|
THE LOVE GURU (2008.)
Teško je pomiriti se s činjenicom da je za scenarij filma «The Love Guru» zaslužan Mike Myers, autor jednog od najboljih filmskih komičnih serijala uopće. 1997. godine gledali smo prvu epizodu nečega što je imalo smisla, mjeru i poveliku dozu originalnosti: Dogodovštine Austina Powersa, međunarodno tajanstvenog čovjeka. Myersova komedija više nego bilo koja druga puže uskom stazom s čije se jedne strane nalaze gnušanje i odbijanje, a s druge salve oduševljenja i fantastična zabava. Smatram se pripadnikom potonje struje, s Austin Powers filmovima u dvostrukim, trostrukim, widescreen i kojekakvim DVD izdanjima koja se diče ofucanim kutijama i izgrebanim medijima.
Sean Connery i Ursula Andress iz vremena Myersovih komičnih vrhunaca
Myers je snimio posljednjeg Austin Powersa 2002. g. i pametno odlučio završiti priču na njezinom vrhuncu. I onda ovo. Zar smo 6 godina držali fige da dočekamo film infantilnog humora, izgladnjelo mršavog scenarija i dezorijentiranog redatelja (kojemu je «The Love Guru» bio «prvi puta») ispred čije kamere je prodefiliralo više zvijezda i zvijezdica nego u godinu dana Oprah showa? Najviše boli to što sada ona druga strana koja bi na Myersa oduvijek podozrivo i nadmoćno mahnula rukom s pravom likuje. Što se to desilo? Jedno od objašnjenja je da nitko ne može ostati normalan nakon što je sedam godina nosio krljušti i bio Shrek na tisuću načina, a drugo da Myers jednostavno nije genije.
"Zahvaljujem Akademiji..."
«The Love Guru» se ponosi povećom kolekcijom loših kritika koje ga mirne duše mogu izravno plasirati u nominacije za Zlatnu Malinu. Užegle Rajčice daju statistiku kako je samo 15 % kritika guruu pozitivno. Jasno da je s filmom nešto pošlo po zlu kada je o njemu zanimljivije čitati kritike i kimati glavom nego ga gledati. Bill Gibron je za filmcritic.com dobro primjetio kako je kod komedije tanka linija između genija i smeća i kako nitko ne želi da mu ono najbolje u filmu nose Justin Timberlake i Verne Troyer.
«The Love Guru» je priča o Amerikancu Mauriceu Pitki (Mike Myers) kojeg je u Indiji odgojio flatulentni, razroki guru. U točki kada film počinje on odlazi u Kanadu kako bi svojom mudrošću i intuitivnim znanjem pomogao hokejaškoj momčadi u Torontu da osvoji Stanley kup. U Kanadi je pak guru Pitka izgradio ashram kojeg se arhitekturom i svakodnevicom ne bi posramio niti Osho Rajnesh... Osim poznatog dua Myersa i malog čovjeka Troyera, film su krasile u velikoj mjeri beskorisne Jessice Simpson i Alba. Treći celebrity, pjevač koji želi postati glumac, bio je poznato pop-skakutalo Justin Timberlake. Iako mu ovo nije bio prvijenac, Timberlake se pokazao na razini zadatka i jedini iznio ulogu u njezinim granicama kako joj dolikuje. Mogu jedino kao papiga ponoviti – dečko ima dara!
Mike Meyers je jedna vrlo nostalgična osoba. Hokej i sve što ga podsijeća na doba kada su njegovi roditelji bili djeca cvijeća dvije su stvari iz kojih crpi životnu energiju. Od tuda i Austin Powers – šarolik splet aluzija na jedno izgubljeno i visoko idealizirano vrijeme, na psihodelične filmove i glazbu '60-tih i '70-tih. Za razliku od «The Love Gurua», Powersi su imali svoj fokus i uspješno iznijeli misiju posvete mladim Beatlesima, Barbarelli, Flash Gordonu, James Bondu i Peteru Sellersu. Iako često forsiran, vic je tada imao svoje uporište. S druge strane, «The Love Guru» ne pruža ništa više od kvazi-komične konfuzije čije se ideje ne penju više od prepona. Nekoliko relacija na Bollywood i par kultnih klasika, plus dva-tri spontana hihota sve je što bi iole podsjećalo na dobar glas nezaboravne špijunske trilogije.
Iako je jasno da je Myers filmom htio zaokružiti svoj životni hommage hokeju i hipijima, pa još nadodati koju na račun modernih new age gurua (ne želim niti razmišljati o Myersovoj izjavi kako film ocrtava njegovo duhovno putovanje nakon smrti oca 1991.g.), čini se kako su najuspješniji vic filma dvojica sportskih komentatora koji me podsjećaju, ako ne na Waldorfa i Statlera iz Muppetsa, a onda sigurno na Božu Sušeca i Ivicu Blažička u top-formi kada su, recimo, bili Zlatni u gostima.
Sušec je jednom prilikom rekao da je jedan crnac u momčadi dokaz kako Van Basten ne provodi nikakvu rasističku politiku. Myersova patuljačka vizija trenera Toronto Maple Leavesa u guruu je zaista ispala «rasistička» – maleni Verne Troyer nije služio ničemu doli da bude predmetom sprdnje i zločestih ispada neuravnoteženog gurua. Vicevi se u ovom filmu mogu svesti pod dva navodnika: penis i patuljci. U Austinu Powersu je to imalo mjere, dekora i smisla, no ovdje će imati opravdanja samo ako želim svoja komična očekivanja rastegnuti do točke pucanja i umisliti kako je Mike Myers izveo performans ispitivanja granica ukusa a la Andy Kaufman ili Lenny Bruce.
Nema šanse. Mike Myers – piši kući, propalo je! (Čitaj: Mariska Hargitay)
* Pozdrav ili kako Pitka kaže – mantra koju u filmu koristi kao pozdrav, umjesto uobičajnog u Indiji, recimo, namaste. Mariska Hargitay je američka glumica poznata po ulozi detektivke Benson u TV seriji "Red i zakon". Zašto njezino ime kao pozdrav? Pitam se da li je to jasno samom Myersu.
|
