terorizam teretilo karlovačko Vojno državno tužiteljstvo, zbog barikadiranja prometnica 1990. i organiziranja straža koje su pucale po civilima, što nikada nije procesuirano, čuveni istraživač Anto Beljo drži da je današnje podizanje optužnice čin skretanja pozornosti s onih zločinaca koji su dostupni hrvatskoj policiji.

Dubajićevo priznanje

- Dosad nisam naišao na tragove kojima bih povezao Dubajića sa Širokim Brijegom, ali je točno da je 11. dalmatinska (biokovska) brigada tamo bila. Od dalmatinskih je brigada nastala 26. dalmatinska divizija koja je kasnije ušla u sastav 8. dalmatinskog korpusa, a koji je ušao u sastav 4. armije JA, u tim završnim operacijama, kada su počinjeni najveći zločini - svjedoči nam Beljo. Dubajić je u svojoj knjizi “Život, greh i kajanje”, priznao da je zapovijedao u Kočevskom Rogu.



Partizanski major Simo Dubajić, osoba od povjerenja Boška Šiljegovića

- Sudjelovao sam u likvidaciji ljudi po naređenju. Od Tita sam 13. svibnja dobio depešu da nitko ne smije dirati nijednog zarobljenika. Onda sam iznenada dobio nalog da se 30.000 tih domaćih izdajnika pobije u Kočevskom Rogu. Naređenje su izdali Rankovićevi pomoćnici Ivan Matija Maček, Maks Baće i Jovo Kapičić. Takvu odluku nitko nije mogao donijeti, osim Tita.
Samo je on mogao opozvati svoju raniju depešu. Taj masakr je izvršila 11. dalmatinska brigada u kojoj je politički komesar bila Milka Planinc - zapisuje Dubajić potkrjepljujući Zlopašine sumnje. Fra Miljenko Stojić, vicepostulator postupka mučeništva “Fra Leo Petrović i 65 subraće”, komentira kako ubojstvo fratara u Širokome nije bilo neplanirano.
- Široki je osvojen oko 10, a tek u predvečer, oko 16 ura, fratri su poubijani. Iako se točno zna koje su komunističke postrojbe napadale Široki, još se istražuje tko je od njih pobio franjevce. Dosadašnja saznanja kazuju da bi to mogao biti tzv. ubilački odred čije su pripadnike Britanci obučavali na Visu, a u kojem su bili Milka Malada-Planinc i Simo Dubajić.


1. Posmrtni ostaci hercegovačkih franjevaca u Zagvozdu 2. Ekshumacija fratara u Mostarskom Gracu 3. Posmrtni ostaci franjevaca spaljenih na Širokom Brijegu

Ako je hrvatskim vlastima stalo do otkrivanja istine, ne bi smjeli držati u ladici optužbu protivu Stjepana Hršaka iz Zagreba, za kojeg se sumnja da je u Maclju, između ostalih, ubio 21 svećenika, od toga 3 hercegovačka fratra - poručio je Stojić.

Lomača mučenika Širokoga Brijega

Titova je vojska samokresima ubila, potom u skloništu, u samostankom vrtu, spalila: fra Marka Barbarića Lesku, fra Stanka Kraljevića, fra Ivu Sliškovića, fra Krstu Kraljevića, fra Arkanđea Nuića, fra Dobroslava Šimovića, fra Tadiju Kožula, fra Borislava Pandžića, fra Žarka Leventića, fra Viktora Kosira, fra Stjepana Majića i fra Ludovika Radoša. Ekshumirani su 1971. i pokopani u širokobriješkoj crkvi, a o zločinu je tek progovoreno nakon sloma zločinačke Jugoslavije.


Darko Juka / Večernji list