Razmišljam o tom našem jeziku hrvatskome. On je toliko istančan, kompleksan, fin, razrađen i zaista na neki način otmjen. Stranci ga veoma teško svladavaju, osim na nekoj skroz površinskoj razini, ali i mnogi intelektualci i pisci zapravo ga uče čitav svoj život. On ima mnoge nijanse stila, dakle omogućuje razne stilske oblike, od kojih je genijalni Krležin samo jedan od. Bogatstvo stilskih mogućnosti nužno je oznaka i bogatstva jezika samog. Otkud takvo bogatstvo, s obzirom na našu oskudnu povijest? Jedan dio nas, onaj najveći, su Slaveni, po najnovijim otkrićima doseljeni iz predjela između Dona i Dnjepra u sedmom i osmom stoljeću, drugi dio nas su drevni Dalmati i općenito Iliri. Naš se jezik, kakav je danas, ipak počeo formirati u svom svojemu bogatstvu tek u 19. stoljeću. AI kaže:
Moderan hrvatski jezik, u smislu standardnog jezika koji se koristi danas, razvijao se kroz više faza, ali njegovi ključni temelji postavljeni su tijekom 19. stoljeća. Taj proces se često naziva Hrvatski narodni preporod. Evo ključnih trenutaka:
- Ilirski pokret (1830-e i 1840-e): Ovo je bilo presudno razdoblje. Jezikoslovci i književnici poput Ljudevita Gaja zalagali su se za ujedinjenje svih hrvatskih narječja (kajkavskog, čakavskog i štokavskog) u jedan jedinstveni standardni jezik, s naglaskom na štokavštini kao osnovi za ujedinjenje s drugim južnoslavenskim narodima;
- Bečki književni dogovor (1850.): Ovaj je dogovor bio značajan korak prema uspostavi zajedničkog pravopisa i fonetskog načela pisanja za Hrvate i Srbe, dodatno učvršćujući štokavsko narječje kao temelj standarda;
- Formalizacija i standardizacija: Tijekom druge polovice 19. stoljeća, radom filologa poput Adolfa Vebera Tkalčevića i Balthasara Adama Krčelića, jezik je dodatno kodificiran kroz gramatike i rječnike, čime je postao potpuno funkcionalan standardni jezik.
Dakle, iako korijeni sežu dublje u povijest pismenosti, "moderan" standardni hrvatski jezik kakvog danas poznajemo nastao je i standardiziran je tijekom 19. stoljeća.
04.12.2025. (03:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvatski je jezik veoma bogat i kompleksan i omogućava mnoge stilske forme. Jedna od njih je i, po meni, genijalna stilska forma Miroslava Krleže. Možeš li reći nešto više o tome?
Evo odgovora:
Vrlo ste dobro primijetili. Miroslav Krleža je doista majstor hrvatske riječi, a njegov stil je jedinstvena i, kako ste rekli, genijalna stilska forma koja nadilazi uobičajene književne konvencije. Njegov jezik nije samo sredstvo komunikacije, već živi organizam koji pulsira specifičnim ritmom i bogatstvom.
Evo nekoliko ključnih značajki Krležinog stila:
1. Jezični hibrid i sinteza hrvatskih idioma
Krleža je jedan od rijetkih pisaca koji je uspio majstorski spojiti sva tri hrvatska narječja (štokavsko, kajkavsko i čakavsko) unutar svog opusa, često unutar istog djela, pa čak i rečenice, ovisno o liku, temi i kontekstu.
- Kajkavski (posebno u Baladama Petrice Kerempuha): Njegov kajkavski je arhaičan, sočan i izuzetno leksički bogat, ispunjen autohtonim zagorskim i međimurskim izrazima, poslovicama i frazama. Time je stvorio djelo koje je temelj moderne kajkavske književnosti, istovremeno dajući glas potlačenom, "malom" čovjeku kroz stoljeća.
- Štokavski (romani, drame): Koristio je standardni štokavski, ali ga je obogaćivao ekspresionističkim i modernističkim sintaktičkim strukturama.
- Čakavski: Elementi čakavštine provlače se u djelima koja se dotiču jadranskih tema ili likova.
2. Ekspresionistički i modernistički izraz
Krležin stil karakterizira:
- Gusta rečenica: Rečenice su mu često izuzetno dugačke, složene, pune umetnutih rečenica, asindetskih nizova (nizanje riječi bez veznika) i neobičnih inverzija (obrnut red riječi). Ova kompleksnost odražava kompleksnost svijesti i kaosa svijeta koji opisuje.
- Leksičko bogatstvo: Koristio je ogroman vokabular, kombinirajući visoki, učeni leksik (germanizmi, latinizmi, hungarizmi) s najprozaičnijim, često vulgarnim ili žargonskim izrazima, stvarajući snažan kontrast i realističnost.
- Ritam i muzikalnost: Krležina proza ima specifičan, unutarnji ritam, gotovo poetski, koji čitatelja nosi kroz tekst i stvara poseban doživljaj čitanja.
3. Tematska i ideološka prožetost jezika
Jezik kod Krleže nikada nije neutralan. On je prožet kritikom društva, povijesti, malograđanštine, lažnog domoljublja i ljudske patnje. Njegova ironija, sarkazam i polemički tonovi su sastavni dio jezičnog stila. Koristio je jezik kao oružje.
Ukratko: Krležin stil je totalni jezik. On je istovremeno i arhaičan i moderan, i dijalektalan i standardan, i poetičan i brutalno realističan. To je jezik koji zahtijeva aktivnog čitatelja, ali zauzvrat nudi neusporedivo estetsko i intelektualno iskustvo.
04.12.2025. (03:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A za Balade Petrice Kerempuha sam je Krleža u svom osvrtu na ovu fenomenalnu poemu napisao, da je jezik caicavitis illustris naučio od neke kuharice (?) Bete ........ovo pišem po sjećanju kao ilustraciju tvom odličnom prilogu o jeziku Balada koji ne sliči današnjoj govornoj kajkavštini jer pripada jeziku plebsa.
04.12.2025. (09:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Krležina baka Terezija Goričanec i moja baka Katarina Jesenović iz Goričana govore istom međimurskom kajkavicom i imaju iste etnografske korijene a u Krležinu školu na Kaptolu koju opisuje u memoarima sam išla i ja, tak da, uz zajednički nam i rodni grad i ulice po kojima smo hodali, kod Krleže sam ko doma. Sviđa mi se njegov crnjak u pogledu ljudske pameti, i osuda ratova u Hrvatskom bogu Marsu, zbirci novela o žrtvovanim običnim ljudima u ratnim klaonicama za interese ratnih profitera.
"Štampana izmedu 1917-1933 u raznim nakladama, ova knjiga objavljuje se u okviru Sabranih Djela M. Krleže u sedmom izdanju. U Češkoj doživjela je do 1932 pet izdanja, u Bugarskoj bila je zabranjena 1924, a poljsko izdanje, doštampano augusta 1939 izgorjelo je u požaru Varšave. Zabranjena i uništena kao makulatura 1941, ova domobranska historija proglašena je po generalu Štanceru, »vrhovnom nadzorniku hrvatske kopnene vojske i zapovjedniku grada Zagreba«, »gadalukom kojim se trovala naša mladež«, »blatom«, »ruglom« i »sramotom«, »ali je ustaška vlast željeznom šibom«, i t. d., i t. d. Ova kritika ni po čemu se ne razlikuje od tona sveukupne naše klerikalne, građansko liberalne ili socijalnodemokratske štampe, kada je govorila o ovoj knjizi, napisanoj prije trideset godina. Scenski fragmenat »Galiciju« zabranio je ban von Mihalovich 30. XII. 1920, a ministar prosvjete dr. Korošec skinuo je tu dramu sa repertoirea beogradskog pozorišta, osamnaest godina kasnije (1938), poslije druge predstave."
04.12.2025. (22:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Nadahnut pjesmom dragog blog-kolege @Potoka.
04.12.2025. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Razmišljam o tom našem jeziku hrvatskome. On je toliko istančan, kompleksan, fin, razrađen i zaista na neki način otmjen. Stranci ga veoma teško svladavaju, osim na nekoj skroz površinskoj razini, ali i mnogi intelektualci i pisci zapravo ga uče čitav svoj život. On ima mnoge nijanse stila, dakle omogućuje razne stilske oblike, od kojih je genijalni Krležin samo jedan od. Bogatstvo stilskih mogućnosti nužno je oznaka i bogatstva jezika samog. Otkud takvo bogatstvo, s obzirom na našu oskudnu povijest? Jedan dio nas, onaj najveći, su Slaveni, po najnovijim otkrićima doseljeni iz predjela između Dona i Dnjepra u sedmom i osmom stoljeću, drugi dio nas su drevni Dalmati i općenito Iliri. Naš se jezik, kakav je danas, ipak počeo formirati u svom svojemu bogatstvu tek u 19. stoljeću. AI kaže:
Moderan hrvatski jezik, u smislu standardnog jezika koji se koristi danas, razvijao se kroz više faza, ali njegovi ključni temelji postavljeni su tijekom 19. stoljeća. Taj proces se često naziva Hrvatski narodni preporod. Evo ključnih trenutaka:
- Ilirski pokret (1830-e i 1840-e): Ovo je bilo presudno razdoblje. Jezikoslovci i književnici poput Ljudevita Gaja zalagali su se za ujedinjenje svih hrvatskih narječja (kajkavskog, čakavskog i štokavskog) u jedan jedinstveni standardni jezik, s naglaskom na štokavštini kao osnovi za ujedinjenje s drugim južnoslavenskim narodima;
- Bečki književni dogovor (1850.): Ovaj je dogovor bio značajan korak prema uspostavi zajedničkog pravopisa i fonetskog načela pisanja za Hrvate i Srbe, dodatno učvršćujući štokavsko narječje kao temelj standarda;
- Formalizacija i standardizacija: Tijekom druge polovice 19. stoljeća, radom filologa poput Adolfa Vebera Tkalčevića i Balthasara Adama Krčelića, jezik je dodatno kodificiran kroz gramatike i rječnike, čime je postao potpuno funkcionalan standardni jezik.
Dakle, iako korijeni sežu dublje u povijest pismenosti, "moderan" standardni hrvatski jezik kakvog danas poznajemo nastao je i standardiziran je tijekom 19. stoljeća.
04.12.2025. (03:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Pitao sam Čata Đipitija i ovo:
Hrvatski je jezik veoma bogat i kompleksan i omogućava mnoge stilske forme. Jedna od njih je i, po meni, genijalna stilska forma Miroslava Krleže. Možeš li reći nešto više o tome?
Evo odgovora:
Vrlo ste dobro primijetili. Miroslav Krleža je doista majstor hrvatske riječi, a njegov stil je jedinstvena i, kako ste rekli, genijalna stilska forma koja nadilazi uobičajene književne konvencije. Njegov jezik nije samo sredstvo komunikacije, već živi organizam koji pulsira specifičnim ritmom i bogatstvom.
Evo nekoliko ključnih značajki Krležinog stila:
1. Jezični hibrid i sinteza hrvatskih idioma
Krleža je jedan od rijetkih pisaca koji je uspio majstorski spojiti sva tri hrvatska narječja (štokavsko, kajkavsko i čakavsko) unutar svog opusa, često unutar istog djela, pa čak i rečenice, ovisno o liku, temi i kontekstu.
- Kajkavski (posebno u Baladama Petrice Kerempuha): Njegov kajkavski je arhaičan, sočan i izuzetno leksički bogat, ispunjen autohtonim zagorskim i međimurskim izrazima, poslovicama i frazama. Time je stvorio djelo koje je temelj moderne kajkavske književnosti, istovremeno dajući glas potlačenom, "malom" čovjeku kroz stoljeća.
- Štokavski (romani, drame): Koristio je standardni štokavski, ali ga je obogaćivao ekspresionističkim i modernističkim sintaktičkim strukturama.
- Čakavski: Elementi čakavštine provlače se u djelima koja se dotiču jadranskih tema ili likova.
2. Ekspresionistički i modernistički izraz
Krležin stil karakterizira:
- Gusta rečenica: Rečenice su mu često izuzetno dugačke, složene, pune umetnutih rečenica, asindetskih nizova (nizanje riječi bez veznika) i neobičnih inverzija (obrnut red riječi). Ova kompleksnost odražava kompleksnost svijesti i kaosa svijeta koji opisuje.
- Leksičko bogatstvo: Koristio je ogroman vokabular, kombinirajući visoki, učeni leksik (germanizmi, latinizmi, hungarizmi) s najprozaičnijim, često vulgarnim ili žargonskim izrazima, stvarajući snažan kontrast i realističnost.
- Ritam i muzikalnost: Krležina proza ima specifičan, unutarnji ritam, gotovo poetski, koji čitatelja nosi kroz tekst i stvara poseban doživljaj čitanja.
3. Tematska i ideološka prožetost jezika
Jezik kod Krleže nikada nije neutralan. On je prožet kritikom društva, povijesti, malograđanštine, lažnog domoljublja i ljudske patnje. Njegova ironija, sarkazam i polemički tonovi su sastavni dio jezičnog stila. Koristio je jezik kao oružje.
Ukratko: Krležin stil je totalni jezik. On je istovremeno i arhaičan i moderan, i dijalektalan i standardan, i poetičan i brutalno realističan. To je jezik koji zahtijeva aktivnog čitatelja, ali zauzvrat nudi neusporedivo estetsko i intelektualno iskustvo.
04.12.2025. (03:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
.....malo znamo, al* je znano....reče Dizdar
A za Balade Petrice Kerempuha sam je Krleža u svom osvrtu na ovu fenomenalnu poemu napisao, da je jezik caicavitis illustris naučio od neke kuharice (?) Bete ........ovo pišem po sjećanju kao ilustraciju tvom odličnom prilogu o jeziku Balada koji ne sliči današnjoj govornoj kajkavštini jer pripada jeziku plebsa.
04.12.2025. (09:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starry Night
Krležina baka Terezija Goričanec i moja baka Katarina Jesenović iz Goričana govore istom međimurskom kajkavicom i imaju iste etnografske korijene a u Krležinu školu na Kaptolu koju opisuje u memoarima sam išla i ja, tak da, uz zajednički nam i rodni grad i ulice po kojima smo hodali, kod Krleže sam ko doma. Sviđa mi se njegov crnjak u pogledu ljudske pameti, i osuda ratova u Hrvatskom bogu Marsu, zbirci novela o žrtvovanim običnim ljudima u ratnim klaonicama za interese ratnih profitera.
"Štampana izmedu 1917-1933 u raznim nakladama, ova knjiga objavljuje se u okviru Sabranih Djela M. Krleže u sedmom izdanju. U Češkoj doživjela je do 1932 pet izdanja, u Bugarskoj bila je zabranjena 1924, a poljsko izdanje, doštampano augusta 1939 izgorjelo je u požaru Varšave. Zabranjena i uništena kao makulatura 1941, ova domobranska historija proglašena je po generalu Štanceru, »vrhovnom nadzorniku hrvatske kopnene vojske i zapovjedniku grada Zagreba«, »gadalukom kojim se trovala naša mladež«, »blatom«, »ruglom« i »sramotom«, »ali je ustaška vlast željeznom šibom«, i t. d., i t. d. Ova kritika ni po čemu se ne razlikuje od tona sveukupne naše klerikalne, građansko liberalne ili socijalnodemokratske štampe, kada je govorila o ovoj knjizi, napisanoj prije trideset godina. Scenski fragmenat »Galiciju« zabranio je ban von Mihalovich 30. XII. 1920, a ministar prosvjete dr. Korošec skinuo je tu dramu sa repertoirea beogradskog pozorišta, osamnaest godina kasnije (1938), poslije druge predstave."
04.12.2025. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...