Prestani!...

Lijepo mi je bilo ovaj tjedan... Nisam imala previše sati u školi jer mnogo njih je bolesno.
Zaista je gripa sve bacila u krevete...
U našoj školi bilo nas je toliko bosesnih, da mislim kako su trebali ukinuti nastavu... problem je bio kako su uvijek oni koji su ozdravili, došli u školu, kad su oni bolesni otišli kući. Mimoilazili su se...

No vratimo se mi na temu... Neki dan bila sam na blogu od finfing myself-a i zaista me nešto dotuklo... tamo su bile slike testiranih životinja... Malih zečića spaljenog želuca, ušiju... Očiju crvenih od injekcija... pse izgorenog lica zbog krema... Miševe razrezanih repova... zgadila mi se kozmetika... Kako to mogu raditi??? Kako mogu samo tako uništavati njihove već ionako prekratke živote???
Neka prestanu!! Počelo me boljeti takvo ponašanje!! ali najgore od svega je što ja tu ne mogu ništa... MOgu samo ili kupovati, ili ne kupovati takve proizvode na kojima su bile testirane životinje... Pogledajte ovaj video i saznajte malo više...

I tko se sad ne bi plakao??

Idući put malo ljepši post...

24.02.2007. | 08:12 | 13 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Ptičica - klik!

Koliko se vas voli smijati??
Da li se često na vašim licima raspoznaje smiješak?? Smiješite li se često?? Ili se možda - podsmjehujete??
Ljudi bi se trebali češće smijati… Češće pokazivati svoje zube…
Je li tako da je život ljepši kada nam je sve lijepo i kada se svemu sa radošću smiješimo?
Ja mislim da je tako…

Smiješiti se možemo svemu, pa čak i onome što je loše, i sa radošću to dočekati…

TKO SE SMIJE - BOLE GA USTA, zar ne?

21.02.2007. | 13:50 | 13 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Putnik

Tiho, tiše...
Kiša se njiše.
Krovovi plaču,
Suze ispuštaju...
Sve ih je više.

Tiho, još tiše...
Kiša se njiše.
Kišobrani
Svoju tugu sniše.

Sitna, tako mala,
Kap svoje je dala.
Glasan uzdah ispustila,
Na tlo je pala.

Glasno, glasnije,
Tonovi se čuju jasnije.
Kiša šapće, tiho
Pa sve glasnije.

A ja sam putnik,
Putnik kiše.
Što vodu piše,
vodu sklada,
Na ovom prozoru, ovdje i sada.

Fairy Lunna

20.02.2007. | 14:29 | 10 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

FILOZOFIJA, 19.02.2007

Putuje, putuje, i dođe do mene... Dobila sam zadatak!
Za one koji nisu upućeni: Trebam odgovoriti na dva pitanja:

1. pitanje: Zašto sam odabrala nadimak Lunna?
Pa, dakle... Mnogi ne znaju, ali ja sam imala mnogo blogova... Mnogo adresa... Mnogo nadimaka, mnogo lozinki... Pa tako... Kako sam svako malo otvarala novi blog, ponestalo mi je inspiracije... Nisam znala kako da se zovem... I tada sam se sjetila Lunne... Mjesečeve djevojke...
Uvijek mi se ime Luna jako sviđalo... U svim igrama is ranog djetinjstva tako sam se nazivala... Znate one dječje igre: "Hajdemo se igrati princeze! Ja ću se zvati... Luna!"
Uvijek je to zvučalo tako nekako...
I taj dan sam se ponovo sjetila svojeg omiljenog imena... A pošto volim ukrašavati sve i svašta, ukrasila sam svoje ime sa još jednim nepotrebnim "n"...
Mislim da je to zaista lijepo objašnjenje... Poslije me netko nazvao (ne sjećam se tko) Mjesečeva Djevojka... I od tada sam ja Lunna - mjesečeva djevojka i vila...
Vile sam oduvijek obožavala te sam se prozvala i Fairy Lunna... To je moje umjetničko ime... Slična sam Rusalki, no ja živim u cvjetovima, pored Rusalkinih jezeraca... Nas dvije smo vilinski susjedi... Ona u jezercima, a ja iznad njih... Na lopočima i travkama...
Sada sam i Sirena Lunna, zbog maskenbala, iako to nije moja prava strana...

2. pitanje: zašto mi se blgo zove ovako kako se zove: kreativni nered?

E ljudi moji, ovdje nema puno filozofije... Moja soba (moglo bi se tako reći) je uredna, iako sam ja vrlo površnai neodgovorna osoba... Tako su i moje misli zbrkane... Z brda - z dola... I tako sam poželjela da jedno mjesto na kugliu zemaljskoj bude neuredno i da me nitko ne kori zbog toga... Tako se moj mali skromni vilin dom zove Kreativni nered, iako ponovo moram napomenuti, trenutno ime je samo upotrebljivo do kraja maskenbala...
Adresa se stvorila samo tako.. Kada sam osmisilla ime bloga, adresa je morala biti nešto slična, a nešto različita... Tako, da ne bude sve jako neuredno (da ne ostavlja krivi dojam) nazvala sam "kreativni kutak" jer je sve kreativno neuredno uređeno... I baš takvo mi se sviđa!

19.02.2007. | 18:39 | 7 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

O makovima i fritulama

Na nagovor Rusalke, i danas ću napisati post, iako sam na dopustu... Nisam se mogla suzdržati a da svoje kulinarske vještine ne podijelim s vama...
Danas sam zajedno sa mamom (ona je samo pomagala) napravila ukusne kolačiće s makom i preljevom od čokolade. Čak su ispali vrlo dobro... Rado bih vam pokazala fotografiju, ali smo cijeli pladanj odnijeli baki i dedi.
Uz to, sa bakom sam radila fritule koje su ispale još bolje...
Pojela sam skoro cijelu zdjelu...
Mmmm....
Sada, kada sam se tako najela, mogu malo proplivati u svojem šarenom vrtu sa crvenim moruzgvama koje sam neki dan dresirala tako da sada više ne peku ...
MOžda uspijem isto napraviti i sa vlasuljama... Nisam sigurna da će one biti toliko poslušne...

Betty Whiteaker

Danas sam bila zločesta kuharica tako da moj mali debeljuškasti pesek nije ništa dobio... Mala Lu samo je lizala mrvice sa poda...

18.02.2007. | 16:57 | 8 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Fašnik

17.02.2007. | 08:00 | 23 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Mermaid - ispod maske

Maškare, maškare, dragi moji - MAŠKARE!! zamaskirajte se, i svratite na moj blog u SUBOTU, oko osam navečer! I ne zaboravite se odjenuti u nešto drugo!

Moj blog je do sada bio kreativni nered, ali sada, pošto su maškare, i on mijenja svoje lice, skriva se od javnosti, mijenja se...
Sada je morski blog, a ja sam sirena... Iz vile - u sirenu... Zamaskirala sam se dobro... Pitam se pitam... Tko će me prepoznati?

Zajedno sa mnom, zamaskiran je i moj blog... Moja kuća...
Paviljon je zamijenjen obalom...
Dvije ležaljke na plaži... Bez brige, kada će nas biti više, donijet ću ih još... Iz dubina...

Diane Romanello

Šareni vrt zamijenjen je šarenim podmorjem... POnesite i masku, da uronite sa mnom...

Marco Busoni

Moj blog pod maskom traje do iduće subote (za dva tjedna) kada će se vratiti ponovo u moj neuredni dom...
Pozdravlja vas Sirena Lunna

16.02.2007. | 10:00 | 21 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Night walker

Rabi Khan

Dobro jutro svima...
Uz finu bijelu kavu i dijetalne keksiće svako jutro je posebno...
Probudih se danas... kad ono lažljiva u punom pogonu... ostavlja komentare... Piše posteve... Svaka joj čast...

Paula Scaletta
art.com

Noćas nisam ništa sanjala... To je bila još samo jedna duga, duga noć bez sna...
Imam jedno pitanje ii za vas... Što su zapravo snovi... Kako se izgrađuju... Jesu li oni samo jedna teška slagalica koja se mora sastaviti... Jesu li oni zapravo želje? Ili nešto drugo... Što god bili, veoma su tajanstveni... I glasni - kada to žele biti. Ja često sanjam - i onda svoje snove dijelim sa horsy i lažljivom. - te se sve tri smijemo... Jer su snovi - glupi, najčešće.
Napisala sam sada jo jednu pjesmu ali s rimom, za one malo mlađe. Radi se o zlobnim i dobrim snovima...

Robbie Cropper
Robbie Cropper

Tamo, iza dva oka
Iza jednog uma čistog
Skrivaju se Oni
Naši
Veseli tamburaši.
I pjevaju glasno pjesme,
Umom prolaze ko češljom
I češljaju naše misli
Tako su ih stisli
Da um nam je oslabio
I pamet nas ne služi
Jer oni sada zavladali
Sve nam tutnja
Sve nam ruži.
Paraju nam slova
Grebu rečenice
I zvukove ispuštaju
Pored vodenice.

Tiho su došle One
Da spase nas tog nemira
Daleko su došle,
Odavdje do svemira.
Hodaju na prstima
Svjetla gase hodnicima
Naše misli miluju
Pjesme nam pjevaju.
TIhe su i brižne One,
Pamet na ne bježi
Nego u dubok san tone.

Robbie Cropper

Robbie Cropper

P.S. - obavijest

Krimić još neću objavljivati dok ga skroz ne napišem jer ću tada biti posve sigurna kako je završio.

15.02.2007. | 12:00 | 13 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

U ljubavi zagrljeni

Sretno vam Valentinovo! Nadam se da će se danas neki zaljubiti... Da će danas procvati neka nova ljubav... I nadam se da će dečki donjeti čokoladu u školu tako da ne moramo odgovarati hrvatski.... A sada malo poezije, moje najdraže pjesme koju sam do sada napisala...
Uživajte u ljubavnom ozračju, dragi moji blogeri i blogerice...

U noć,
Kada će zvijezde parati nebo,
A zvuk ispunit će svod,
Doći će netko,
Tko misli na tebe.
Netko tko zna te. I voli.

U noć,
Kad doći će netko,
Netko tko ti je drag.
Nebo i zemlja će mirovati,
I mjesec bit će miran ko kruh.
Tad strah od ljubavi slijepe
Nestat će. Proći.

I dvoje će se sresti.
Zaljubiti. Ko golubi bijeli i sivi.
U kontrastu boja opčinjeni.
I prolazit će tako vrijeme,
Jutro već će doći.
Dvoje će se sresti i ostati.
U ljubavi zagrljeni.

14.02.2007. | 15:00 | 14 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Život ide dalje

Kako odabrati pravu temu? Kako znati koje je tema poželjna i kada? Kako pridobiti komentare čitatelja? Kako znati napisati dobar post?
Sve su to vrlo česta pitanja jednog blogera.
Takve stvari i ja se često pitam. Nikad nisam shvaćala kako blog može biti „cool“, a kako ne može. Nisam nikad shvaćala taj pojam – „cool blog“.
Zar je to nekakav blog na kojem je sve „cool“? Očito.
Zato sam se potrudila saznati više te sam svaki dan odlazila na jedan blog koji ima titulu „cool blog“, no nisam saznala mnogo više. Većinom su to bili blogovi bez nekakvih dizajnova od strane blogera, znači – obične blog pozadine koje dobiješ u trenutku kreiranja bloga, i koje mijenjaš kako ti se svidi.
Postovi nisu bili previše dugi, možda koja rečenica. Slike su bile po meni glupe, a posjetitelja je bilo čak i previše.
Zašto takve blogove uzimaju pod „cool blogove“? Zašto ne uzmu neki koji vrvi od slika i tekstova? To ej samo njihov ukus, pretpostavljam.
Ja nikada nisam željela biti na toj „cool“ listi. Nije mi to bilo potrebno.
Smatram da će s vremena na vrijeme i moj blog postati popularniji, kao Rusalkin. Vidjet ćemo.
Sada vas pozdravljam jer idem dalje.

Život ide dalje, bez obzira na to koliko mi spori bili.

Rick Bennett

P.S.

Danas sam pokušavala čitati Shakespeara. Ne leže mi baš takve knjige. Ne mogu sa "Tri detektiva" ili "Princezinih dnevnika" skočiti na "Romea i Juliu". Jer kada ti se najviše žuri: idi polako.

Sir Dicksee

14.02.2007. | 09:00 | 6 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Čudesni oblaci

STRANAC

-Koga najvoliš, zagonetni čovječe, Oca ili majku,
sestru ili brata?
-Nemam ni oca ni majke, ni sestre ni brata.
-A prijatelji?
-Do dana današnjega nisam upoznao smisao ove riječi.
-A domaja?
-Ne znam, pod kojom je širinom smještena.
-Ljepota?
-Rado bih je volio, da je besmrtna božica.
-Zlato?
-Mrzim ga kao što vi mrzite Boga.
-Pa što onda voliš neobični stranče?
-Volim oblake...oblake, što prolaze...ondje...divne
oblake!

Charles Baudelaire

13.02.2007. | 09:00 | 13 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

S ljubavlju, za moju prijateljicu

Njezine divne oci, sad umrljane i uplakane
Promatraju me.
I placu.
Placu za svojim dijelom. Svojim duhom.

Svojim najbližim.
Placu Njene oci.
Gorko i glasno.

Smrt ga je odnijela.
Sad pociva negdje tamo...
Negdje gdje sloga vlada i mir stanuje.
Tamo i On živi. Od danas.

Njene plave modre oci, u suzama se kupaju.
Slanu vodu gutaju.
Žalost skrivaju. Kao blago sa otoka.
Kao da vlastitu dušu skrivaju.

Dio Njene srece odlazi sa tijelom.
Dio Njenog djetinjstva.
Osmjeha.
Prozirnih pogleda u daljinu gleda.
I place.

Place za nečim što sada tako je daleko.
Tako tiho. Tako usamljeno.
Suze lijevaju. Teku u potok tame.
Nestaju u mnoštvu.
U tami i nesreci.

Usred bijelog dana, jedna duša je otišla.
I Ona place za njom.
Žudi za slobodom.
I ne može cekati. Ne može razmišljati.
Te sjeda, i zaklopi oci.
U mislima samo joj nered.
Samo praznina nereda.

Jedna suza je pala
I pobjegla.
Može li i Ona pobjeci?
Ostaviti sve?
I zauvijek otici za svojim blagom?
Ne, jer ja Joj to ne cu dopustiti.

Za moju najbolju prijateljicu…

S ljubavlju

08.02.2007. | 17:25 | 9 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Pogled iz mraka

Na rivi dvije lampe, ko oka dva
Sjaje i gledaju na pučinu.
Obasjavaju more i žal.
U noći tamu gutaju,
Ulice osvjetljavaju.

Zle misli tjeraju.
Te lampe. Visoke,
Pohlepne.
U noći razgovaraju.
Danu se skitaju
Tihim mislima.

Glasne valove smiruju.
Noćne ptice udomljuju.
Strance ne primaju.
Te divne lampe dvje.

Očima se sporazumijevaju.
Svijetle igre smišljaju.
Gladnu tamu tjeraju.
I ponovo:

Pričaju i pričaju,
Kao da briga nemaju.
U tami svjetlucaju,
Te divne, visoke lampe.
Metalnog vrata i metalnog
Srca.

07.02.2007. | 12:00 | 6 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Kad zamanhem krilima...

Sloboda... kako ju je teško imati. Ne želim se previše bazirati na poeziji koja je uvijek nestvarna i lijepa. zapravo, ne mora biti. ALi pretežno je očaravajuća. LJubavna.
Život nije takav. Ima mnogo ljudi koji bi sve dali samo da budu slobodni, da ne budu robovi.

Teri Rosario

Kao prvi primjer navest ću crnce. Što su oni skrilivi što su tamnije puti. Pa što? I ja sam tamnije puti (nisam crnac). Ne reazumijem te ljude koji te gledaju po boji kože. Kao da ako si crn, da ti je crn i mozak, odnosno pamet. To nikako ne mogu shvatiti, tu mržnju prema crncima.

Istu stvar mogu reći i za Indijance. I isto pitanje: Što su skrivili? Kome su se zamjerili.
Željela bih više znati o njima, da mogu točnije suditi. Ovako je to naslijepo. Ne mogu sto posto za njih to reći.

Kad bi me netko upitao što je sloboda, ne znam što bih mu odgovorila. Postoji i sloboda govora. Sloboda pjesnika (slobodni stih). Sloboda među ljudima. Sloboda od svojeg vlastitom uma.
Jedino ne znam gdje ubaciti slobodu ljubavi. Ne znam ni što je to. Znate li vi?

Skrenula sma malo s teme, ali nema veze. Isplatilo se podijeliti pokoju riječ s vama.

Teri Rosario

Ugodan ostatak dana želim!

06.02.2007. | 13:33 | 3 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Da mi je svijet preokrenuti naopačke...

Dragi moji...
Na žalost, šest je sati, a od novosti ništa. Umjesto zamiljivih fotki i smiješnih događaja u svijetu, pred vama su sada samo moje misli, koje - vjerujte mi - i nisu previše zanimljive.

Moj dragi internet koji i nije baš tako drag kakvim se čini, opet je u depresiji. Neće pa neće...
Tc, tc, tc...
I što ću ja sada? Sjesti i plakati? Ne! Ja ću učiti kemiju i iskoristiti ovu nenadanu priliku da se maknem od kompjutera.
Umjesto riječi internet mogu upotrijebiti riječ imageshack, jer zapravo on je taj koji otežava moj kratkotrajni boravak na blogu. Znam da postoje druge stranice za slike, ali neće mi se otvoriti niti slibe, a onaj treći ne znam koristiti.

Znači, ako nema slika - nema ni zanimljivosti.

A zaključak je: mali predah! Odmorite se i vi malo od mene. Da vas ne zaboli glava previše...

Ugodan dan vam želim... Možda se vratim popodne... Mama mi je nekako sumnjiva... Stalno je na kompjuteru, pa ja ne mogu komentirati....

Pozdrave šaljem!

Pozdrave šaljem!

05.02.2007. | 06:00 | 7 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Samo gutljaj, možda dva...

Dragi moji... Jeste li za čaj?

Kakav? Vrući? Topli?

S limunom?

S medom?
Ja volim čajeve. Tako su umirujući i osvježavajući. Volim ih i hladne i tople... Svakakve.

Ako ste prvi put ovdje, kod mene na čajanci... Za one koji se ne žele izgubiti u mojem šarenom vrtu:
Ako želite u paviljon, skrenite lijevo pa ravno. Vidjet ćete: velik je i okružen cvijećem i biljkama.
Ako želite do ljuljački, samo produžite prema kućici. Tamo se možete odmoriti ili uživati u zvukovima prirode.
Ako pak želite do staklenika sa svijećem, gdje se može igrati do mile volje, iza drvenih vratašca skrenite desno.

Birajte i uživajte... Na žalost, nisam na maminom kompjuteru, tako da ćemo moći pričati samo preko chata, ali nema veze...

Uz to, dolazi i novi dizajn...

P.S. Tko malo zakasni, neka se samo javi meni, jer sam ovdje do sedam - i neka uživa u glazbi prirode i u čavrljanju.

Lijepi pozdravi!!

03.02.2007. | 17:01 | 9 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore

Ubojstva u Mačjem klancu

Poglavlje drugo

U prošlom nastavku Satnik je nakon večernjeg razgovora čuo za mrtvo tijelo. Pozvao je Horvata i otrčali su u Mačji klanac. Truplo je nestalo. U sljedećem nastavku saznat ćete ponešto više o tome.

Nedjeljno jutro. Crkvena zvona odjekuju gradićem. Tu i tamo prođe pokoja kočija i ostavi prašnjav trag na zemljanoj cesti.
Novi dan, nove novosti. Cijelim selom proširila se vijest o mrtvom tijelu pronađenom u Mačjem klancu.
Starije gospođe imale su bujnu maštu se su zajedno smišljale događaje od prošle noći. Jedna je kazala da je tijelo probodeno, te da ga je potom odnio vjetar. Druga je pak tvrdila da je tijelo samo duh koji lunja gradom. Treća je pak odmahivala glavom i pričala o davnim grijesima iz prošlosti, te kako ga je Bog kanio.

U crkvi nastade tišina. Zvona su otkucala deset sati, te se svatko posjeo na svoje mjesto.

Crkva je bila velika, prostrana građevina, iz davnog 17. stoljeća, obnavljana tisuće puta, i masivnih zidova.
Oslikani stropovi davali su joj veseli dojam, dok zlatne letvice, pozlaćeni lusteri i slike pružali su otmjenost i ozbiljnost.
Stare, oštećene drvene klupe ispunjavale su sredinu velike prostorije, dok je oltar bio malkice odvojen i poseban.
Šareni prozori i sitne lampice bili su jedini izvor svjetlosti u crkvi, te je tamo bilo uvijek pomalo mračno i hladno.

Sveta misa je započela s pjesmom. Profesor Horvat stajao je postrance promatrajući nekolicinu gospode su smeđim kaputima.

* * *

- Znao sam! Draga, pogledaj. - Satnik je pružio novine gospođi Balen. Ona ih je sa zanimanjem pogledala. Započela je čitati veliki članak koji je jutros izašao u novinama.
- Nemoj se toliko zamarati, Zvonimire. Sve će biti dobro.
- E, pa vidjet će oni mene danas. Ne mogu to dopustiti! - nervozno je hodao blagovaonicom. U novinama je bio objavljen veliki članak o sinoćnjem nestalom truplu, te, iako je on to želio zataškati i ne uzbuditi građane, nije uspio. – Nemoguće! Odmah moram nazvati profesora Horvata. Molim te, pripremi još jednu šalicu kave.
- Odmah, dragi. Mislim da nećeš moći nazvati Horvata jer je on u crkvi. Naći ćeš se s njime u vrijeme ručka. Hajde, uzmi još jedan kolačić. Prijat će ti.
U taj čas dojurila je gospođica Melem.
- Gospodine, požurite! Požar je zahvatio kuću profesora Horvata!
Lice Satnika poprimilo je zelenu boju. Jureći prema vratima srušio je porculanski set na stoliću i osam malih šalica pretvorilo se u tisući malih krhotina na skupocjenom sagu.
Gospođa Balen, šokirana, samo je zakolutala očima i legla na fotelju. Gospođica Melem odjurila je po metlicu te počela čistiti.

* * *

Vatra. Snažna i jaka, zahvatila je Horvatovu kuću. On ju je mirno promatrao sa druge strane ceste. Nije pomagao u gašenju požara. Nije se niti pomaknuo. Nije vrisnuo. Smješkao se. Tajanstveno i misteriozno. Ali se smješkao.
Smetala mu je buka, te se vratio u svoju iznajmljenu sobu.
Čekao je. Pogled mu je zapeo za prozor. Sjeo je na stolac i zagledao se u vatru. Volio je vatru. I sada je bio zadovoljan. Jer ga je On poslušao. I uslišao želju.
Bio je sretan. I zato je u tišini promatrao metež na ulici. Ljudi su trčali i jurili, pokušavajući spasiti ono što se za spasiti dalo.

Plamen je zahvatio prozore i zidove te se premještao na unutrašnjost.
Neka prokleta kuća gori, pomislio je izlazeći ponovo na ulicu.
Neka gori.

02.02.2007. | 23:59 | 8 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore