Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing


  • AnnaBonni1

    od ptica iz sna, preko koncerta do proslave mature,,,,,,sve na jednom mjestu na kojem caruješ sama

    avatar

    25.10.2025. (11:05)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Šta ja znam, meni svi osim zlih protuha i glupana izgledaju super

    avatar

    25.10.2025. (19:09)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ a da...ne čini mi se da ste me pročitali vas dvoje:-) valjda je predugo:(

    avatar

    26.10.2025. (10:18)    -   -   -   -  

  • j.

    Nije predugačko; preduboko je :).

    Mizar bez Goce Taneskog za mikrofonom mi je onako... Čak je prije tri ljeta Tomi Phantasma na dvije-tri stvari u MSU bolje pjevao kao gost nego ovaj, mislim da se zove Trajkoski; ja s njim nisam božemioprosti prepoznao Gradot e nem... Mizar sam utočio u Nju tih godina, i Cavea, i štajaznam koga još, vodao sam je po koncertima i slušaonicama od Križanki do Palacha, koji sam ja bio frajer, moš mislit, uplovila je u to ravno iz Doorsa i Čorbe i onda je Ona to sve jadna slušala i čamila u tome dok me čekala da se vratim s mjesta gdje su me uzeli, a mi smo ko prasci u blatu tamo dotle otkrivali Whoovce, Floyde i Dylana i Tangerine Dream da ne popi..mo od rata.

    E sad ću te udavit... dakle. Ove tvoje ptice na podiju Vintagea su me baš sjetile jednog prizora; mi iskačemo iz kamiona oko Božića tamo pred vratima u Španskom di je bila kasarna, poklopi me onaj kalaš i transportna na leđima, skoro padnem, a Ona me sva ispijena i gladna i našminkana - da ja ovo prvo ne vidim - tamo čeka ogrnuta u onom dugom crnom kaputu s prekriženim rukama i crna kosa vijori na vjetru; uspio sam s govornice javiti kad dolazimo; mislim da me skoro tri tjedna nije bilo; taman smo se prije tog oženili; uvijek šteka na strane svijeta i dane po mjesecima pa je cijeli život zezam: kad smo se ženili, trisprvog studenog........ onda, bokte, cijeli kamion prljavih divljaka u maskirnom iskoči van, stane i blene u taj prizor nas dvoje; diplomirala je, nema posla, starce u Zadru pod granatama je zadnji put čula valjda oko Svetog Nikole kad je tam bilo struje..... sklonili smo se pod uzbunom u podrum birtije Palfi prekputa... Zavučem nakon tri tjedna konačno unutra ruku da prostiš ispod cica, a tam - rebra, čovječe, gola rebra... Staroj je kasnila penzija; Stara je bila preponosna da Starog pita na tjedan dana nešto para dok se promijene novci, on je nakraj svijeta, u Sopotu, a ja sam ga jbga zaboravio zvat da im odnese, glupi muški, nikad se ne sjetimo ničeg na vrijeme... uspjela je to jutro Staroj nabaviti inzulin u ljekarni na Trgu i sad ga nosi u torbi, žicale su navečer kaj bi ostalo za jesti iz Doma umirovljenika gore pored na Kajfešovom.... i tak nas dvoje sjednemo dole; u onom mraku sjaje samo te nestvarno snažne crte na kapcima, donio sam Joj vruću čokoladu kaj sam zamolio onu tetu Šteficu da skuha dok mi se smijala - ja nosim bradu, zezam zapovjednike da ću se pomiješati sa čedama - Štefica veli, Brada, kaj me zaj..baš, nosi ženi Amaro; molim Vas, teta Štefica, nije niš jela, napila se bude; vadim nekakve slane srpske kekse iz džepa hlača kojih je dole bila puna stražara i priča mi kroz zalogaje zaneseno o tome da su na prvom od Mizara i na Odbrani od Idola i na Luni sve stvari remek djela, sve, baš sve; a ja sam donio pol ruksaka onih novih naših dinara od plaće koju smo jučer dobili umjesto jugićkih tamo, sad njih dvije mogu u dućan u pet ujutro po crni kruh, i onda čujem; nemoj se ljutit, ja sam naše zadnje pare dala za slušalice, da ne budim tvoju Staru po noći dok slušam :)).

    I ja na to šutim, ne dopuštam si da vidi da plačem, i mislim si, njoj je bilo puno, puno, puno teže nego meni; ja čitav život samo prolazim kroz zlo kao da trčiš na stanicu između kapi kiše koje bubnjanju po tramvaju koji doleće ...

    Podgrijana juha, to je danas Mizar. Prilika da sretneš neko troje koje nisi vidio odonda.

    Koja iluzija; svijet koji su gradili oni koje smo očito tada slušali, bio je samo puka slika onog svijeta koji se tada urušio i stvorio se ovaj.

    Oči su krletke pticama, ne daju se one pospremiti niti tamo, a kamoli u kutije. Ptice lete dok smo živi i pjevaju o tome da su drugi živi.

    Dok ima ptica, ima i radosti.

    Nemoj kaj zamjeriti.

    avatar

    26.10.2025. (14:43)    -   -   -   -  

  • nema garancije

    Slika ptice bez krila na morskoj obali odaje ženu koja je istresla cijeli jedan život na jednoj stranici. Snovi, susreti, koncerti, krštenje najmlađeg..., ne znaš što više usrećuje a sve su male stvari koje ne
    treba "arhivirati", jer jednostavno usrećuju. Arhiviraj samo svoj pristup životu ne bi li se potomci okrznuli:))))

    avatar

    26.10.2025. (14:54)    -   -   -   -  

  • hawkeye1306

    pozdrav iz srca
    :)

    avatar

    26.10.2025. (21:21)    -   -   -   -  

  • modrinaneba

    Preljepa "ptičica" na fotki!

    avatar

    27.10.2025. (07:52)    -   -   -   -  

  • *** @g@v@ ***

    molim ispraviti tehničku pogrešku, ovaj post nije moj...
    a na naslovnici tako stoji.....
    treba biti Sarah...hvala na razumijevanju....
    lp i ugodni vam svi blogerski dani...

    avatar

    28.10.2025. (09:10)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...