S ljubavlju, za moju prijateljicu
Njezine divne oci, sad umrljane i uplakane
Promatraju me.
I placu.
Placu za svojim dijelom. Svojim duhom.
Svojim najbližim.
Placu Njene oci.
Gorko i glasno.
Smrt ga je odnijela.
Sad pociva negdje tamo...
Negdje gdje sloga vlada i mir stanuje.
Tamo i On živi. Od danas.
Njene plave modre oci, u suzama se kupaju.
Slanu vodu gutaju.
Žalost skrivaju. Kao blago sa otoka.
Kao da vlastitu dušu skrivaju.
Dio Njene srece odlazi sa tijelom.
Dio Njenog djetinjstva.
Osmjeha.
Prozirnih pogleda u daljinu gleda.
I place.
Place za nečim što sada tako je daleko.
Tako tiho. Tako usamljeno.
Suze lijevaju. Teku u potok tame.
Nestaju u mnoštvu.
U tami i nesreci.
Usred bijelog dana, jedna duša je otišla.
I Ona place za njom.
Žudi za slobodom.
I ne može cekati. Ne može razmišljati.
Te sjeda, i zaklopi oci.
U mislima samo joj nered.
Samo praznina nereda.
Jedna suza je pala
I pobjegla.
Može li i Ona pobjeci?
Ostaviti sve?
I zauvijek otici za svojim blagom?
Ne, jer ja Joj to ne cu dopustiti.
Za moju najbolju prijateljicu…
S ljubavlju
08.02.2007. | 17:25 | 9 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore
