U Rijeci postoji klub beznačajnih ljudi, Postali su vidljivi spomen pločom na jednoj zgradi blizu Korza, koji je preminuo negdje u četrdesetdevetoj, a bio je toliko beznačajan da nemaju baš ništa o njemu reći. Vidi ti tvog patuljka kako se izdigao!
01.11.2025. (23:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sinkronicitet, koji često spominješ: nedavno sam vidjela par (m i ž) ljudi patuljastog rasta, nema par dana, nevjerojatno da o njima pišeš, makar nije (mi) posve jasno je li tvoj patuljak u priči stvaran ili halucinacija? :) Ovo dvoje (mojoh) su bili stvarni, najstvarniji. :)
Još jedan: danas pokupim dijete i njenu prijateljicu iz škole i stanem po hranu za mačke usput; pitam ih žele li sok ili nešto slatko, pristojna djeca kažu da ne žele. Na putu do kase padne mi oko na neke lijepo upakirane slatkiše, Mozart kuglice. Kupila sam ih prvi put u životu, koliko se sjećam. Poslije mi kći kaže da njena prijateljica obožava Mozarta. A porukom kasnije javlja da ni Mozart kuglice nisu loše. Mislim, Majstore, imam li nadnaravne moći, što li je sa mnom? Uglavnom, mislim da su te Mozart kuglice razveselile jednako i mene i njih, iako ih ja još uvijek nisam niti okusila. Samo taj osjećaj da sam - pogodila. To je sve.
Oprosti na uzurpaciji prostora za ispis mojih osobnih pro-življaja, uglavnom: dobra ti je ova proza. To valjda htjedoh nakucati. :)
03.11.2025. (16:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ann - O da, postoje, pogotovo u delirium tremensu…
NF - Sviđa mi se to, spomen ploča nevidljivim ljudima. I još neznanijim umjetnicima.
Dinaja, na Slemenu, negdje na polovici Horvatovih stuba, kada se uspinješ s desne strane, ima mali odvojak i usjeklina (takoreći pećinica) u kojoj su patuljci i pokazuju srednji prst. Oni su se sami obranili…
Dvi, tri – Nije na meni da tumačim vlastite tekstove iako bih mogao reći da je tema susret s vlastitom sjenom (Jung), prikazana kroz lik patuljka koji je projekcija autorove potisnute boli, deformiranog dijela ega, sve ono što društvo (i on sam) odbija priznati.
… to je parabola o samoprepoznavanju u najnižem, najisključenijem biću. patuljak kao simbol marginaliziranog Ja, onog koje se u modernom, dekadentnom, alkoholiziranom svijetu guši u samoći i ironiji…
No konkretan odgovor na tvoje dvojbe i neizrečeno pitanje jest:
Da, mališan je bio stvaran, stvaran da nije mogao biti stvarniji, bos i kratkih rukava. Moji osjećaji kao i prateće misli bile su stvarne … U većini mojih tekstova prisutan je barem neki odjek stvarnosti.
Svedeno na postotak – recimo da je 70% utemeljeno na stvarnom događaju.
Riba Luca, volim mene Blogi, samo daje šansu i drugima. Fala na lijepim riječima i i cvjetni pozdrav tebi uzvraćam.
11.11.2025. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
AnnaBonni1
Tužno, sjajno, nemoguće moguće s malim patuljkom jer ipak postoje i mimo tvog viđenja
01.11.2025. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
U Rijeci postoji klub beznačajnih ljudi, Postali su vidljivi spomen pločom na jednoj zgradi blizu Korza, koji je preminuo negdje u četrdesetdevetoj, a bio je toliko beznačajan da nemaju baš ništa o njemu reći. Vidi ti tvog patuljka kako se izdigao!
01.11.2025. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
bila sam u muzeju obranjenih patuljaka...
02.11.2025. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Sinkronicitet, koji često spominješ: nedavno sam vidjela par (m i ž) ljudi patuljastog rasta, nema par dana, nevjerojatno da o njima pišeš, makar nije (mi) posve jasno je li tvoj patuljak u priči stvaran ili halucinacija? :)
Ovo dvoje (mojoh) su bili stvarni, najstvarniji. :)
Još jedan: danas pokupim dijete i njenu prijateljicu iz škole i stanem po hranu za mačke usput; pitam ih žele li sok ili nešto slatko, pristojna djeca kažu da ne žele. Na putu do kase padne mi oko na neke lijepo upakirane slatkiše, Mozart kuglice. Kupila sam ih prvi put u životu, koliko se sjećam.
Poslije mi kći kaže da njena prijateljica obožava Mozarta.
A porukom kasnije javlja da ni Mozart kuglice nisu loše.
Mislim, Majstore, imam li nadnaravne moći, što li je sa mnom?
Uglavnom, mislim da su te Mozart kuglice razveselile jednako i mene i njih, iako ih ja još uvijek nisam niti okusila.
Samo taj osjećaj da sam - pogodila.
To je sve.
Oprosti na uzurpaciji prostora za ispis mojih osobnih pro-življaja, uglavnom: dobra ti je ova proza. To valjda htjedoh nakucati. :)
03.11.2025. (16:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Riba Luca
Poruka Blogiju :
Izvrsni postovi a nikad blog tjedna?
Steta, izvrsno pises.
Pozdrave ostavljam
03.11.2025. (21:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meister Huc
Ann - O da, postoje, pogotovo u delirium tremensu…
NF - Sviđa mi se to, spomen ploča nevidljivim ljudima. I još neznanijim umjetnicima.
Dinaja, na Slemenu, negdje na polovici Horvatovih stuba, kada se uspinješ s desne strane, ima mali odvojak i usjeklina (takoreći pećinica) u kojoj su patuljci i pokazuju srednji prst. Oni su se sami obranili…
Dvi, tri –
Nije na meni da tumačim vlastite tekstove iako bih mogao reći da je tema susret s vlastitom sjenom (Jung), prikazana kroz lik patuljka koji je projekcija autorove potisnute boli, deformiranog dijela ega, sve ono što društvo (i on sam) odbija priznati.
… to je parabola o samoprepoznavanju u najnižem, najisključenijem biću. patuljak kao simbol marginaliziranog Ja, onog koje se u modernom, dekadentnom, alkoholiziranom svijetu guši u samoći i ironiji…
No konkretan odgovor na tvoje dvojbe i neizrečeno pitanje jest:
Da, mališan je bio stvaran, stvaran da nije mogao biti stvarniji, bos i kratkih rukava. Moji osjećaji kao i prateće misli bile su stvarne
…
U većini mojih tekstova prisutan je barem neki odjek stvarnosti.
Svedeno na postotak – recimo da je 70% utemeljeno na stvarnom događaju.
Riba Luca, volim mene Blogi, samo daje šansu i drugima. Fala na lijepim riječima i i cvjetni pozdrav tebi uzvraćam.
11.11.2025. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...