< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Listopad 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (10)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


belive me... Design by:Image Hosted by ImageShack.us

Opis bloga

Ljubav... Prijatelji..... Škola..... Starci.... Izlasci.... Sve -ovo je moj život..... Moj novi blog...... Moje fotke i gluposti koje za mene puno znače

Enrique Iglesias Lyrics














Enrique Iglesias Music Codes
Music Codes by SongArea.com

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr



Blogovi koje posjećujem:
moja ljubav... Pepyna

Danči

aaddt4ever

moj burazer Stipe

Matea

Melita

pop girls

Provjerite koliko me doista poznajete i odgovorite na pitanja postavljena u ovom kvizu

http://www.cajanka.com/quiz/71288187/res/

srijeda, 14.11.2007.

...Ljubav je čarobnica, vila koja preobražava bezvrijedne stvari u radost i stvara kraljice i kraljeve od obične gline....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sklopila sam ruke
I tiho izustila molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
Ali moja molitva nije uslišana.
Moje su riječi otišle s vjetrom
U neki drugi svijet.
I spustila sam glavu,
Sklopila oči,
I iz srca ponovno tiho izustila:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim",
A nebo... Nebo ponovno nije uslišalo moju molitvu.
Tada je suza potekla niz moje lice
I zauvijek zapisala u mom srcu
Ovu molitvu:
"Molim te Bože da ga ponovno vidim".


Bože,
Od ove noći odričem se ljubavi,
jer nema smisla nastaviti ovako živjeti
i nadati se nečemu što se neće desiti.

Suze, bol i tuga
su moji vjerni pratioci sada,
sjenke koje me slijede
od danas do sutra,
od mraka do jutra.

A zašto plakati,
kada život može i radošću ispunjen biti?

Zato, odričem se ove noći
koja nikada ponovo neće doći, svog pogleda upućenog tebi,
svojih suza koje potekoše mi niz lice.
I svojih snova se odričem sada,
i maštanja o nama.
Jer od ove noći, koja još malo pa će proći,
ljubav više nema smisla.
Ona više nikada neće biti ista.

Moje oči od ove noći
pokušat će ne tražiti tvoje,
moje srce ne kucati za tebe.
Večeras se jednostavno odričem tebe
kao dijela sebe.

I na kraju ove pjesme
reći ću ti ono što
jedino prikladno je:

ZBOGOM ZAUVIJEK, LJUBAVI
KOJA TO NIKADA NI BILA NISI,
JER JE SAMO JEDNO SRCE VOLJELO,
SAMO JE JEDNO SRCE KUCALO,
A ZA LJUBAV JE POTREBNO DVOJE
DA SE JEDNAKO RAZUMIJU I VOLE!

Zašto doista nemam snage to napraviti.... Zaboraviti Ivana... Ne mogu... Koliko god se trudila to nije tako jednostavno... Uvijek je tu u mom srcu, u mojoj glavi- negdje u kutku sakriven... Sve me podsjeća na njega.... Kad mi je teško i kad me svi povrijede želim samo njegov dodir, zagrljaj, pogled... Bilo šta.... Zar stvarno previše tražim... Želim ga zaboraviti.... Ali... Kad bi ga zaboravila nestala bi ljubav... Ljubav- ono zbog čega živim... Živim za dan kada ću ga ponovno sresti, pa makar na kratko.... Kad ću ga barem sresti pogledom... Patim za sebe... u sebi... Gubim vjeru u ljubav... nemam snage boriti se za ljubav i za samu sebe... Toliko mi je stvari u glavi, a sve bi mi bilo lakše da me netko koga volim zagrli i pruži mi potporu.... Imam osjećaj da gubim sve do čega mi je doista stalo.... Ali, ovdje ne mislim samo na Ivana.... Sve mi je tako nekako teško... Umorna sam od glume.... Zlo mi je od toga da moram glumiti kad izađem van da sam dobro, a ustvari nisam... Ne samo fizički nego i psihički.... U zadnje vrijeme sam tako nekako slaba... umorna... bezvoljna.... želim otići iz ovog grada , ali ni sama ne znam kamo i kako.... Osobe do kojih mi je jako stalo i za koje bih ja dala svoj život su me iznevjerile.... ne znam šta da mislim o tome... Nisam to očekivala... Pa zar sam ja tako grozna... Dotukli su me... Mislila sam da je sve u redu i da imam ljude koji me vole, ali taj krug se izgleda jako, jako smanjuje... I bolje... Možda bi mi trebala samoća... Da malo razmislim o svemu... O životu... o cilju svog življenja osim da drugim ljudima trošim dragocjeni kisik.... možda bi bilo bolje da me nema... Želim pomoći svima, a to se onda krivo protumaći... Ali, neka.... Valjda mi je to i trebalo... Bojim se, a ni sama ne znam točno čega... Kad izađem iz stana srce mi počne kucati sto na sat... Možda se bojim da se prošlost ne ponovi... (btw. kad smo već kod toga- vidjela sam Denisa danas).... Sve u svemu osjećam se šugavo... Nemam pojma... Bojim se.... Bojim se da nekoga ne povrjedim... A to ne želim.... kakva sam ja to osoba- nemam svoje ja.... želim samo tuđe društvo da mi pruži potporu(ali ni to nije kao prije), bez koristoljublja... ne družim se s nekim samo zato da bi išla na kave ili zato šta mi nešto treba... no, to se uvijek tako protumači... Šta sam tako strašna da mi se ljudi boje priznati neke stvari... -Ako je netko razuman onda sam to ja.... Bar tako mislim.... Ne mogu ja utjecati na tuđu odluku... mogu mu samo dat savjet... Ali ako mi ne prizna u čemu je stvar otkud bih ja to mogla znati... Zato molim sve one koji mi nešto skrivaju da mi odmah to kažu i da me dotuku do kraja odmah.... Please... Možda mogu pomoći nekome, a taj netko mi ne želi reći što ga muči jer se boji moje reakcije.... ne kužim... uvijek sve zadnja saznam.... Zašto mi se to događa? želim biti sretna, ali ne mogu! Previše me toga muči .... Sve me živcira... A onda me dotuku... Kako god bilo... Ljudi recite mi istinu koliko god ona bolna bila... please.... kako god bilo.... Ustvari ne morate mi reći ništa, ali se onda i potrudite da za to nikada ne saznam... nekad stvarno ostanem bez teksta jer za sve zadnja saznam... Ne smeta mi to što se događa nego to što osobe u koje ja imam povjerenja meni ne mogu reći šta se događa.... Ali dobro... njihova volja.... Šta me još muči... ŠKOLA- ma ok... Malo je naporno... Pišemo hrpu ispita i svako malo ispituju... ma koma... jedva čekam vikend... Pepyna je otišla i zaboli me svaki put kad ju netko spomene... Čudno je bez nje... Kao da mi dio tijela ne dostaje... Morat ću se šta prije naviknut na to.... Nadam se da se snašla u ekonomskoj... Bit će joj teško.... A ne znam tko će joj pomoći... Didi- molim te da joj pomogneš... Brinem se za to malo dijete.... Ona mi je sve... Ona i još neke osobe... Ahh... Tiho mi se ništa ne javlja- fali mi... Trba mi se javio- čudo... Sjeti me se svake prestupne... hehe.... Nina mi je nešto u depri ali nadam se da će se izvuči... Žežy nam je zaljubljena... hehe.... Stara vijest... Matija- još uvijek gubi u bilijaru- ali popravlja se....
E da.... Matija, oprosti šta je i ovaj post bio tužan... Jednostavno sam takva... tako sam šugavo raspoložena.... skoro zaboravih na Danijelu... Danchy, drži se.....

- - 19:32 - pljuni… (64) - …pa prilipi - *


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.