sjećam se kako je kolega sa faksa imao kazetu s tim albumom njegovih hitova, Balade ili tako nekako se zvalo, bio je to kolega izvan Zagreba; ti dečki izvana uvijek su bili zreliji i pametniji od nas; ja sam Nju morao moliti da me nauči oprati gaće i čarape, a da nisam planinario nikad ne bih znao ni hrenovku skuhati po onom što su me učili doma... i tako su taj kolega i njegova cura i moja dragana uživali u tome, a meni se od svega toga pomalo dizala kosa na glavi, jer ja sam tad moš mislit bio frajer od dvadeset koji je slušao Miladojku Youneed, Mizar i Disciplinu Kičme i čudio se sam sebi što radim s tim Doorsima i Bajagama i Đolama oko sebe; Ona je zapravo davno već rekla da sam je osvojio onda kad je shvatila da imam stav koji je najmanje trideset stupnjeva pomaknut u odnosu na ono što bi čovjek očekivao :)
i tako su oni to tamburali i pilili mene s tim, jer kao - šta se sad ima pjevati o tragičnim ljubavima; ljubavi su samo proizvod društvenih prilika i treba mijenjati uzroke a ne posljedice... a Nju sam jadnu vodio okolo na ove gore nabrojane i još Clock DVA i Swanse i Tuxedomoon i Cavea pa sam onda zauzvrat plesao te beskrajno polagane sentiše u mraku s kosom na dvjestodvadeset mirišući Njenu toplu i meku kožu na vratu... i onda mi je jednom, u jednoj jedinoj sekundi mog maglenog mozga na um usred nekog takvog Bagremlja, Ladačkog, tko zna čega - pala ideja; čekaj, možda to što taj Đole pjeva ljudima o ljubavi i o onom Vasi Ladačkom koji je sve imo a ništa imo nije pomogne da svijet bude bolje mjesto, jer bolje je ljudima pjevati o tome da cijene ljubav dok je vrijeme, to će bar netko pokušavati shvatiti; ovo da novac neće doći ili da je gradot nem, to ionako nikoga nikada nije bila briga
oni su studirali isto što i ja, i bili uvjereni u neke ideale, a ja sam već kod profesora na predavanjima vidio – naravno, uopće ne gledajući očima – da je sve to jedna velika laž i propast i da je svijet stravično, besprizorno i tužno trgovište interesa i koristi... pa sam se već tada grohotom smijao svim njihovim planovima za poslove, diplome, stanove, stvari koje već ljudi od dvadeset godina na fakultetima poslovično sanjaju i koje im trebaju kao stepenice na koje će se popeti da bi sami sebi postali odrasli, važni i veliki
uglavnom, da se ne lažemo, nikakvi faksevi, nikakve riječi niti rečenice, nikakvi planovi niti zaposlenja niti ništa sličnoga – nego baš taj neki Vasa Ladački, ta neka strašna, tusta i beskrajna žalost otpjevana ravnim glasom sveznajućeg pripovjedača bio je posljednja spona mlađahnog nadobudnog vjetra i normalnog svijeta; zadnja nit koja me još uvijek vezala za gromadu i nije popuštala ne dajući mi da otplovim kvragu, i tek kada sam jedne noći te jeseni osamdesetiosme pogledao nakon svega ponovno u Njene oči shvatio sam da je ni iz čega uz tu jednu jedinu preostalu - izrasla i druga nit, pa treća, pa pedeseta....
ostalo mi je to saznanje do danas; svi ovi „moji“ odavna su već utihli i utopili se u bezdanu, i svijet nije od niti jedne pjesme nikada postao bolje mjesto, nego samo od toga da čovjek čovjeku nešto dade od srca i bez zlih misli, ali ostala je od svega velika i važna opomena koja je vječna; mislim – po slabom sjećanju iz jedne od tih pjesama - da glasi nekako ovako: „to ne bira pamet nego srce“ :)
31.10.2025. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Još sam van vremena pa tek da dodam da je Đole jednom rekao i ovako (citiram po sjećanju) da je "ona crtica između godine rođenja i godine smrti na nadgrobnoj ploči-život"
31.10.2025. (18:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j (Vjetre): Kakav genijalan osvrt na Đoleta, koliko topline i života u ovoj T ovoj životnoj priči.....Rasplakao si me, dovoljno je reći....Tako je, to ne bira pamet, nego srce. Srce uvijek najjasnije vidi. Instinktivno. I nikada se ne prevari na kraju.
01.11.2025. (00:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Đole je imao valjani stih o svemu važnom u životu
31.10.2025. (05:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
nezaboravan...
31.10.2025. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Starry Night
panonski mornar, sigurno bi i danas punio arene svojim toplim stihovima i pjesmama i šalama, humanist veliki
31.10.2025. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
sjećam se kako je kolega sa faksa imao kazetu s tim albumom njegovih hitova, Balade ili tako nekako se zvalo, bio je to kolega izvan Zagreba; ti dečki izvana uvijek su bili zreliji i pametniji od nas; ja sam Nju morao moliti da me nauči oprati gaće i čarape, a da nisam planinario nikad ne bih znao ni hrenovku skuhati po onom što su me učili doma... i tako su taj kolega i njegova cura i moja dragana uživali u tome, a meni se od svega toga pomalo dizala kosa na glavi, jer ja sam tad moš mislit bio frajer od dvadeset koji je slušao Miladojku Youneed, Mizar i Disciplinu Kičme i čudio se sam sebi što radim s tim Doorsima i Bajagama i Đolama oko sebe; Ona je zapravo davno već rekla da sam je osvojio onda kad je shvatila da imam stav koji je najmanje trideset stupnjeva pomaknut u odnosu na ono što bi čovjek očekivao :)
i tako su oni to tamburali i pilili mene s tim, jer kao - šta se sad ima pjevati o tragičnim ljubavima; ljubavi su samo proizvod društvenih prilika i treba mijenjati uzroke a ne posljedice... a Nju sam jadnu vodio okolo na ove gore nabrojane i još Clock DVA i Swanse i Tuxedomoon i Cavea pa sam onda zauzvrat plesao te beskrajno polagane sentiše u mraku s kosom na dvjestodvadeset mirišući Njenu toplu i meku kožu na vratu... i onda mi je jednom, u jednoj jedinoj sekundi mog maglenog mozga na um usred nekog takvog Bagremlja, Ladačkog, tko zna čega - pala ideja; čekaj, možda to što taj Đole pjeva ljudima o ljubavi i o onom Vasi Ladačkom koji je sve imo a ništa imo nije pomogne da svijet bude bolje mjesto, jer bolje je ljudima pjevati o tome da cijene ljubav dok je vrijeme, to će bar netko pokušavati shvatiti; ovo da novac neće doći ili da je gradot nem, to ionako nikoga nikada nije bila briga
oni su studirali isto što i ja, i bili uvjereni u neke ideale, a ja sam već kod profesora na predavanjima vidio – naravno, uopće ne gledajući očima – da je sve to jedna velika laž i propast i da je svijet stravično, besprizorno i tužno trgovište interesa i koristi... pa sam se već tada grohotom smijao svim njihovim planovima za poslove, diplome, stanove, stvari koje već ljudi od dvadeset godina na fakultetima poslovično sanjaju i koje im trebaju kao stepenice na koje će se popeti da bi sami sebi postali odrasli, važni i veliki
uglavnom, da se ne lažemo, nikakvi faksevi, nikakve riječi niti rečenice, nikakvi planovi niti zaposlenja niti ništa sličnoga – nego baš taj neki Vasa Ladački, ta neka strašna, tusta i beskrajna žalost otpjevana ravnim glasom sveznajućeg pripovjedača bio je posljednja spona mlađahnog nadobudnog vjetra i normalnog svijeta; zadnja nit koja me još uvijek vezala za gromadu i nije popuštala ne dajući mi da otplovim kvragu, i tek kada sam jedne noći te jeseni osamdesetiosme pogledao nakon svega ponovno u Njene oči shvatio sam da je ni iz čega uz tu jednu jedinu preostalu - izrasla i druga nit, pa treća, pa pedeseta....
ostalo mi je to saznanje do danas; svi ovi „moji“ odavna su već utihli i utopili se u bezdanu, i svijet nije od niti jedne pjesme nikada postao bolje mjesto, nego samo od toga da čovjek čovjeku nešto dade od srca i bez zlih misli, ali ostala je od svega velika i važna opomena koja je vječna; mislim – po slabom sjećanju iz jedne od tih pjesama - da glasi nekako ovako: „to ne bira pamet nego srce“ :)
31.10.2025. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Još sam van vremena pa tek da dodam da je Đole jednom rekao i ovako (citiram po sjećanju) da je "ona crtica između godine rođenja i godine smrti na nadgrobnoj ploči-život"
31.10.2025. (18:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Volim njegove stihove jednostavni su istiniti i svima lako shvatljivi.LPM
31.10.2025. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Lastavice: Upravo tako. Opjevao je Đole svaku prigodu, opjevao je život.
31.10.2025. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Dinaja: Nezaboravan i nikad zaboravljen.
31.10.2025. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Starry: Koliko je još divnih stihova mogao napisati....:(((
01.11.2025. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@j (Vjetre): Kakav genijalan osvrt na Đoleta, koliko topline i života u ovoj T ovoj životnoj priči.....Rasplakao si me, dovoljno je reći....Tako je, to ne bira pamet, nego srce. Srce uvijek najjasnije vidi. Instinktivno. I nikada se ne prevari na kraju.
01.11.2025. (00:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Teatralni: Da. To je život. Koja definicija, ha?
01.11.2025. (00:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
@Taango: Puno hvala na komentaru.
01.11.2025. (00:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...