Poglavlje drugo
U prošlom nastavku Satnik je nakon večernjeg razgovora čuo za mrtvo tijelo. Pozvao je Horvata i otrčali su u Mačji klanac. Truplo je nestalo. U sljedećem nastavku saznat ćete ponešto više o tome.
Nedjeljno jutro. Crkvena zvona odjekuju gradićem. Tu i tamo prođe pokoja kočija i ostavi prašnjav trag na zemljanoj cesti.
Novi dan, nove novosti. Cijelim selom proširila se vijest o mrtvom tijelu pronađenom u Mačjem klancu.
Starije gospođe imale su bujnu maštu se su zajedno smišljale događaje od prošle noći. Jedna je kazala da je tijelo probodeno, te da ga je potom odnio vjetar. Druga je pak tvrdila da je tijelo samo duh koji lunja gradom. Treća je pak odmahivala glavom i pričala o davnim grijesima iz prošlosti, te kako ga je Bog kanio.
U crkvi nastade tišina. Zvona su otkucala deset sati, te se svatko posjeo na svoje mjesto.
Crkva je bila velika, prostrana građevina, iz davnog 17. stoljeća, obnavljana tisuće puta, i masivnih zidova.
Oslikani stropovi davali su joj veseli dojam, dok zlatne letvice, pozlaćeni lusteri i slike pružali su otmjenost i ozbiljnost.
Stare, oštećene drvene klupe ispunjavale su sredinu velike prostorije, dok je oltar bio malkice odvojen i poseban.
Šareni prozori i sitne lampice bili su jedini izvor svjetlosti u crkvi, te je tamo bilo uvijek pomalo mračno i hladno.
Sveta misa je započela s pjesmom. Profesor Horvat stajao je postrance promatrajući nekolicinu gospode su smeđim kaputima.
* * *
- Znao sam! Draga, pogledaj. - Satnik je pružio novine gospođi Balen. Ona ih je sa zanimanjem pogledala. Započela je čitati veliki članak koji je jutros izašao u novinama.
- Nemoj se toliko zamarati, Zvonimire. Sve će biti dobro.
- E, pa vidjet će oni mene danas. Ne mogu to dopustiti! - nervozno je hodao blagovaonicom. U novinama je bio objavljen veliki članak o sinoćnjem nestalom truplu, te, iako je on to želio zataškati i ne uzbuditi građane, nije uspio. – Nemoguće! Odmah moram nazvati profesora Horvata. Molim te, pripremi još jednu šalicu kave.
- Odmah, dragi. Mislim da nećeš moći nazvati Horvata jer je on u crkvi. Naći ćeš se s njime u vrijeme ručka. Hajde, uzmi još jedan kolačić. Prijat će ti.
U taj čas dojurila je gospođica Melem.
- Gospodine, požurite! Požar je zahvatio kuću profesora Horvata!
Lice Satnika poprimilo je zelenu boju. Jureći prema vratima srušio je porculanski set na stoliću i osam malih šalica pretvorilo se u tisući malih krhotina na skupocjenom sagu.
Gospođa Balen, šokirana, samo je zakolutala očima i legla na fotelju. Gospođica Melem odjurila je po metlicu te počela čistiti.
* * *
Vatra. Snažna i jaka, zahvatila je Horvatovu kuću. On ju je mirno promatrao sa druge strane ceste. Nije pomagao u gašenju požara. Nije se niti pomaknuo. Nije vrisnuo. Smješkao se. Tajanstveno i misteriozno. Ali se smješkao.
Smetala mu je buka, te se vratio u svoju iznajmljenu sobu.
Čekao je. Pogled mu je zapeo za prozor. Sjeo je na stolac i zagledao se u vatru. Volio je vatru. I sada je bio zadovoljan. Jer ga je On poslušao. I uslišao želju.
Bio je sretan. I zato je u tišini promatrao metež na ulici. Ljudi su trčali i jurili, pokušavajući spasiti ono što se za spasiti dalo.
Plamen je zahvatio prozore i zidove te se premještao na unutrašnjost.
Neka prokleta kuća gori, pomislio je izlazeći ponovo na ulicu.
Neka gori.
Post je objavljen 02.02.2007. u 23:59 sati.