Da čuje se smijeh...
Dragi moji, stiže još zabave. Ali ovaj put uključite svoje zvučnike i - smijte se, smijte, smijte...
Hahahahahahahaha
E al ovaj je najbolji!!!!!!!
I??? Jeste li se dobro nasmijali???h1>
29.01.2007. | 20:53 |
14 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Pijan si ko... pas
Malo veselja za početak tjedna!
Dragi moji, kao što znate, ja volim objavljivati razne zanimljivosti iz svijeta i Hrvatske, pa sam našla i ovo... Mislim da ćete pasti u nesvijest ili se pak do suza nasmijati, ali uglavnom, slijedi članak.
Znajući kako nakon dugog i zamornog lova u prirodi nema većeg zadovoljstva od čaše hladnog piva, Nizozemka Terrie Berenden odlučila je to zadovoljsvo, osim sebi, priuštiti i svojim psima. Ova vlasnica trgovine kućnim ljubimcima iz grada Zelhema izumila je pivo za pse, napravljeno od ekstrakta govedine, slada i vitamina.
"Jednom godišnje sa svojim psima, idemo u Austriju u lov. Na kraju dana sjednemo na verandu i pijemo hladno pivo. Zbog toga sam došla na ideju i da svojim psima to omogućim jer i oni su itekako zaslužili to zadovoljstvo", kaže Terrie.
Domišljata vlasnica trgovine kontaktirala je lokalnu pivovaru što je rezultiralo proizvodnjom piva Kwispelbier. Pseće pivo predstavljeno je prošli tjedan, a reklamira se pod sloganom "pivo za tvog najboljeg prijatelja". "Kwispel" na nizozemskom znači "mahati repom".
Prema riječima Terrie Berenden, pivo mogu konzumirati i ljudi, a njegova je cijena 2.14 eura za bocu od 0.33 litre. To je četiri puta skuplje od boce Heinekena pa nije sigurno hoće li se itko od ljudskog roda odlučiti za konzumaciju ovog bezalkoholnog piva s ekstraktom govedine.
Hm, hm... Ja to ne bih probala... Iz jednostavnog razloga što nije - alkoholno! LOL!!
29.01.2007. | 06:00 |
8 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
...Satovi...
Satovi su ovdje da nas podsjećaju - koliko je sati.
Neki ljudi jednostavno ne mogu bez satova. Recimo - ja. Ne mogu živjeti a da svako malo ne pogledam na sat. 
Jan Gordons
Tik - tak, tik - tak. Tako tajanstven zvuk i misteriozan.
Satovi su, dakle - pravi misterij.
Uz ručne satove, satove na zidovima, odnosno - zidne satove, postoje i oni satovi u glavi, koji nam goovre kada smo koliko naučili, što smo zapamtili, i koliko smo bili marljivi.
Mnogi ne vole takve satove. Previše su precizni.
I to je jedna vrlina satova - preciznost. Nikada ih se ne može prevariti, te me podjećaju na lisicu koja vreba svoj plijen.
Jay Johnson
I tako sam ja, od satova došla i do lisice.
28.01.2007. | 11:52 |
11 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Mirisi
Mirisi me opcinjaju. Kao snazan val opljuskuju moje tijelo.
Kao vjetar, bacaju me u zrak.
Kao ptica, lete zrakom. I pjevaju.
Mirisi me opcinjaju. Nosnice osjecaju. Mirise.
Kao zlato, ljudi ih traze, zele ih.
Kao ljubav, ljudi ih vole.
Mirisi poput cvijeca, sto ih miluje.
Mirisi poput pjesme, slobodni.
A ja poput sluge, sluzim ih. Dvorim.
Ti snazni mirisi, vladaju.
I zavladaju.
Jettie Rosenboom
Julie Greenwood
27.01.2007. | 16:30 |
22 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Ubojstva u Mačjem klancu
Poglavlje prvo
Noć. Miris vlage. Ustajalosti.
Početak 19. stoljeća.
Kočija sa konjima poremetila je uličnu tišinu.
Sa desne strane bijahu stare, oronule kuće, visokih pogleda, i zamrznutih prozora. Stari čipkasti zastori zamahivahu kroz otvorene prozore.
Tajanstvena silueta projuri preko ulice I skrene u klanac.
Tišina. Dva, tri puta sova zahukne, a potom nastane tajac.
Gromki kašalj i tiho pjevuckanje čuli su se iza ugla.
Pjevušenje je postalo glasnije, sve dok se potpuno jasno nije razabrao glas. Bio je to Ptičar. Stari, pijani Ptičar.
Često ga se moglo vidjeti u sitne sate u Glavnoj ulici. U mladim danima, sa ocem je dolazio u lov na patke i perad, i od tada ga svi zovu Ptičar. Mnogi niti ne znaju njegovo pravo ime.
Kao i obično, bio je mrtav – pijan.
Prolazeći ispod prozora, neka stara, mrzovoljna gospođica izlila mu je kantu hladne vode na glavu, da se jadni propalica stropoštao koliko je bio dug i širok.
Stara gospođica bila je zadovoljna, te je zatvorila prozor.
Mir je zavladao mračnom ulicom i mjesec je zablistao u svojoj punoći.
* * *
Za to vrijeme, u radnoj sobi gospodina Horvata, raspravljalo se o vrlo važnim i jedinstvenim temama.
- Mislite li da je to ispravno, Satniče?
- Dakako da mislim, moj dječače. Potpuno sam siguran da treba uvesti novi policijski sat! 11 sati još uvijek je prekasno.
- Da, ali Satniče…
- Ne! Inzistiram na novom policijskom satu! Želim to već sutra navečer. Devet! Devet sati – zadnje!
- Satniče, nije to tako jednostavno. Moram još razgovarati…
- Ne zanima me što ti još moraš! Samo učini kako sam ti rekao, moj dječače. Štošta još treba preživjeti.
I ovdje je stao njihov razgovor.
Mladi profesor Horvat, inače vrlo sabran i racionalan čovjek, sada je zbunjeno stajao pred vratima sobe, zureći u vrata pred sobom. Nije volio razgovore sa Satnikom. Previše su ga uzrujavali. Kako će stići razgovarati sa gradonačelnikom Bagremom? Kako će se stići dogovoriti sa profesorom Doktorom? Bio je izvan sebe.
Toliko problema, a toliko malo rješenja.
* * *
Zadovoljan i sit, Satnik je krenuo kući. Volio je razgovore sa mladim profesorom Horvatom. Nikada nije morao dvaput govoriti. Zanimljiv je to dječak, taj Horvat. Vrlo pametan i lukav, morao je priznati.
Uz to, bio je i zadovoljan zbog novog policijskog sata.
Zadovoljno je krenuo niz mračnu ulicu. Ulične svjetiljke obasjavale su samo rub ulice, a njihova sablasna titrajuća svjetlost ledila je krv u žilama.
Ritam Satnikovih cipela odzvanjao je u mračnim klancima. Trnci su mi prošli kroz tijelo.
Čuo je korake. U početku polagane, a potom ubrzane korake. Netko je trčao! Nije razaznao smjer trčanja.
Srce mu je lupalo.
Stao je, počešao se po glavi i zaustavio dah. Koraci su se približavali. Ulična rasvjeta nije mu pomagala razaznati strančevo lice. Iz tame dojurio je – stražar.
Sav zadihan, crvena lica i znojnih dlanova, stao je pokraj Satnika i stao užurbano govoriti:
- Dobro večer, Satniče! Tražio sam vas. – sada je Satniku laknulo, – trebam vas, hitno je, - nastavio je – tamo, malo dalje, iza ugla… - zagrcnuo se.
- Da? Što je tamo? – Satniku je kapljica znoja kapnula na odijelo.
- Tamo je truplo. Netko je ubijen, gospodine Satniče.
(nastavak slijedi idućeg petka)
26.01.2007. | 23:59 |
13 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
5 malih tajni koje niste znali o meni
Dubro jutro, društvo!
Tko čeka - dočeka.
Štafeta je došla i do mene i slijedi pet stvari koje niste znali o meni. Iako je ovaj blog star samo par dana i neki me uopće ne poznaju, nema veze.
Ashley David
1. Prva stvar koju moram naglasiti je da sam strašno, strašno, strašno škakljiva osoba. Kada smo u školi, dovoljno je da horsy napravi samo nagli pokret ruke, i ja se već trgam i vičem. Zaista imam reflekse što se tiče škakljanja. Mislim da je to netko još napisao.. A da! Rusalka. Horsy mi je rekla kako je ona također škakljiva.
2. Kao drugu stvar navest ću kako sam strašno neuredna osoba. Zato sam svoj blog i nazvala - kreativni nered. PO horoskopu sam djevica, pa iako piše da su djevice jako precizne i uredne, ne vjerujem u to.
3. Apsolutno moram spomenuti da dok sam bila mala, mrzila sam klaunove. Strašno sam ih se bojala, i tako, jednom dok sam sa mamom i tatom išla u cirkus (u Rusiji, tamo smo živjeli), derala sam se i vikala, da su nas skoro istjerali. Od tada mrzim cirkuse.
4. Ja sam vrlo boležljiva i osjetljiva osoba. Dovoljno je da jedan dan nemam kapu i - voila - već sam bolesna. Baš kao sada, i zato danas ne idem u školu.
5. I zadnja stvar o meni koju ću navest je da se obožavam šminkati, ali najgroznije mi je skidati si šminku, tako da tu kreativnost ostavljam za neke posebne događaje.
Ashley David
26.01.2007. | 07:42 |
9 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Razgovori...
Michael Longo
Vrtna garsonijera... Asocira me na razgovor, topli, nježni razgovor. Uz topli zeleni čaj. Ne znaš što finije miriše - čaj ili cvijeće oko tebe.
Uz dobrog prijatelja i razgovor je dobar. Zato postoje prijatelji - da se snjima razgovara i da ih se tješi. ali i da se traži pomoć. To je kao ona stara prastara: "Kako ti meni - tako ja tebi" ili tako nekako. Kakogod.
Razgovori mogu ponekad štetiti, a ponekad pomoći. Ništa nije dobro ako se pretjera. Zapravo, griješim. Ljubav nikada neće naškoditi. Ili se varam? Kakogod, to pitanje ostavit ću za folozofe. Meni ostaje još samo pitanje razgovora.
Pitam se pitam zašto mnogi ljudi vole pričati? Je li to navika, ili - vrlina, ili pak mana?
Ali, tko ne bi htio razgovarati uz tako lijepo, dekorativno i mirisno cvijeće? I još uz to fini biljni čaj?
Taman da razbijemo ovu ružnu zimsku sliku - mislimo na proljeće!
25.01.2007. | 22:21 |
4 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Otjerano proljeće
Probudih se ujutro, i vidim - vani snijeg.
Bilo je veselo. Moj mali pas sigurno će se veseliti. Uvijek se veseli.
Ali, vidim da i konji vole snijeg. Zapravo, pitat ćemo konjoljupce. Vole li konji snijeg, ili je ova slika iznimka?
Uvenulo lišće, cvijeće, lavanda, voćke... Sve je uništeno...
Na žalost, vratila se zima. Hladna i sa - namjerom. Da uništi jesen. Pritom kasneći. Kasneći, ali dovoljno da stigne - prije proljeća - koje je već zakucalo na vrata. Zima ga je otjerala.
Pitam se pitam... Kada će opet doći. Vjerujem - nikada.
25.01.2007. | 07:57 |
11 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Zimski miris lavande
Pod vedrim nebom dozrijeva rajčica i paprika. Smokva plodove kazuje. Šljive samo što nisu dozrele. Lavanda se zaplavila i mirisom bumbare privukla. Nikakvo čudo? Doista nikakvo čudo to ne bi bilo da nije sredina siječnja.
Tko je još doživio usred zime drugi otkos lavande? Čudo je to prirode pa i za naš najsunčaniji i najtopliji otok, Hvar, gdje su ove nesvakidašnje fotografije i načinjene. Povrće i voće lako će se konzumirati, ali što s lavandom? Treba je žeti. Da li obaviti i destilaciju?
Kakvo li će biti lavandino zimsko ulje? Hoćemo li, slično kao i kod grožđa, govoriti o zimskoj žetvi lavande? Eto kakve li nam nedoumice stvori priroda. Ili možda priroda nizašto nije kriva, nego mi koji svojim djelovanjem izazvasmo klimatske promjene?
Zar zaista nešto se mijenja. Nešto je zastalo, i stalo. MOžda zime više neće biti. Ali zaista mi ovakvo ponašanje prirode ne gleda na dobro. Ali tko to zna?? I tko smo mi, da prirodi protuslovimo?
22.01.2007. | 21:49 |
4 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Najdepresivniji dan 2007.
Čitam u novinama (na netu) da je danas, 22.01.2007. najdepresivniji dan u godini i da danas ljudima baš sve propada (ali doslovno).
Mislim si ja, kud baš danas, kada je natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika. Ali kako je - je. I bila sam na natjecanju i sve je bilo dobro, ali mogu vam reći da sam se dobro preplašila.
No, dakle... Da ne skrenem s teme. Pokazat ću vam članak koji sam ujutro pročitala.
Ako se danas osjećate malo potišteno i depresivno možda vas utješi pomisao kako stvari vjerojatno neće postati lošije jer je danas najnesretniji dan 2007. godine, kažu znanstvenici.
Neplaćeni božićni računi, loše vrijeme i propali novogodišnji planovi ujedinili su se i učinili datum 22. siječnja najmračnijim danom godine. Znanstvenici su zaključili kako su Britanci jedini narod koji se može nositi s depresijom današnjeg dana, nazvavši ih najoptimističnijima.
Doktor Cliff Arnall, psiholog sveučilišta Cardiff, osmislio je formulu koja pokazuje da je današnji dan najdepresivniji. Njegova jednadžba uračunava šest faktora: vremenske prilike, dugovanja, vrijeme od Božića, vrijeme od propalih novogodišnjih odluka, niske razine motivacije te osjećaj potrebe za djelovanjem. Svi faktori zajedno čine “depresivni ponedjeljak”.
Doktor Arnall rekao je kako razumijevanjem glavnih faktora za depresiju možemo spriječiti da nam sljedeća godina bude nesretna. “Koristite dan kao odskočnu dasku za veću kvalitetu življenja. Na primjer, odredite strogi budžet za božićne kupnje pa ćete sljedeće godine u siječnju biti manje depresivni. Također, odlučite promijeniti svoje ponašanje kao na primjer, prestanite pušiti, zdravije se hranite, više vježbajte ili pronađite novi posao.”
Također bi bilo dobro na današnji dan pripaziti u prometu. Naime, skoro polovica vozača u siječnju pati od simptoma poput depresije i pospanosti što može djelovati na njihove vozačke sposobnosti.
Više od 85 posto ljudi očekuje sretniju budućnost od sadašnjosti. Osobe koje su sudjelovale u istraživanju izjavile su kako se nadaju da će biti sretnije u novoj godini ako se riješe dugova, otplate hipoteku i postignu financijsku sigurnost. Najviše se vesele planovima koji će im pomoći da smanje satnicu na poslu ili mirovini koja će im pomoći da poboljšaju kvalitetu življenja.
22.01.2007. | 17:03 |
2 Čekam bolja vremena |
Print |
*&%"#$ |
Gore
Dragi moji, kao što znate, ja volim objavljivati razne zanimljivosti iz svijeta i Hrvatske, pa sam našla i ovo... Mislim da ćete pasti u nesvijest ili se pak do suza nasmijati, ali uglavnom, slijedi članak.
Znajući kako nakon dugog i zamornog lova u prirodi nema većeg zadovoljstva od čaše hladnog piva, Nizozemka Terrie Berenden odlučila je to zadovoljsvo, osim sebi, priuštiti i svojim psima. Ova vlasnica trgovine kućnim ljubimcima iz grada Zelhema izumila je pivo za pse, napravljeno od ekstrakta govedine, slada i vitamina.
"Jednom godišnje sa svojim psima, idemo u Austriju u lov. Na kraju dana sjednemo na verandu i pijemo hladno pivo. Zbog toga sam došla na ideju i da svojim psima to omogućim jer i oni su itekako zaslužili to zadovoljstvo", kaže Terrie.
Domišljata vlasnica trgovine kontaktirala je lokalnu pivovaru što je rezultiralo proizvodnjom piva Kwispelbier. Pseće pivo predstavljeno je prošli tjedan, a reklamira se pod sloganom "pivo za tvog najboljeg prijatelja". "Kwispel" na nizozemskom znači "mahati repom".
Prema riječima Terrie Berenden, pivo mogu konzumirati i ljudi, a njegova je cijena 2.14 eura za bocu od 0.33 litre. To je četiri puta skuplje od boce Heinekena pa nije sigurno hoće li se itko od ljudskog roda odlučiti za konzumaciju ovog bezalkoholnog piva s ekstraktom govedine.
Hm, hm... Ja to ne bih probala... Iz jednostavnog razloga što nije - alkoholno! LOL!!
Neki ljudi jednostavno ne mogu bez satova. Recimo - ja. Ne mogu živjeti a da svako malo ne pogledam na sat.
Jan Gordons
Tik - tak, tik - tak. Tako tajanstven zvuk i misteriozan.
Satovi su, dakle - pravi misterij.
Uz ručne satove, satove na zidovima, odnosno - zidne satove, postoje i oni satovi u glavi, koji nam goovre kada smo koliko naučili, što smo zapamtili, i koliko smo bili marljivi.
Mnogi ne vole takve satove. Previše su precizni.
I to je jedna vrlina satova - preciznost. Nikada ih se ne može prevariti, te me podjećaju na lisicu koja vreba svoj plijen.
Jay Johnson
I tako sam ja, od satova došla i do lisice.
Mirisi me opcinjaju. Kao snazan val opljuskuju moje tijelo.
Kao vjetar, bacaju me u zrak.
Kao ptica, lete zrakom. I pjevaju.
Mirisi me opcinjaju. Nosnice osjecaju. Mirise.
Kao zlato, ljudi ih traze, zele ih.
Kao ljubav, ljudi ih vole.
Mirisi poput cvijeca, sto ih miluje.
Mirisi poput pjesme, slobodni.
A ja poput sluge, sluzim ih. Dvorim.
Ti snazni mirisi, vladaju.
I zavladaju.
Jettie Rosenboom
Julie Greenwood
Noć. Miris vlage. Ustajalosti.
Početak 19. stoljeća.
Kočija sa konjima poremetila je uličnu tišinu.
Sa desne strane bijahu stare, oronule kuće, visokih pogleda, i zamrznutih prozora. Stari čipkasti zastori zamahivahu kroz otvorene prozore.
Tajanstvena silueta projuri preko ulice I skrene u klanac.
Tišina. Dva, tri puta sova zahukne, a potom nastane tajac.
Gromki kašalj i tiho pjevuckanje čuli su se iza ugla.
Pjevušenje je postalo glasnije, sve dok se potpuno jasno nije razabrao glas. Bio je to Ptičar. Stari, pijani Ptičar.
Često ga se moglo vidjeti u sitne sate u Glavnoj ulici. U mladim danima, sa ocem je dolazio u lov na patke i perad, i od tada ga svi zovu Ptičar. Mnogi niti ne znaju njegovo pravo ime.
Kao i obično, bio je mrtav – pijan.
Prolazeći ispod prozora, neka stara, mrzovoljna gospođica izlila mu je kantu hladne vode na glavu, da se jadni propalica stropoštao koliko je bio dug i širok.
Stara gospođica bila je zadovoljna, te je zatvorila prozor.
Mir je zavladao mračnom ulicom i mjesec je zablistao u svojoj punoći.
* * *
Za to vrijeme, u radnoj sobi gospodina Horvata, raspravljalo se o vrlo važnim i jedinstvenim temama.
- Mislite li da je to ispravno, Satniče?
- Dakako da mislim, moj dječače. Potpuno sam siguran da treba uvesti novi policijski sat! 11 sati još uvijek je prekasno.
- Da, ali Satniče…
- Ne! Inzistiram na novom policijskom satu! Želim to već sutra navečer. Devet! Devet sati – zadnje!
- Satniče, nije to tako jednostavno. Moram još razgovarati…
- Ne zanima me što ti još moraš! Samo učini kako sam ti rekao, moj dječače. Štošta još treba preživjeti.
I ovdje je stao njihov razgovor.
Mladi profesor Horvat, inače vrlo sabran i racionalan čovjek, sada je zbunjeno stajao pred vratima sobe, zureći u vrata pred sobom. Nije volio razgovore sa Satnikom. Previše su ga uzrujavali. Kako će stići razgovarati sa gradonačelnikom Bagremom? Kako će se stići dogovoriti sa profesorom Doktorom? Bio je izvan sebe.
Toliko problema, a toliko malo rješenja.
* * *
Zadovoljan i sit, Satnik je krenuo kući. Volio je razgovore sa mladim profesorom Horvatom. Nikada nije morao dvaput govoriti. Zanimljiv je to dječak, taj Horvat. Vrlo pametan i lukav, morao je priznati.
Uz to, bio je i zadovoljan zbog novog policijskog sata.
Zadovoljno je krenuo niz mračnu ulicu. Ulične svjetiljke obasjavale su samo rub ulice, a njihova sablasna titrajuća svjetlost ledila je krv u žilama.
Ritam Satnikovih cipela odzvanjao je u mračnim klancima. Trnci su mi prošli kroz tijelo.
Čuo je korake. U početku polagane, a potom ubrzane korake. Netko je trčao! Nije razaznao smjer trčanja.
Srce mu je lupalo.
Stao je, počešao se po glavi i zaustavio dah. Koraci su se približavali. Ulična rasvjeta nije mu pomagala razaznati strančevo lice. Iz tame dojurio je – stražar.
Sav zadihan, crvena lica i znojnih dlanova, stao je pokraj Satnika i stao užurbano govoriti:
- Dobro večer, Satniče! Tražio sam vas. – sada je Satniku laknulo, – trebam vas, hitno je, - nastavio je – tamo, malo dalje, iza ugla… - zagrcnuo se.
- Da? Što je tamo? – Satniku je kapljica znoja kapnula na odijelo.
- Tamo je truplo. Netko je ubijen, gospodine Satniče.
(nastavak slijedi idućeg petka)
Tko čeka - dočeka.
Štafeta je došla i do mene i slijedi pet stvari koje niste znali o meni. Iako je ovaj blog star samo par dana i neki me uopće ne poznaju, nema veze.
Ashley David
1. Prva stvar koju moram naglasiti je da sam strašno, strašno, strašno škakljiva osoba. Kada smo u školi, dovoljno je da horsy napravi samo nagli pokret ruke, i ja se već trgam i vičem. Zaista imam reflekse što se tiče škakljanja. Mislim da je to netko još napisao.. A da! Rusalka. Horsy mi je rekla kako je ona također škakljiva.
2. Kao drugu stvar navest ću kako sam strašno neuredna osoba. Zato sam svoj blog i nazvala - kreativni nered. PO horoskopu sam djevica, pa iako piše da su djevice jako precizne i uredne, ne vjerujem u to.
3. Apsolutno moram spomenuti da dok sam bila mala, mrzila sam klaunove. Strašno sam ih se bojala, i tako, jednom dok sam sa mamom i tatom išla u cirkus (u Rusiji, tamo smo živjeli), derala sam se i vikala, da su nas skoro istjerali. Od tada mrzim cirkuse.
4. Ja sam vrlo boležljiva i osjetljiva osoba. Dovoljno je da jedan dan nemam kapu i - voila - već sam bolesna. Baš kao sada, i zato danas ne idem u školu.
5. I zadnja stvar o meni koju ću navest je da se obožavam šminkati, ali najgroznije mi je skidati si šminku, tako da tu kreativnost ostavljam za neke posebne događaje.
Ashley David
Michael Longo
Vrtna garsonijera... Asocira me na razgovor, topli, nježni razgovor. Uz topli zeleni čaj. Ne znaš što finije miriše - čaj ili cvijeće oko tebe.
Uz dobrog prijatelja i razgovor je dobar. Zato postoje prijatelji - da se snjima razgovara i da ih se tješi. ali i da se traži pomoć. To je kao ona stara prastara: "Kako ti meni - tako ja tebi" ili tako nekako. Kakogod.
Razgovori mogu ponekad štetiti, a ponekad pomoći. Ništa nije dobro ako se pretjera. Zapravo, griješim. Ljubav nikada neće naškoditi. Ili se varam? Kakogod, to pitanje ostavit ću za folozofe. Meni ostaje još samo pitanje razgovora.
Pitam se pitam zašto mnogi ljudi vole pričati? Je li to navika, ili - vrlina, ili pak mana?
Ali, tko ne bi htio razgovarati uz tako lijepo, dekorativno i mirisno cvijeće? I još uz to fini biljni čaj?
Taman da razbijemo ovu ružnu zimsku sliku - mislimo na proljeće!
Probudih se ujutro, i vidim - vani snijeg.
Bilo je veselo. Moj mali pas sigurno će se veseliti. Uvijek se veseli.
Ali, vidim da i konji vole snijeg. Zapravo, pitat ćemo konjoljupce. Vole li konji snijeg, ili je ova slika iznimka?
Uvenulo lišće, cvijeće, lavanda, voćke... Sve je uništeno...
Na žalost, vratila se zima. Hladna i sa - namjerom. Da uništi jesen. Pritom kasneći. Kasneći, ali dovoljno da stigne - prije proljeća - koje je već zakucalo na vrata. Zima ga je otjerala.
Pitam se pitam... Kada će opet doći. Vjerujem - nikada.
Tko je još doživio usred zime drugi otkos lavande? Čudo je to prirode pa i za naš najsunčaniji i najtopliji otok, Hvar, gdje su ove nesvakidašnje fotografije i načinjene. Povrće i voće lako će se konzumirati, ali što s lavandom? Treba je žeti. Da li obaviti i destilaciju?
Kakvo li će biti lavandino zimsko ulje? Hoćemo li, slično kao i kod grožđa, govoriti o zimskoj žetvi lavande? Eto kakve li nam nedoumice stvori priroda. Ili možda priroda nizašto nije kriva, nego mi koji svojim djelovanjem izazvasmo klimatske promjene?
Zar zaista nešto se mijenja. Nešto je zastalo, i stalo. MOžda zime više neće biti. Ali zaista mi ovakvo ponašanje prirode ne gleda na dobro. Ali tko to zna?? I tko smo mi, da prirodi protuslovimo?
Mislim si ja, kud baš danas, kada je natjecanje u poznavanju hrvatskoga jezika. Ali kako je - je. I bila sam na natjecanju i sve je bilo dobro, ali mogu vam reći da sam se dobro preplašila.
No, dakle... Da ne skrenem s teme. Pokazat ću vam članak koji sam ujutro pročitala.
Ako se danas osjećate malo potišteno i depresivno možda vas utješi pomisao kako stvari vjerojatno neće postati lošije jer je danas najnesretniji dan 2007. godine, kažu znanstvenici.
Neplaćeni božićni računi, loše vrijeme i propali novogodišnji planovi ujedinili su se i učinili datum 22. siječnja najmračnijim danom godine. Znanstvenici su zaključili kako su Britanci jedini narod koji se može nositi s depresijom današnjeg dana, nazvavši ih najoptimističnijima.
Doktor Cliff Arnall, psiholog sveučilišta Cardiff, osmislio je formulu koja pokazuje da je današnji dan najdepresivniji. Njegova jednadžba uračunava šest faktora: vremenske prilike, dugovanja, vrijeme od Božića, vrijeme od propalih novogodišnjih odluka, niske razine motivacije te osjećaj potrebe za djelovanjem. Svi faktori zajedno čine “depresivni ponedjeljak”.
Doktor Arnall rekao je kako razumijevanjem glavnih faktora za depresiju možemo spriječiti da nam sljedeća godina bude nesretna. “Koristite dan kao odskočnu dasku za veću kvalitetu življenja. Na primjer, odredite strogi budžet za božićne kupnje pa ćete sljedeće godine u siječnju biti manje depresivni. Također, odlučite promijeniti svoje ponašanje kao na primjer, prestanite pušiti, zdravije se hranite, više vježbajte ili pronađite novi posao.”
Također bi bilo dobro na današnji dan pripaziti u prometu. Naime, skoro polovica vozača u siječnju pati od simptoma poput depresije i pospanosti što može djelovati na njihove vozačke sposobnosti.
Više od 85 posto ljudi očekuje sretniju budućnost od sadašnjosti. Osobe koje su sudjelovale u istraživanju izjavile su kako se nadaju da će biti sretnije u novoj godini ako se riješe dugova, otplate hipoteku i postignu financijsku sigurnost. Najviše se vesele planovima koji će im pomoći da smanje satnicu na poslu ili mirovini koja će im pomoći da poboljšaju kvalitetu življenja.
