Marketing
...Postala sam slika jednog razrušenog sna, obris nečijeg sjećanja, dio nekog dna...
Žudno sam brojala i čekala taj dan,
da ga vidim,
da mu padnem u zagrljaj...
al taj dan nikad došao nije...
ništa nije kao prije...
Izgubila sam svoj dom,
i onu sobicu malu,
zidovi sjećanja se ruše,
djetinstvo moje se red za redom
briše...
Zar je tako lako obrisati
one lijepe dane,
i mladost moju...
dok sam se igrala na cesti.
i pričala moru.
Zar je nestala ona toplina,i onaj
šum mora,
koji me je nekad pratio kad sam bila
od suza umorna...
Zar će otići prijatelji i
one ludosti stare,
pusta školska sjećanja,
biljar i kave...
Zar će izblijediti sva
mjesta i sve ljubavi,
zar će nevažne postati sve one pjesme,
i svi oni tajni poljupci...
Zar će vrijeme uzeti
meni sve one lijepe dane,
moju prvu ljubav,
moje prvo razočaranje..
Gdje su one suze koje sam oplakala,
one ulice gdje sam skakala,
ona klupa gdje sam se s njim ljubila,
onaj zid gdje sam se uvijek sakrivala...
ono mjesto gdje sam postala skoro zaboravljena,
tamo gdje sam odrasla...
sad je daleko....
Samo one koje su te voljele
znaju kako je teško bez tebe...
Ni sama ne znam odakle da počnem od loših ili dobrih, odnosno lijepih ili ružnih stvari koje mi se događaju... Ne znam ni sama o čemu da razmišljam... Kad izađem van iz stana kao da se sve promjeni... Kao da to nisam ja... Živim dvostruki život... Ali mi se ni jedan od njih više ne da živjeti... Gubim volju za svim... Krenut ću od nečega što ni sama ne znam kako prihvatiti...
PETRA (moja jedina Pepynica)- odlučila je otići iz gimnazije u ekonomsku.... Ne znam koliko je to pametno... brinem se za nju... Cure iz ekonomske stalno bježe i više su u Dreamsu i drugim kafićima nego u školi... Bojim se da Petru ne povuku sa sobom... Bit će jako u zaostatku i svako predavanje će joj dobro doći... Možda nešto shvati i na satu... Shvaćam da joj je u gimnaziji bilo teško, ali... Ne znam koliko će se snaći u ekonomskoj... Možda joj bude bolje nego u gimnaziji i tamo nađe sebe.... Samo me strah da ne počne bježati sa satova s curama.... Da se ne uništi... Bilo šta ako joj bude potrebno neka kaže... No, bojim se da to ne ću doćekati.... Sve ovisi o njoj... Želim da uspije u životu... da nađe sebe, jer ona će mi uvijek biti u srcu.... I na mene će se uvijek moći osloniti... btw. stavit ću snimke iz škole(četvrtak)...
petak- Ninoslavov rođendan.... dogovorila sam se sa Pepynom još početkom tjedna da ćemo ići u petak sa Ninom u Karlovac... Proslavit njegov rođendan... Prvotna ideja je bila da idemo negdje na more, ali smo na kraju odlučili da idemo u Karlovac... Kad sam joj rekla bila je oduševljena... No, naravno u petak je rekla da joj se ne da.... To svaki put napravi... Ali, dobro... Poslije škole smo otišle Nini kupiti dar za rođendan i na kavu.... Kupila sam mu parfem i set(kompas, kemijska i lampica)... Bila sam mudrija od njega i izbjegla sam odgovaranje od kupnje poklona... Nije znao da ću mu kupit poklon.. hehe.... Baš sam grozna... Ipak je Nina uspio nagovoriti Petru i Škaljca da idu sa nama... Bilo nam je prekrasno... barem meni... Bili smo u Papasu... Zakon je birc... Bilo je dobro društvo... Barem meni... Ne znam kako je njima bilo... Ali meni je bilo mrak... Sve 5.... Na povratku u Ogulin tj. u Ogulinu kod Sv. Roka nas je zaustavila policija... Nina je puhao, ali naravno 0.0 nije ništa pio osim Orangine... Sto se za neke druge ne bi moglo reći... Išli su mene kući ostavit, ali smo imali još vremena pa smo odlučili najprije Petru odvest doma... Pred Starim gradom odmah preko puta moje zgrade je stajala policija koja nas je također zaustavila.... 2 puta u 5 minuta... zakon... napravili smo krug i ostavili mene doma... Odmah sam zaspala...
subota.... navečer.... Bili smo u Frankopanu(a mene su zaj.), Staroj Hiži(btw. nije bilo cajki svirale su naše zabavne- Luka Nižetić i njemu slični- bili smo tamo 15 min), MC Donaldsu( papali onaj fini McSundae sa dvostrukim preljevom od čokolade), na kraju smo završili u Papasu i bilo je baš zakon.... Ispred stare Hiže smo sreli Matiju i Marija.... Pa smo s njima išli do Papasa... Bilo je zakon... Samo što mi je Pepyna užasno falila... Išli smo Nina, Radulović i ja.... sve u svemu bilo je super... Bila sam jedina u muškom društvu i stalno su mene spradali... a neka... Šta ću im ja.... Nisam im ni ja ostala dužna... hehe...
Sve u svemu bilo je super...
Danas sam u pola 12 imala sastanak sa bermanicima... Bili su tako nekako ne zainteresirani.... Umorni... Ma ni sama ne znam... Znam i ja da je misa dugo trajala, ali šta vam ja mogu vi ste rekli da želite tada... Mi se prilagođavamo vama... Nisu htjeli igru... Za vrijeme predavanja su bili odsutni.... nekako čudni... Nemojte mislit da smo mi bile ljute... Nismo bile smo baš lijepo raspoložene... A kaj ćeš... Samo smo vidjele kakve ste vi volje pa smo odmah i mi bile tako nekako tužne.... Mi se sve u svemu trudimo i nije ugodno kad te netko ne sluša i upada ti u riječ usred predavanja... Mogu barem tih pola sata štutit... ili bar 3minute dok im objasnim... Bilo mi je čudno kad danas nisu znali apostolsko vjerovanje.... Osnovne temelje vjere nisu znali... a kad ih nešto pitam svi samo šute.... Stvarno čudno... Neki su mi odgovori stvarno bili čudni, natjerali su me na razmišljanje... Radim li ja s njima kako trebam... Stvarno su danas bili malo... Ne znam to je moje mišljenje.... Ispred crkve sam srela Valentina....
Valentino Mazreku nogometaš u NK Ogulinu... Zakon dečko... Nisam ga vidjela skoro mjesec dana... odmah nakon njega izašao je moj buraz... Začudila sam se kad mi je rekao da je za vrijeme mise razmišljao kako bi ja i Maza bili dobar par... Moj ga buraz nije poznavao.... Nije znao da se mi poznamo i veli da mu je bilo čudno kad nas je vidio skupa.... Moj se buraz divio njegovoj pobožnosti... Ali... stvarno je super dečko... Ne srami se svoje vjere... Jednostavno super....
danas smo ja i Dunja došle na temu Ivana... Ali mi se ne da pisati o tome jer mi je doista teško.... Fali mi....
Danijela.... Cura iz Rijeke koja mi se javila preko bloga... Poznavala je Duška i vidim da je super osoba... stvarno bih je htjela upoznati.... Hvala ti Danchy na lijepim riječima.... Pozz svima... Volim vas najviše na svijetu.... Pep čuvaj se....
Post je objavljen 11.11.2007. u 14:35 sati.