|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna
Danči
aaddt4ever
moj burazer Stipe
Matea
Melita
pop girls
http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/
Vjerojatno nikome ne će biti jasan naslov ovog mog posta... Pa ću ga objasniti... Kako piše u knjizi iz biologije za prvi razred gimnazije: A. von Leeuwenhoek je otkrio mikroskopski svijet u kapljici vode, spermi i naslagama među svojim zubima... Divno, zar ne??? Profa iz biologije ili teta Pleština se tada sjetila prošlogodišnjeg Matijinog bisera da je Leeuwenhoek promatrao spermu među zubima... Cijeli se razred smijao... Pec je tada izvalio Levi-kuk umjesto Leeuwenhoek... Ma bili smo ludi... Koliko nam je god teško u školi mi se zabavljamo... Ubijamo dosadu živcirajući jedni druge... Engleski je ovaj tjedan bio bolna točka za mene i Željku.... Profa iz engleskog ili ti šepava Mery nam je donesla ispravke od 26 bodova Željka je imala 10, a ja čak 15.... Obje smo dobile kljuku... Kuja... Jedino je kod nje 60 posto za pozitivnu... ja imam 58 posto... a Pec koji ima 73 posto dobio je 3.... Joj kako ju ne volim... a ona je ove godine uzela mene i Željku na pik... Nadrapale smo... Joj... Taj dan sam bila tako ljuta... Željka joj se samo smijala.... Pa je rekla(šepava) da ne zna je li joj gora Željka koja se samo smije i ništa ju ne zanima ili ova koja se duri i ljuti te odbija svaku sugestiju... došlo mi je da ju zadavim... Ali, preživila sam.... u petak smo trebale odgovarati, ali nas je Inka spasila... Taj smo dan mi zamjenile uloge ja sam se smijala, a Željka je bila ljuta... Komirane smo....
Inaće Marko je dobio 4 , a ima 92 posto... To se uopće ne isplati komentirati.... Ukinula nam je dvojke- jer im se veselimo, a na ispravku ne možemo imati 5 jer je to neko njezino pravilo... Da je netko napisao test 100posto dobio bi 4 jer je to ispravak... Ne znam... nekad me izbaci iz takta... Bila sam ljuta, ali me jedna osoba cijeli tjedan uveseljava... Baš sam sretna šta sam ga upoznala... Ali... iskreno još je uvijek u srcu druga osoba... A mislim da će tako uvijek i biti... Jučer navečer sam bila na humanitarnoj priredbi koju je organizirala Oda prijateljstvu- humanitarna udruga posvećena pokojnoj Antoniji Turković iz Ogulina koja je bila članica križara i veliki dobrotvor... Umrla je u dvadesetoj godini života od strašne bolesti- leukemije....btw. Na predstavi je bilo super... Ja i Didi smo je cijelu predstavu zezale i dijelile uloge... hehe... Silvestar je Videk(glavni lik- imaju sličnu zurku), Didi je ptičica, Irinej je ovca, Ivan je pauk, Anamarija je vuna, Boban je grm( jež-joj Didi Didi... Nismo bili sigurni šta je to pa smo se malo prepirali Didi je rekla da je to jež, ja da je ruža, a na kraju je to bio samo jedan obični grm... hehe)... Baš me zanima hoće li Ivan doći danas na sabor mladih na koji ja nisam otišla.... a stvarno sam to htjela... Potrebno mi je to da se malo opustim.... Da zaboravim na sve brige.... Konačno sam sretna... Bar zasada... Imam osobu koja me može zagrliti kada mi je to potrebno... Pružiti mi potporu... No, postoji jedna stvar na koju sam jako ponosna... POSTALA SAM ANIMATOR- u punom smislu te riječi... Obavila sam najteži zadatak.... Odlučila sam voditi u četvrtak pod satom razrednika radionicu koju smo radili na školi animatora... Riječ je o brodolomcima.... Srijedu navečer sam provela tražeći pjesmu Follow the leader- the Soca Boys ... Matija mi je pronašao tu pjesmu i hvala mu zbog toga... Ninoslav se trudio, ali nije uspio hvala i njemu... Ne znam šta bih bez vas ja sam tudum za to skidanje s neta... Kad sam čula početak pjesme bila sam presretna.... Znala sam da moram svoj razred naučiti taj ples... Ujutro sam prije početka sata tražila CD-player ali ga nisam mogla naći... Kasnije mi je raska rekla da odem u ekonomsku po njega... Kad sam se vraćala rekla sam razrednici kakvu igru imam i o čemu je riječ... Da ih planiram naučiti jedan ples- ništa teško... Ona me u nevjerici pogledala , nasmijala se i pitala jesam li sigurna da će mi svi plesati.... Rekla sam da sam sigurna... Počela sam s radionicom... Bilo me je strah... imala sam grč u želudcu... bojala sam se da neću nešto dobro izvesti... Ispričala sam razredu priču o brodolomcima i objasnila im da su nasred Tihog oceana i trebaju posložiti stvari po važnosti... Radili su u grupama pa je tu bilo i zezancija i tako... Neki su se rugali samnom... I rekli da nisu tolike plavuše poput mene da stave malo zrcalo na prvo mjesto... Kad su po grupama završili s radom napisali su svoje rezultate na ploču.... Krenula sam im čitati rezultate... Zaokružila sam mjesta koje bi po njihovom mišljenju zauzelo malo zrcalo (15,10, 15,12 mjesto).. kad sam pročitala da je na prvom mjestu malo zrcalo... cijeli je razred prasnuo u smjeh.... Pročitala sam im rezultate do kraja i zadivilo me to što su me stvarno slušali... Pogotovo zadnji dio gdje im govorim da je signalizacija važnija od hrane i vode, jer organizam može izdržati 36 sati bez vode i hrane, a najveće mogućnosti da se pronađe nestalu osobu su u tih 36 sati... Najteži dio posla... ples... razmaknuli smo klupe i stali u krug- SVI!!! Pokazala sam im korake i pustila glazbu... Najbitnije je bilo da prate šta im vođa govori... Prvi puta je tu bilo i smjeha i guranja, padanja, stajanja susjedima po nogama, skakanja u krivu stranu... Svega... Ali su se trudili... Razrednica nije mogla sakriti osmjeh na licu... Bila je sretna.... Drugi put smo svi plesali i napravili sve gotovo bez i jedne jedine greške... Bila sam stvarno ponosna na sebe, ali i na svoj razred... Tada sam prvi put u razredu osjetila to neko zajedništvo, neku povezanost... Nešto posebno... Bila sam sretna... Na kraju sata su mi se zahvalili, ali me jedan komentar iznenadio... Gala mi je rekla da sam stvarno to super napravila, da se doista uživim u ono što radim i da bih bila super odgojiteljica... Pa Gala hvala ti... Ali to sve proizlazi iz ljubavi prema tome što radim... Jer da ja to ne volim ne bi mogla to napraviti tako dobro... Uživam u tome... Baš sam ponosna... Moj je razred doista zahtjevan ali sam ih ja uspjela aktivirati i pokrenuti.... Bilo mi je to prekrasno iskustvo...Ali ni to nije bilo savršeno kao što bi bilo da je Pepyna bila samnom... To mi malo djete stvarno fali... Ne prođe ni dan, a da je se ja ne sjetim barem na trenutak... Zapitam se kako je i da li se snalazi u novoj školi....
Na današnji dan 24.11. prije trinaest godina rodio se moj burazer... Mali gnjavator i pravi davež... Ma zezam se... dobar je on... Trenira penjanje, rola, gnjavi komade i svoju sestru... Ali ipak je on moj jedini i najdraži brat koji danas slavi svoj 13. rođendan... Ponosim se njime i želim mu svu sreću na skorom natjecanju u penjanju... Joj, brate, brate.... Nadam se da ćeš se zabaviti večeras sa svojim društvom u gradu... Mislim na tebe... SRETAN ROĐENDAN!!!!
Hvala vam svima... Koji ste uz mene... btw. onaj problem da ja sve zadnja saznam... Nije riješen.,... Još čekam da mi ta osoba prizna, a ona se pravi kao da se ništa nije dogodilo.... ali sve 5... ne ću se živcirati radi toga....
U ovom mi je trenutku potrebna vjera koja će mi dati potpunu sreću... Potrebno mi je to.... Na misi se osjećam tako nekako potpuno... posebno... ali i osobe koje me okružuju tada su doista posebne...
Nego... Hrvatska je zaslužno otišla na Europsko prvenstvo... Pobjedila je Englesku... Utakmica je bila fenomenalna... Stvarno svi možemo biti ponosni na to što imamo tako dobru ekipu.... dokazali smo da Hrvatski nogomet ipak nešto vrijedi... Pozz svima...
Ako je prijateljstvo naše kao kula od pijeska; ono se lako sruši zbog dolaska plime, teško ga je sagraditi zbog vjetra, ali skupa ponovno ćemo ga izgraditi i nadograditi novom spoznajom, by Didi....
Pustila sam svoj život da teče poput rijeke... Nisam uopće upravljala njime i sada sam baš zadovoljna- sretna sam.... Malo me neke stvari živciraju... npr. engleski... danas me toliko razljutila... joj, bjesna sam bila... Al dobro i to je prošlo... sada sam sretna i zadovoljna, iako probleme nisam riješila.... Kaj ću im ja??? Riješit će se sami.... S vremenom... Još mi ˝frendovi˝nisu rekli istinu tj. oni koji mi trebaju nešto priznati nisu ni priznali- zato neka se požure.... A ova dvojica kaj se na mom blogu dopisuju o Dragani- nisam luda da idem(šala).... Ma zezam se malo idem na humanitarnu predstavu pa onda ne mogu.... A i imam nekih drugih planova.... Baš sam nekako čudno raspoložena.... Sretna sam.... bez nekog posebnog razloga... ne skidam osmjeh s lica... Samo se zaj... s drugim ljudima.... Poludila mala.... Učila sam biologiju za test sutra... Ma super... Ima stvarno mao 10 str. bilježnice i 30 str. u knjizi.... Za razliku od povijesti ili nekih drugih predmeta to je jako malo.... Tako sam sretna... Čitam trenutačno knjigu snaga žene... Pa ću neke stvari na blogu napisati tj. odgovoriti....
Ženska snaga je snaga koju sve žene stjeću rođenjem. To je snaga koja nam omogućava upotrebljavanje jedinstvenih i čudesnih darova ženstvenosti, kreativnosti i fleksibilnosti; svladavanje prepreka uz humor i postojanost; posjedovanje izdržljivosti i strpljivosti; da volimo i cijenimo sebe i sve one koji nas okružuju; da dosegnemo svoje potencijale; da dođemo do zvijezda; da živimo svoje snove... Ženska smaga je vaša snaga- prigrlite je! Lynda Field
Jedini način da se ima prijatelja jest biti prijatelj. Ralph Waldo Emerson
Mislim da nisam ja ovakva, ali to ne mogu sama zaključiti.... o svima pričam samo najbolje osim kad sam baš ljuta pa kažem da me svi živciraju- a ustvari tako ne mislim....
Govorimo li o drugim ljudima loše, također mjenjamo način na koji doživljavamo sebe. Što mislite o osobi koja ogovara druge? Možete li vjerovati takvoj osobi? Može li vam takva osoba biti dobar prijatelj?Slijedeći put kad se uhvatite da loše govorite o nekome, obratite pozornost na to što radite. Zar doista morate govoriti takve stvari?Hoće li to donijeti promjenu na bolje? Ako neće , prestanite s tim. Uvijek potrađite nešto pozitivno što možete reći o drugim ljudima i osjećat ćete se puno bolje....
Upravo tako.... Jedna me pjesma posebno dirnula.... Danas sam ju slušala u prekrasnom društvu i doista sam se osjećala posebnom.... Gospodine ti si pastir moj... Neke su mi osobe doista otvorile oči.... Shvatila sam da život jednostavno trebam dati u Božje ruke i živjeti onako kako je Bog za mene pripremio.... Uzeti svoj Križ i ići dalje.... Konačno sam sretna.... I zadovoljna...
1. GOSPODINE TI SI PASTIR MOJ:
NI U ČEM` JA NE OSKUDJEVAM;
NA POLJANAMA ZELENIM,
TI MI DAJEŠ ODMORA.
NA VRUTKE ME TIHANE VODIŠ
I KRIJEPIŠ DUŠU MOJU.
STAZAMA PRAVIM TI ME UPRAVLJAŠ,
RADI IMENA SVOJEGA.
PA DA MI JE I DOLINOM SMRTI PROĆI,
ZLA SE JA NE BOJIM, JER TI SI SA MNOM
OČE, OČE, OČE MOJ
PA DA MI JE I DOLINOM SMRTI PROĆI,
ZLA SE JA NE BOJIM, JER TI SI SA MNOM
OČE, TVOJ ŠTAP I PALICA TVOJA,
UTJEHA SU MENI.
2. TRPEZU PREDAMNOM PROSTIREŠ,
PRED OČI LJUDIMA SVIM.
ULJEM MI GLAVU MAŽEŠ,
ČAŠA SE MOJA PRELJEVA.
DOBROTA I MILOST PRATIT ĆE MENE,
SVE DANE ŽIVOTA MOGA.
U TVOME ĆU DOMU PREBIVATI,
KROZ DANE MNOGE.
pjesma mi je prekrasna... podsjeća me na najljepše dane... a i sada sam sretna i želim da tako i bude- uvijek.... Potrudit ću se... Ljdi moji, sve vas jako , jako volim.... Pogotovo Žežy, Pepy, Didi i Matiju... Obožavam vas i znam da imam prave prijatelje.... Pozz
pjesma za kraj
NIKAD VIŠE OVO PITANJE NEĆU POSTAVITI I PATITI ZBOG LJUBAVI.....
Zašto si me osvojio čim sam ti pogledala oči,
Zašto sam te zavoljela te proklete noći.
Zašto mi iz misli ne ideš van,
Zašto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zašto jos danas u daljinu gledam,
Zašto kad si otišao, još i dalje čekam..
Zašto uvijek mislim da ćeš doći,
I da ćeš se pojaviti negdje u noći.
Zašto kad sam sama, želim da si tu,
Zašto ne nestaneš, barem u snu..
Zašto uopće postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zašto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zašto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tužna, očajna... ali lijepa.
Zašto?
nikad više iako mi nedostaje.... Bit ću sretna i bez njega....
Pozdrav i hvala vam svima...
Kad gledaš nebo puno zvijezda, impresivno je, svaka ona zvijezda vrijedi,ali samo najsjajnije su ustvari najvrijednije i vrijede žrtve i pažnje, ista stvar je i s prijateljstvom, puno prijatelji, svaki vrijedi, a samo su najistaknutiji u dobru i zlu najvrijedniji i vrijedni žrtve, ako me razumijete???? (by Didi)
Didi opet si lijepo to napisala.... A za Ivana??? Doista ne znam... Preteško mi je uopće razgovarati o tome... Misliti na to.... htjela bih ga vidjeti, ali isto tako znam da to nije moguće.... Izgubila sam nadu.... Jučer na misi slušam zbor ˝Emanuel˝ i razmišljam... Toliko mi je pitanja prošlo kroz glavu! Nije to onaj zbor koji je bio prije... Nedostaje im ono pjevanje iz srca.... Kad se svega nekoliko glasova čuje do kraja crkve... Samo zato što pjevaju iz srca.... Naš zbor ima zajedništvo- svi smo skupa i svatko tko dođe je dobrodošao.... A u ovom zboru se traže samo ˝najbolji˝- a šta smo mi ostali za bacit.... No, dobro... Moji mali krizmanici... hehe.... Ma dobri su oni... btw. malo živahni, ali sve je to ok.... Ali, ako im se da kakav zadatak onda neka ga naprave kako spada bez prigovora... I neka ga obave u tišini, ako je ikako moguće... Malo su bili preživahni... A i ja sam bila malo odsutna.... Puno toga mi se vrti po glavi... U mojoj glavi je kao u labirintu.... Svi problemi ne mogu naći izlaz iz tog labirinta nego se jednostavno vrte u krug.... Jednostavno kao da želim pobjeći od svega... Od svih problema.... od života.... Puno toga me živcira i ponekad izbaci iz takta.... Ali... nekad doista ne znam kako dalje... Moram se pomiriti s tim da ako i budem s nekim drugim da je Ivan uvijek u mom srcu i da tu drugu osobu nikada ne ću moći voljeti kao što volim njega.... Ova glupa škola me lagano počela živcirati... Grozno-a šta ćeš....Preživit ću nekako- valjda... Jednostavno me strah... treba mi netko na kaga ću se moći osloniti...
Opća opasnost- TREBA MI NEŠTO JAČE OD SNA
Još jedan dan
još jedno jutro bez tebe
prokleto sam
sjećanje šalje vjetrove
al' ipak te neću zvati
pa neka me vjetar razbije
neka me tuge poraze
zbog tebe
Treba mi nešto jače od sna
da me uspava tisuću godina
u meni gore vatre sa dna
ja sam umoran od tuđi pogleda
Još samo san
sve mi je drugo nestalo
gledam u dlan
a tvoje je ime ostalo
al ipak te neću zvati
pa neka se sruše planine
neka me tuge poraze
zbog tebe
Treba mi nešto jače od sna
da me uspava tisuću godina
u meni gore vatre sa dna
ja sam umoran od tuđi pogleda
I ja se tako osjećam... Vrijeme leti, a ja samo stojim... TREBA MI NEŠTO JAČE OD SNA.... Ponekad je baš tako... San mi nije dolvoljan da sve zaboravim.... Ona slika sa početka posta podsjetila me na Tihu i na more... On je rekao da kad mi bude teško pogledam u nebo i da je on ona zvijezda koja mi zapne za oko kao najsjajnija... On je uvijek bio uz mene... Rekao je da sam ja njegova najsjanija zvijezda i da će on uvijek biti uz mene pa makar bili kilometrima daleko.. Tako je i bilo.... Sretna sam šta ga imam... Nina... NISAM LJUTA.... joj... koliko to puta moram reći... Treba mi malo vremena da sama donesem neke odluke koje sam trebala donesti i puno puno prije... Ali nisam... Pepyna- jako mi fališ.... Bez tebe je sve nekako prazno... Nadam se da si sretna u ekonomskoj....Ako ti išta bude trebalo javi.... Matija- ništa se ti ne brini nisam te ja zaboravila.... Didi- hvala ti na svemu... Sada mi treba samo zagrljaj i osoba na koju se doista mogu osloniti... Želim ponovo osjetiti onu toplinu muškog zagrljaja...
Ivane,
ako si tu....
bar jos jednom,
u zivot mi se vrati....
bez tebe mi nedostaju
svi oni lijepi dani,
svi oni lijepi sati....
....svakog dana razmišljam,
o susretu s Tobom....
Pokloni mi ljubav,
još Te jednom molim....
Ne stvaraj mi boli kad znaš
......da te volim......
....duša mi je ranjena
od tebe, od svega je umorna....
sve ti dadoh, a sve mi uze
sada ode i ostavi mi....
.....samo suze.....
Volim te,
ne volim te....
Probat cu da,
zaboravim te....
Pokusajem al neide....
Sta cu kad,
srce zeli te.....
Jedino sto mi preostaje,
.....da volim te.....
btw. Zule, sretan ti rođendan!!!!
Sklopila sam ruke
I tiho izustila molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
Ali moja molitva nije uslišana.
Moje su riječi otišle s vjetrom
U neki drugi svijet.
I spustila sam glavu,
Sklopila oči,
I iz srca ponovno tiho izustila:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
A nebo... Nebo ponovno nije uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla niz moje lice
I zauvijek zapisala u mom srcu
Ovu molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim".
Bože,
Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovako živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti.
Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.
A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?
Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama.
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla.
Ona više nikada neće biti ista.
Moje oči od ove noći
pokušat će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe.
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe.
I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno je:
ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!
Zašto doista nemam snage to napraviti.... Zaboraviti Ivana... Ne mogu... Koliko god se trudila to nije tako jednostavno... Uvijek je tu u mom srcu, u mojoj glavi- negdje u kutku sakriven... Sve me podsjeća na njega.... Kad mi je teško i kad me svi povrijede želim samo njegov dodir, zagrljaj, pogled... Bilo šta.... Zar stvarno previše tražim... Želim ga zaboraviti.... Ali... Kad bi ga zaboravila nestala bi ljubav... Ljubav- ono zbog čega živim... Živim za dan kada ću ga ponovno sresti, pa makar na kratko.... Kad ću ga barem sresti pogledom... Patim za sebe... u sebi... Gubim vjeru u ljubav... nemam snage boriti se za ljubav i za samu sebe... Toliko mi je stvari u glavi, a sve bi mi bilo lakše da me netko koga volim zagrli i pruži mi potporu.... Imam osjećaj da gubim sve do čega mi je doista stalo.... Ali, ovdje ne mislim samo na Ivana.... Sve mi je tako nekako teško... Umorna sam od glume.... Zlo mi je od toga da moram glumiti kad izađem van da sam dobro, a ustvari nisam... Ne samo fizički nego i psihički.... U zadnje vrijeme sam tako nekako slaba... umorna... bezvoljna.... želim otići iz ovog grada , ali ni sama ne znam kamo i kako.... Osobe do kojih mi je jako stalo i za koje bih ja dala svoj život su me iznevjerile.... ne znam šta da mislim o tome... Nisam to očekivala... Pa zar sam ja tako grozna... Dotukli su me... Mislila sam da je sve u redu i da imam ljude koji me vole, ali taj krug se izgleda jako, jako smanjuje... I bolje... Možda bi mi trebala samoća... Da malo razmislim o svemu... O životu... o cilju svog življenja osim da drugim ljudima trošim dragocjeni kisik.... možda bi bilo bolje da me nema... Želim pomoći svima, a to se onda krivo protumaći... Ali, neka.... Valjda mi je to i trebalo... Bojim se, a ni sama ne znam točno čega... Kad izađem iz stana srce mi počne kucati sto na sat... Možda se bojim da se prošlost ne ponovi... (btw. kad smo već kod toga- vidjela sam Denisa danas).... Sve u svemu osjećam se šugavo... Nemam pojma... Bojim se.... Bojim se da nekoga ne povrjedim... A to ne želim.... kakva sam ja to osoba- nemam svoje ja.... želim samo tuđe društvo da mi pruži potporu(ali ni to nije kao prije), bez koristoljublja... ne družim se s nekim samo zato da bi išla na kave ili zato šta mi nešto treba... no, to se uvijek tako protumači... Šta sam tako strašna da mi se ljudi boje priznati neke stvari... -Ako je netko razuman onda sam to ja.... Bar tako mislim.... Ne mogu ja utjecati na tuđu odluku... mogu mu samo dat savjet... Ali ako mi ne prizna u čemu je stvar otkud bih ja to mogla znati... Zato molim sve one koji mi nešto skrivaju da mi odmah to kažu i da me dotuku do kraja odmah.... Please... Možda mogu pomoći nekome, a taj netko mi ne želi reći što ga muči jer se boji moje reakcije.... ne kužim... uvijek sve zadnja saznam.... Zašto mi se to događa? želim biti sretna, ali ne mogu! Previše me toga muči .... Sve me živcira... A onda me dotuku... Kako god bilo... Ljudi recite mi istinu koliko god ona bolna bila... please.... kako god bilo.... Ustvari ne morate mi reći ništa, ali se onda i potrudite da za to nikada ne saznam... nekad stvarno ostanem bez teksta jer za sve zadnja saznam... Ne smeta mi to što se događa nego to što osobe u koje ja imam povjerenja meni ne mogu reći šta se događa.... Ali dobro... njihova volja.... Šta me još muči... ŠKOLA- ma ok... Malo je naporno... Pišemo hrpu ispita i svako malo ispituju... ma koma... jedva čekam vikend... Pepyna je otišla i zaboli me svaki put kad ju netko spomene... Čudno je bez nje... Kao da mi dio tijela ne dostaje... Morat ću se šta prije naviknut na to.... Nadam se da se snašla u ekonomskoj... Bit će joj teško.... A ne znam tko će joj pomoći... Didi- molim te da joj pomogneš... Brinem se za to malo dijete.... Ona mi je sve... Ona i još neke osobe... Ahh... Tiho mi se ništa ne javlja- fali mi... Trba mi se javio- čudo... Sjeti me se svake prestupne... hehe.... Nina mi je nešto u depri ali nadam se da će se izvuči... Žežy nam je zaljubljena... hehe.... Stara vijest... Matija- još uvijek gubi u bilijaru- ali popravlja se....
E da.... Matija, oprosti šta je i ovaj post bio tužan... Jednostavno sam takva... tako sam šugavo raspoložena.... skoro zaboravih na Danijelu... Danchy, drži se.....
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje prvo razočaranje..
Gdje su one suze koje sam oplakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvijek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad je daleko....
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
Ni sama ne znam odakle da počnem od loših ili dobrih, odnosno lijepih ili ružnih stvari koje mi se događaju... Ne znam ni sama o čemu da razmišljam... Kad izađem van iz stana kao da se sve promjeni... Kao da to nisam ja... Živim dvostruki život... Ali mi se ni jedan od njih više ne da živjeti... Gubim volju za svim... Krenut ću od nečega što ni sama ne znam kako prihvatiti...
PETRA (moja jedina Pepynica)- odlučila je otići iz gimnazije u ekonomsku.... Ne znam koliko je to pametno... brinem se za nju... Cure iz ekonomske stalno bježe i više su u Dreamsu i drugim kafićima nego u školi... Bojim se da Petru ne povuku sa sobom... Bit će jako u zaostatku i svako predavanje će joj dobro doći... Možda nešto shvati i na satu... Shvaćam da joj je u gimnaziji bilo teško, ali... Ne znam koliko će se snaći u ekonomskoj... Možda joj bude bolje nego u gimnaziji i tamo nađe sebe.... Samo me strah da ne počne bježati sa satova s curama.... Da se ne uništi... Bilo šta ako joj bude potrebno neka kaže... No, bojim se da to ne ću doćekati.... Sve ovisi o njoj... Želim da uspije u životu... da nađe sebe, jer ona će mi uvijek biti u srcu.... I na mene će se uvijek moći osloniti... btw. stavit ću snimke iz škole(četvrtak)...
petak- Ninoslavov rođendan.... dogovorila sam se sa Pepynom još početkom tjedna da ćemo ići u petak sa Ninom u Karlovac... Proslavit njegov rođendan... Prvotna ideja je bila da idemo negdje na more, ali smo na kraju odlučili da idemo u Karlovac... Kad sam joj rekla bila je oduševljena... No, naravno u petak je rekla da joj se ne da.... To svaki put napravi... Ali, dobro... Poslije škole smo otišle Nini kupiti dar za rođendan i na kavu.... Kupila sam mu parfem i set(kompas, kemijska i lampica)... Bila sam mudrija od njega i izbjegla sam odgovaranje od kupnje poklona... Nije znao da ću mu kupit poklon.. hehe.... Baš sam grozna... Ipak je Nina uspio nagovoriti Petru i Škaljca da idu sa nama... Bilo nam je prekrasno... barem meni... Bili smo u Papasu... Zakon je birc... Bilo je dobro društvo... Barem meni... Ne znam kako je njima bilo... Ali meni je bilo mrak... Sve 5.... Na povratku u Ogulin tj. u Ogulinu kod Sv. Roka nas je zaustavila policija... Nina je puhao, ali naravno 0.0 nije ništa pio osim Orangine... Sto se za neke druge ne bi moglo reći... Išli su mene kući ostavit, ali smo imali još vremena pa smo odlučili najprije Petru odvest doma... Pred Starim gradom odmah preko puta moje zgrade je stajala policija koja nas je također zaustavila.... 2 puta u 5 minuta... zakon... napravili smo krug i ostavili mene doma... Odmah sam zaspala...
subota.... navečer.... Bili smo u Frankopanu(a mene su zaj.), Staroj Hiži(btw. nije bilo cajki svirale su naše zabavne- Luka Nižetić i njemu slični- bili smo tamo 15 min), MC Donaldsu( papali onaj fini McSundae sa dvostrukim preljevom od čokolade), na kraju smo završili u Papasu i bilo je baš zakon.... Ispred stare Hiže smo sreli Matiju i Marija.... Pa smo s njima išli do Papasa... Bilo je zakon... Samo što mi je Pepyna užasno falila... Išli smo Nina, Radulović i ja.... sve u svemu bilo je super... Bila sam jedina u muškom društvu i stalno su mene spradali... a neka... Šta ću im ja.... Nisam im ni ja ostala dužna... hehe...
Sve u svemu bilo je super...
Danas sam u pola 12 imala sastanak sa bermanicima... Bili su tako nekako ne zainteresirani.... Umorni... Ma ni sama ne znam... Znam i ja da je misa dugo trajala, ali šta vam ja mogu vi ste rekli da želite tada... Mi se prilagođavamo vama... Nisu htjeli igru... Za vrijeme predavanja su bili odsutni.... nekako čudni... Nemojte mislit da smo mi bile ljute... Nismo bile smo baš lijepo raspoložene... A kaj ćeš... Samo smo vidjele kakve ste vi volje pa smo odmah i mi bile tako nekako tužne.... Mi se sve u svemu trudimo i nije ugodno kad te netko ne sluša i upada ti u riječ usred predavanja... Mogu barem tih pola sata štutit... ili bar 3minute dok im objasnim... Bilo mi je čudno kad danas nisu znali apostolsko vjerovanje.... Osnovne temelje vjere nisu znali... a kad ih nešto pitam svi samo šute.... Stvarno čudno... Neki su mi odgovori stvarno bili čudni, natjerali su me na razmišljanje... Radim li ja s njima kako trebam... Stvarno su danas bili malo... Ne znam to je moje mišljenje.... Ispred crkve sam srela Valentina....
Valentino Mazreku nogometaš u NK Ogulinu... Zakon dečko... Nisam ga vidjela skoro mjesec dana... odmah nakon njega izašao je moj buraz... Začudila sam se kad mi je rekao da je za vrijeme mise razmišljao kako bi ja i Maza bili dobar par... Moj ga buraz nije poznavao.... Nije znao da se mi poznamo i veli da mu je bilo čudno kad nas je vidio skupa.... Moj se buraz divio njegovoj pobožnosti... Ali... stvarno je super dečko... Ne srami se svoje vjere... Jednostavno super....
danas smo ja i Dunja došle na temu Ivana... Ali mi se ne da pisati o tome jer mi je doista teško.... Fali mi....
Danijela.... Cura iz Rijeke koja mi se javila preko bloga... Poznavala je Duška i vidim da je super osoba... stvarno bih je htjela upoznati.... Hvala ti Danchy na lijepim riječima.... Pozz svima... Volim vas najviše na svijetu.... Pep čuvaj se....
Opet.... Želim nestati.... Otići daleko i znati da me nitko ne će tražđiti ako odem...Da nikoga neće biti briga za mene.... Htjela bih otići daleko od ovoga grada, ovih ljudi... Ne mora to daleko biti na drugi kontinent.... Možda samo na more.... Živim u snovima.... Stalno maštam o novom životu.... boljem... bez briga i boli... O novom životu gdje ne će biti mržnje iratova... već samo ljubav i dobrota... sklad... Dane provodim maštajući o idealnom životu i bježeći od stvarnosti.... Sanjam o moru... mom najboljem prijatelju... more zna sve moje tajne... većina mojih najljepših trenutaka dogodila se upravo na moru... opušta me more... Uživam ležati na plaži... slušati valove... gledati zalazak sunca i ptice kako slobodno lete.... More me jednostavno opušta... Potrebno mi je barem 5 minuta biti uz more.... Samo da se opustim i da pobjegnem.... kad sam ovdje sanjam o moru.... i o morskim dubinama.... Želim pobjeći od svih problema... Možda iz muhe radim slona, ali to je jednostavno tako.... Bježim od stvarnosti.,... Toliko je pitanja u mojoj glavi... Na neka ni ja sama ne znam odgovor... ne znam ni šta da razmišljam o toj temi... jednostavno kao da ostanem bez teksta... Kao da sam postavljena pred zid i ne mogu dalje... Kao da me nešto koči... Moram jednostavno priznati da imam problem... Koliko god ja željela pobjeći isto toliko znam da to nije moguće i da ne mogu uspjeti u tome... Moram se boriti... Ali kako??? Nemam više snage za ništa.... Sve me jako, jako živcira.... Vraćam se u prošlost koja me iz dana u dan ponovno ubija.... Ne znam... toliko je pitanja u mojoj glavi... nekad imam osjećaj da će mi glava puknuti od svega....
Živciram se i boli me... i tako opet u krug i onda se čudim šta sam bolesna... hahaha.... Doista nemam komentara za moj život... Htjela bih svoj život dati nekome drugome da bar na trenutak vidi kako je to.... kako je to kad te prošlost muči, a osobe koje su te povrijedile ni ne žale zbog toga.... Umirem polako sama za sebe.... Ono šta me muči u zadnje vrijeme... Ne znam ni sama odakle da počnem.... Sve me živcira tako da toga ima podosta...
ovako...
ŠKOLA- moja muka no1 ali ne samo moja nego svih učenika.... bar mislim... No, ja sam jako u zaostatku jer nisam bila cijeli tjedan u školi i sada to moram nadoknađivati.... Užas... A druge muke mi ne daju mira da naučim sve što trebam....
PRIJATELJI- katkad pomislim da je sve u redu... A ustvari nije... Zapostavljam ljude do kojih mi je stalo... A to nije u redu... Povlačim se u sebe...i ne obraćam pozornost na druge.... grozna sam... I oni imaju svojih problema... Ne znam kako im pomoći.... Željki je tata danas bio u školi... Ima loše ocjene, a i vladanje... Mislim to je sve u granicama normale... A toliko me živcira... Oni svi žele da mi u školi sjedimo i gledamo u glupu ploču cijeli sat... Jednostavno ne možeš... Petra pak ima svojih problema doma... I doista ne znam šta da joj kažem.... kako da joj pomognem.... Didi... Nemoj se zamarati glupostima šta ti drugi govore kad te vrjeđaju.... Nisu u pravu vide da si jača od njih i da se nosiš sa svojim problemima , a uz to pomažeš drugima... Tvoj fizički izgled nije bitan... Lijepa si... A i ti si sama to jednom rekla... LIJEPE SU SAMO ONE OSOBE KOJE SU LIJEPE IZNUTRA.... jesam u pravu??? A ti si doista lijepa... Ozbiljno to mislim.... Matija- na njega sam ovih dana potpuno zaboravila i žao mi je zbog toga... drago mi je šta je našao svoju ljubav... Nadam se da će biti sretan.... Nina- njemu pak ne mogu reći ono što me muči i zbog toga se užasno osjećam... Tajim mu, a to nije u redu... On je uvijek bio na mojoj strani tako da mu mogu reći.... Ali jednostavno nemam snage....
BLOG- 1. blog koji su napravili ˝frendovi mog buraza˝ protiv njega.... Vrjeđanje na sve strane- užas.... sovinistickekurve.blog.hr
2. blog koji su napravili protiv Melite. Autor je još uvijek nepoznat... Vrjeđaju se i to mi ne ide u glavu... melitaividosjebenipar.blog.hr
ne znam uopće kako netko tako nešto može uopće napravit i koliko bolestan moraš biti da tako nešto uopće kažeš.... grozno....
Molim vas da mi kažete svoje mišljenje o tim blogovima.... Meni je to ne pojmljivo....
Ono šta me živcira- gramatičke greške u pisanju kod drugih ljudi... ne znam ni ja sve i meni se zalomi greška... ali napisati neke osnovne stvari kao kuća ili ću sa č to mi nije jasno... Pa se onda čudimo kako je 65% Hrvata nepismeno... koma... Jadno...
To je ukratko to... i da ono što ne ću komentirat uopće jer doista ne znam šta da napišem je to da Ivan ima curu....
Pozz svima...
uglavnom... Ovo zadnje je razlog većinom moje tuge... Ali sve 5... preživjet ću.... valjda....
Baš tako... Kad pomislim da sam sretna sve padne u vodu....
Tužna sam... Opet glumim.... Moj život je baš kao kula od karata ako i malo zapušeš prema kartama srušiti će se..... Tako i moj život....
Nisam bila sretna ni na svoj rođendan toliko me stvari muči.... Jednostavno kao da to nisam ja... Dani mi prolaze, a ja samo stojim na jednom mjestu.... Život ide dalje, a ja stojim.... Zašto???? Toliko mi je pitanja u glavi...... Sve me muči....
Smij se i kad si tužan, jer možda se baš netko zaljubi u tvoj osmjeh....
Glumim da sam sretna.... Opet... A ustvari polagano umirem.... Samo je bol u mojem srcu i jedno prekrasno ime, ljubav prema toj osobi.... Ustvari, kad malo bolje razmislim živim za dan kada ću ga ponovno vidjeti... Ništa drugo... Kad njega nema kraj mene moj život ide, ali bez mene, ja toga nisam svjesna kao da stojim na jednom mjestu.... Ponekad poželim da pobjegnem daleko... Jako, jako daleko.... Negdje gdje ću biti sama da malo razmislim šta ustvari želim... Htjela bih ići na more.... Ležati na plaži i slušati more.... Valove kako udaraju u obalu.... zalazak sunca.... To me opušta.... Sjetila sam se Ivana opet... i naše duge šetnje uz more.... Bila sam presretna šta sam ga uopće vidjela tada.... Bila sam potpuna... S njim.... Sretna- u pravom smislu te riječi.... A ne kao sada- nemam ga....Sve me živcira i užasno sam razdražljiva.... Ustvari nisam... Samo mi treba malo vremena.... Tužna sam.... Ali proći će i to...Možda je to samo još jedna faza...
No, da se vratim malo na svoj rođendan...
I to je prošlo tj. nije još danas mi dolaze tete i rodbina.... MA super su oni.... Žao mi je šta Danijela neće doći.... ali razumijem ju... trudna je i trebala bi roditi za tjedan dana.... Jupi... ponovno ću postati sestrična jednom malom bebaču... kako li samo obožavam djecu... Ovako.... Sada da počnem od srijede.... 31.10.2007.... Matija i Tiho su mi rođendan čestitali točno u ponoć.... Matija preko bloga, a Tiho preko SMS-a.... Nina je bi super poslao mi je 4 MMS-a i divnu poruku... Ali suze na mom licu su se pojavile kad sam pročitala ovu poruku:
˝Nek ti se ostvare sve želje, one male, one veće, one javne i tajne, želim ti zdravlja, ljubavi, sreće i još puno stvari drugih i još puno godina ludih... SRETAN ROĐENDAN!˝
Rasplakala sam se ni sama zašto... Radi sreće što me se sjetio ili tuge što nije kraj mene..... Svejedno je... Bilo je lijepo ponovo vidjeti njegovo ime na ekranu mog mobitela....
Otišla sam navečer sa Marijanom, Dajanom, Radulovićem, Škaljcem, Zubijem i Ninoslavnom u Restoran Stadion na party.... Nije bilo baš zanimljivo... Dosađivali smo se... A ja sam razmišljala o Ivanu.... A to nisam htjela reći... Dobila sam super poklone.... Haha.... Iako ih stvarno ne volim.... Od mojih dragih roditelja sam dobila laptop(prije 2tj.), otišla sam na frizuru, dobila dvije crne haljinice... zbilja su prekrasne.... Baka i deda su mi poklonili narukvicu, CD-e KAKO PLESATI.... i novce.... Od ujne sam dobila naušnice,.... Nina mi je poklonio sjajilo za usne, maskaru i parfem... Hvala mu na tome.... Sve je savršeno i nisam imala montirani osmjeh onaj dan.....
Četvrtak.... Mrzim one glupe tablete... Moram ih piti u 7 sati ujutro.... A baš sam mislila da ću se lijepo naspavati.... Išli smo na groblje... u pola 8.... joj... u 9 sam već bila pred župnim pa smo išli na Sv. Petar na misu... pjevali smo... Bili na Antonijinom grobu.... Ja sam otišla i do Monike, Andrijane i Dunje.. Za Duška sam zapalila svjeću pod križem i pomolila se... Za vrijeme mise sam bila tužna... pjevali smo pjesme koje pjevamo svaki put na animatorima.... ˝Uđite s hvalama˝ sam naučila kad je Ivan došao.... kad su mladi iz Gračaca animirali misu.... Navečer malo van i ništa posebno...
Petak.... E o tome bi se dalo pričati... ujutro spremanje... učenje... dosađivanje... slikanje(za osobnu).... jupi.... Popodne sam sa svojima bila u Konzumu.... Divno.... Išli smo kupovati stvari za današnje slavlje sa familijom.... heh.... otuširala sam se i spremila za u grad.... Super... Marijan i Zuban su se maskirali.... Bili su stvarno zakon.... Otišli su piti.... Ja ne smijem( na antibioticima sam, ali i na okladi).... ahh.... Ja i Tea smo otišle do Play off-a popili piće... Kasnije su došle Tonka, Petra, Dinko i Željka.... Platila sam svakome pivu i dobila majicu na Beks partiju.... hehehe.... plavuša.... Otišle smo do Stadiona... Bilo je stvarno puno ljudi.... Unutra se nije moglo disati... Gotovo sve znaš... i onda dok ih sve pozdraviš i zagrliš treba ti malo više vremena.... Moje cure su kao po obićaju više sjedile vani nego bile na koncertu... Heh... Zvonio mi je mobitel, ali ja nisam primjetila.... Kad sam išla vidjeti koliko je sati.... Dočekalo me iznenađenje.... ! primljena poruka.... Ivan.... ˝Ej evo da se i ja javim. I kako si proslavila rođendan?˝.... Ostala sam paf...
Počeli smo se malo dopisivati..... ˝EVo ja na piću sa sestrom, malo se dosađujem i tako. Pa kad si ti slavila rođendan? ... I ja bih volio da sam tu...˝ (misliš li to stvarno, Ivane...)
˝Na kakvom koncertu?A nemoj to govorit, mora da si pila pa sad to kažeš a to ne misliš.ipak sad ti nebi htio smetati kad si već na koncertu.˝
˝Javim ti se sutra pa ćemo se dopisivati na miru. Želim ti dobru zabavu i polako s alkoholom. Ciao i pusica˝
Što da čovjek poslije ovoga misli.... Bila sam presretna... Doista mi fali... I da, Ivane... Nisam pila.... I sve ono šta sam rekla to sam i mislila... A ti to jako dobro znaš...
Još uvijek čekam njegovu poruku.... Neznam ni sam a o čemu da razmišljam... A šta ćeš.... Bolje ikako nego nikako....
