Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • drugadva.blog.hr

    raspametiti, pamtiti, zapamtiti, otpamtiti ----sve je kod tebe životno od mogućeg, nužnog, potrebnog, željenog, priželjkivanog, ostvarenog, zamišljenog do ranjive stvarnosti bolno

    PS: jedva sam te dočekala

    avatar

    11.02.2026. (23:54)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Svakog drugog blogera ili blogericu kod "ovako nečega" imao bih potrebu pitati: "Čija je ovo pjesma, kojeg slavnog pjesnika ili pjesnikinje? A ako je u prijevodu na hrvatski, onda je odličan prijevod!" Dakako, uvijek bih se suzdržao. Jedino kod tebe mirne i široke duše znam da je to TVOJA PJESMA. Btw., taman kad pomislim da me više nećeš iznenaditi nekim novim dubinama, paučinastim intuicijama i zaumnim slikama stvarnijim od stvarnosti, eto tebe! Ne može čovjek nakon ove divote reći ništa drugo nego: HVALA.

    avatar

    11.02.2026. (23:56)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Evo sav se ježim dok je čitam ponovno. I oči su mi pune suza. Od ljepote. A ti znaš, itekako znaš da ti je pjesma dobra, svaki pisac, pjesnikinja, stvarateljica zna kad je načinila čudo i sretna je zbog toga. To je posebna, jedinstvena vrsta sreće koju samo istinski kreativci mogu oćutiti. To je sreća pored koje gotovo da i ne treba nijedna druga, toliko je slatka sreća stvaralaštva.

    avatar

    12.02.2026. (00:01)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    Bas lijepo da si se vratila :))

    avatar

    12.02.2026. (01:57)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    I ovo i ono, ma predobrooo je sve!!!

    avatar

    12.02.2026. (06:25)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Onda je sve drugo nevrijedno spominjanja

    avatar

    12.02.2026. (06:52)    -   -   -   -  

  • drugadva.blog.hr

    ali zašto si na naslovnici @POTOK ?

    avatar

    12.02.2026. (13:25)    -   -   -   -  

  • Mi. Ljudi s rupama

    kokolicamoja

    avatar

    12.02.2026. (14:12)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Anči, slušam svoj unutarnji sat, pisat si možemo i čutise- izvan bloga.

    @ Mariano:-) hvala ti na jako lijepim riječima i toplini. Učinio si da sinoć lakše usnim. Otkada sam dobila " odbijenicu" za objavljivanje mojih pjesama uz obrazloženje da moram u školu pisanja zbog banalnosti izričaja( od jedne supruge jednog vlasnika izdavačke kuće ), nisam zapisala niti jedan svoj osjećaj, jer sam morala pažljivo se pozabaviti sobom i svojom sujetom.
    Zato su u ovoj pjesmi porazbacane slike, osjeti, osjećaji, kao da je zapuhao jak vjetar.
    Jesam, sretna sam u stvarati, baš kao i ti, slično se prepoznaje i raspoznaje.
    Molim te, piši lirski da se i ja mogu diviti. I uživati malo na blogu.

    @ lijemudro, baš lijepo da sam te ovdje našla:-*

    avatar

    12.02.2026. (17:25)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ modtina, hvala!

    @ drevni, pa i nije. Kontekst nikada nije zanemariv, niti povijesni, niti politički, kao niti emocionalni. Sve su to oni proredi kao kod napolitanki:-)))

    @ Anči, zato što je Blogy uzbuđen oko svog odlaska.
    I zato što sam trebala jedno vrijeme biti @ potočna, da zbunim neprijatelja;-)

    @ miškica moja, ne se ljutiti:-* piši mu radije mail

    avatar

    12.02.2026. (17:33)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Ljubice ti znaš da se ja intenzivno bavim kontekstom vjerojatno ću i umrijeti kontekstuirajući, ali sad ću ti napisat u zagradi da niko ne vidi ( meni je kad dođemo do ljubavi sve drugo nevažno, nije tako oduvijek bilo, ali je pogrešno bilo što drugo pretpostaviti ljubavi) eto, naravno da to nikada ne bi javno priznao, ali je tako

    avatar

    12.02.2026. (19:26)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Za sunce nekako vjerujemo da će svaki dan zasjati samo od sebe, u ljiubavi nije tako, ona se ne podrazumijeva...
    Divno si ovo "porazbacala". Sve se da jasno naslutiti... *

    avatar

    12.02.2026. (21:59)    -   -   -   -  

  • j.

    Ovo pitanje zapravo je istinski znak toga kako nekoga volimo. Naime, to što mi nekoga volimo uistinu na prvom mjestu znači da ga pod svaku cijenu želimo spasiti od svega; moguće na prvom mjestu od sebe samih.

    Pitanje "a što ako ona/on mene doista voli" trebalo bi možda baš tako shvatiti: jadna duša; u što je upala i dokle je stigla.

    Tako da, moglo bi se zaključiti, nije uopće toliko važno da nas netko voli. Dokle god mi umijemo voljeti kako treba, sve će itekako imati smisla.

    Ili, kako je pisao čini mi se Whitman, a svakako da važi i za tvoje stihove; da postoji neuzvraćena ljubav, nikada ne bi nastale ove pjesme. :)

    avatar

    12.02.2026. (22:38)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ drevni, hvala na zagradi:-*

    @ dvitrija, i bolje da se ne podrazumijeva, i bolje! Naša, ljudska priroda ne cijeni dovoljno ono za što se ne treba ( iz) boriti i što nam dolazi samo po sebi.
    Zrak, voda, svjetlost...
    A druge strane, odustajemo čim se pojavi i grašak znoja.
    Ljubav se gradi ko kuća. Lomovima.

    @ Vjetre, malo sam se zaigrala riječima u naslovu: a što ako me zbilja
    ( stvarnost, realitet, život) voli? Ne moramo stalno o njemu;-)

    I da, slažem se kako je važnije voljeti nego li biti voljen. Osim što budeš blagoslovljen tim osjećajem, pogotovo ako voliš za oboje ( pa ti je osjećaj blago rečeno, podvostručen), puno je teže, daleko je teže, biti voljen, a ne voljeti.

    avatar

    12.02.2026. (23:06)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...