Kad zamanhem krilima...
Sloboda... kako ju je teško imati. Ne želim se previše bazirati na poeziji koja je uvijek nestvarna i lijepa. zapravo, ne mora biti. ALi pretežno je očaravajuća. LJubavna.
Život nije takav. Ima mnogo ljudi koji bi sve dali samo da budu slobodni, da ne budu robovi.
Teri Rosario
Kao prvi primjer navest ću crnce. Što su oni skrilivi što su tamnije puti. Pa što? I ja sam tamnije puti (nisam crnac). Ne reazumijem te ljude koji te gledaju po boji kože. Kao da ako si crn, da ti je crn i mozak, odnosno pamet. To nikako ne mogu shvatiti, tu mržnju prema crncima.
Istu stvar mogu reći i za Indijance. I isto pitanje: Što su skrivili? Kome su se zamjerili.
Željela bih više znati o njima, da mogu točnije suditi. Ovako je to naslijepo. Ne mogu sto posto za njih to reći.
Kad bi me netko upitao što je sloboda, ne znam što bih mu odgovorila. Postoji i sloboda govora. Sloboda pjesnika (slobodni stih). Sloboda među ljudima. Sloboda od svojeg vlastitom uma.
Jedino ne znam gdje ubaciti slobodu ljubavi. Ne znam ni što je to. Znate li vi?
Skrenula sma malo s teme, ali nema veze. Isplatilo se podijeliti pokoju riječ s vama.
Teri Rosario
Ugodan ostatak dana želim!
06.02.2007. | 13:33 | 3 Čekam bolja vremena | Print | *&%"#$ | Gore
