My friends call me Keith, but you can call me John
Tko je prije ili poslije Keitha suvereno vladao ovakvim setom?
U učeničkoj knjižici Keitha Moona osnovnoškolca piše: "Retarded artistically, idiotic in other respects". Kao i u slučaju Nikole Tesle, i ovdje će život pokazati da školski dnevnici najčešće rade vrlo lošu reklamu školskom sustavu. To je za najranijih dana primjetio i sam Moon, pa je odlučio srednju niti ne pohađati. Ovaj genijalni bubnjar vjerojatno najutjecajnijeg banda 1970-tih, The Who, umro je daleke 1978., no za razliku od mnogo dosadnijeg Iana Curtisa i mnogo ružnijeg Sida Viciousa, Moonov lik nikako da nađe put do srebrnog celuloida. I dok čekam da se Gerber i Spitfire Pictures konačno nađu oko statusa najavljenog filma, nikako da se oslobodim straha kako niti ovog puta simpatična persona uništavatelja bubnjeva i hotelskih soba neće dobiti svoj zasluženi biopik.
Zašto stvari ne mirišu na dobro? Prvotno imenovan „See Me Feel Me: Keith Moon Naked for your Pleasure“, kao još nerođeno dijete prekršten je u naziv Woody Allen stila – „Untitled Keith Moon Project“. Meštar od komedije Mike Myers, koji se kao i svaki pravi komičar u jednoj točki u karijeri želi dokazati i kao dramski glumac (što god to značilo), navodno je projekt podigao u fazu pretprodukcije. Što nije malo, obzirom da frontman The Who-a Roger Daltrey već desetak godina muku muči s ostvarivanjem autoriziranog filma o danima slave poznatog britanskog četverca. Nakon svega, kakva je logika u promjeni imena u nešto što, sudeći prema sudbini Allenovih neimenovanih projekata u ovom desetljeću, ne sluti na dobro? Ako je to trebalo biti «protiv uroka», možda bolje da je preostali dvojac Daltrey-Townshend, zajedno s Myersom, pokušao s tehnikom nošenja gaća naopako. A sad s ozbiljne strane – film će navodno nositi naslov jedne od pjesama banda.
Vrlo često, biopik se neće oteti iskušenju da svoju zvijezdu prikaže kao neuravnoteženog genijalca koji je ustvari u svom srcu imao najbolje interese svih čije živote bi usput upropastio. Nakon što sam imala prilike vidjeti Bobbyja Darina u interpretaciji Kevina Spaceya, znam da prva ideja ustvari niti nije najlošije rješenje. Keith Moon je na koncertima umjesto bisa razbijao bubnjeve. I publika je tražila još. Jer, osim što je bio lud, Moon je bio beskrajno simpatičan dečko.
Myers si je u zadatak uzeo odati počast svakom celebrityju koji je kročio zemljom 1960.-tih i/ili 1970.-tih godina i od toga će ga biti teško odvratiti. Ako je imalo pravde, «The Love Guru» će neslavno propasti (vidi «Arhivu»), što bi Daltreya moglo učiniti otvorenijim ideji kako Moona ustvari ne treba utjeloviti kanadski komičar koji već sada ima 45. na plećima, a Moon je imao samo 32 godine kada je umro. Nego tko? Fanovi su već dali odgovor – nitko drugi nego Jason Schwartzman! Osim što svira bubnjeve, Schwartzman mu i sliči. Sliči li Mike Myers Keithu Moonu? Ne, a najmanje po količini ludila (alkohola) u sistemu.
Moon je jednom bio izbačen iz hotela jer je cijelu noć proveo u zabijanju i pričvršćivanju čitavog namještaja sobe u istom rasporedu na strop. U svoj omiljeni pub, Keith bi išao sa stilom – na svom starom traktoru. Ni krivu ni dužnu rodbinu posjećivao bi obučen kao Adolf Hitler. Konačno, Moon je bio inspiracija Hensonovom stvaranju lika Animala iz Muppetsa.
Keith Moon nije bio stranac svijetu filma. Osim kao legendarni ujak Earnie u mjuziklu «Tommy» (1975.) kojeg je režirao ovogodišnji laureat Motovuna Ken Russell, Moon je imao i zapažen nastup kao neurotična opatica u Zappinom psihodeličnom «200 Motels» (1971.). U zadnjem «filmu» Mae West «Sextette» (1978.), kao dizajner dizajnerskih spolnih sklonosti, svoje ime dodao je uz ono Tonyja Curtisa i Timothyja Daltona. Dok je nastajo skript za «Life of Brian», Pythonovci su partijali po Karibima u društvu Moona i još nekolicine odabranih. U međuvremenu, Moon je umro, a Pythonovci su, na neznanje mnogih, knjigu scenarija posvetili upravo njemu. Već u to vrijeme pala je odluka kako će Moon imati malu ulogu uličnog proroka u sceni u kojoj Brian pada s balkona na tzv. speaker's corner. Na kraju je uložica proroka pala u ruke onome koji kupi mrvice – samozatajnom Terryju Gilliamu. Kada idući puta pogledate «Brianov život», sjetite se kako je upravo na tom kamenu umjesto Gilliama trebao stajati Moon.
Keith u backstageu nakon jednog od koncertnih nastupa
Kakav mora biti film o Keithu Moonu? Film o Keithu Moonu mora biti drukčiji od svih biopica do sada. Savršen spoj komedije i drame. Mjuzikla i pijanki. Kiča i visoke mode. Lijepih žena s kojima je spavao i još lijepših prijatelja s kojima se družio. Soundtrack za film će, razumljivo, pisati Pete Townshend, koji je u međuvremenu i radio glazbu za filmove i koji je bio Moonov najveći oslonac u bandu. Pa što se čeka? Od zadnjeg škicanja na Imdb-ovu stranicu, film je ne samo promjenio naziv, već i pomaknut u najavi umjesto za 2009. na 2010. K vragu, neka je i ovaj puta bad news better than no news!
Obavezna The Who filmografija:
Amazing Journey: The Story of The Who (2007.) – u hrvatskim videotekama
The Kids Are Alright (1979.) – u hrvatskim videotekama
Quadrophenia (1979.) – u hrvatskim videotekama, producenti ultimativne priče o modovima i rockerima
Tommy (1975.)
Woodstock (1970.)
