KRVAVI PLES KOMUNISTA

Jedna hrvatska dnevna tiskovina objavila je danas članak o posljednjem zločinu jednog od zloglasnih egzekutora sa Kočevskog roga, obavještajnog oficira 11. dalmatinske (biokovske) brigade
Ljube (Dinka) Periše
Zagriženi komunista, rođeni Šibenčanin, obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade i Motoriziranog odreda IV armije, kasnije pukovnik JNA, koji je djelatno službovao u Skopju i Novom Sadu, izrijekom je naveden u izjavi Sime Dubajića kao jedan od najistaknutijih egzekutora u komunističkim zločinima počinjenim na Kočevskom Rogu. Uz Dubajića, stravične zločine, u kojima je sudjelovao Ljubo Periša, opisao je također i nekadašnji pripadnik ove postrojbe Ivan Gugić

Međutim, nitko od navedenih nije spomenuo ulogu Ljube Periše u zločinima nad širokobriješkim franjevcima, počinjenih 07. veljače 1945.
Ipak, zahvaljujući knjizi 11. dalmatinska (biokovska) brigada, autora Milana Rake i Slavka Družijanića, objavljenoj 1987. u Splitu, kao i djelu dokumentacije sačuvane u ratnim arhivima, znamo da je Ljubo Periša imao jednu od značajnijih uloga u bitci na Širokom Brijegu. Kao i u svemu što se događalo nakon bitke pa tako i zločinima nad franjevcima.
Međutim, teško je do u tančine odrediti svu dimenziju Perišine uloge u ovom složenom slučaju.



Naslovnica knjige 11.dalmatinska (biokovska) brigada

Zahvaljujući dostupnoj dokumentaciji znamo da je kao obavještajni oficir 11. dalmatinske brigade 05. veljače 1945. sudjelovao u zapovjednom izviđanju štaba brigade i zapovjednika podređenih bataljuna. U napadnim djelovanjima ove brigade vođenim tijekom 06. i 07. veljače na prilazima samostanu, crkvi i Konviktu za vanjske đake, također se spominje vrlo aktivna uloga ovog komunističkog revolucionara. Međutim, ovi se izvori ne bave nemilim događajima koji su se zbili nakon ulaska partizanskih postrojbi u samostan. Ipak, svatko tko poznaje strukture jedne brigade ili divizije zna koja su temeljna zaduženja obavještajnih oficira.

Naravno, prikupljanje podataka o protivničkim postrojbama i skupinama kao i o neprijateljski nastrojenim pojedincima njihova je temeljna zadaća. Kod komunista je ova dužnost, kao i dužnost političkih komesara, bila posebice istaknuta. Oni su naime vrlo veliku pozornost posvećivali i ideološkim neistomišljenicima, odnosno klasnim neprijateljima, kako su ih nazivali.

Stoga, sasvim je realno prosuditi da je zbog kazanog Ljubo Periša bio jedna od osoba koja je u popodnevnim satima 07. veljače 1945. vodila obavjesne razgovore sa dvanaestoricom širokobrijeških franjevaca. Netom prije njihove brutalne likvidacije metkom u potiljak i pokušaja zametanja tragova spaljivanjem njihovih zemnih ostataka. Ovakav se zaključak nameće sam po sebi. Nameće se iz temeljnog razloga što je to bilo u opisu zadaća pojedinca koji je imao takav položaj u komunističko-partizanskoj strukturi.



Milan Rako i Ljubo Periša

Međutim, poznajući način donošenja odluke u ovakvim situacijama teško je vjerovati da je Periša, kao ni ostali u njegovom bližem okruženju, odluku o likvidaciji dvanaestorice franjevaca zatečenih u samostanu na Širokom Brijegu mogao donijeti sam. Ovakva odluka je morala doći iz nadređenih struktura. Međutim, teško je na temelju šturih podataka ustvrditi kojom je crtom ova odluka stigla od vrhovnog komunističkog vodstva do konačnih izvršitelja. Da li onom zapovjednom Drapšin-Božović-Guvo, crtom političkih komesara Šiljegović-Korać-Rako-Planinc, ili pak strukturom OZNE koja je najmanje vidljiva pa stoga i najsloženija za istražiti – teško je kazati.

Odgovor na ovo pitanje ne može dati Ljubo Periša. Ne mogu ga dati niti naraštaji rođeni kasnije. Naravno, odgovor na ovo pitanje može dati netko od preživjelih članova komunističke strukture koja je ovim stravičnim zločinima sudjelovala a dostupna je državnim istražnim tijelima. A takvih nije mali broj koji i unatoč sudjelovanju u svim segmentima od pripreme, izvršenja, prikrivanja tragova do skrivanja i danas uživaju blagodati države čije rađanje nisu željeli.