četvrtak, 04.12.2025.
Nikto ne zna gdje je ona
Davno jednom otkrio sam, spoznao, da je običnost najveća vrlina, i svi Putevi Božji nužno vode samo do toga božanskog oceana običnosti, u kojem smo svi isti baš zato što smo različiti ili različiti baš zato što smo isti. Nauk kaže da je nužno biti onkraj samorefleksije, dakle nevin. Stvarnost kaže da se to eventualno može dogoditi tek nakon sedam brda zgađenosti nad samim sobom i sedam mora potrošenosti ega i sedam rijeka radovanja tuđim vrlinama i sedam dolina truda poradi samoga truda. Običnost, dakako, nije prosječnost, ali ni izvrsnost. Možda je ona tek tiho, skroz neprimjetno, naravno, kao usputno konačno centriranje s Duhom Svetim, ali to se ne smije izgovarati.
