Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (8)

Marketing

  • Dinaja.

    Vidrin osmijeh još u tebi živi...

    avatar

    24.08.2025. (11:25)    -   -   -   -  

  • AnnaBonni1

    ne strahuj : nasukavamo se na kopnu, na blogu, u vlastitoj sobi..pitanje je izdržljivosti

    avatar

    24.08.2025. (12:23)    -   -   -   -  

  • Drevni vanzemaljac

    Ništa nije tako lagano i prozračno kao prava ljubav

    avatar

    24.08.2025. (12:45)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ bio je smijeh, sad je osmijeh:-)
    @ pitanje je raznih intrresa, hobija i pasija koje nam ne daju potonuti.
    @ u teoriji, da!:-)

    avatar

    24.08.2025. (18:44)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Ova bi se pjesma komotno mogla uvrstiti u antologijske pjesme Vesne Parun, samo da je njezina. A nije. Tvoja je. Puna izvanrednih poetskih slika!

    Evo tek za informaciju, ako bi ovu pjesmu nekamo slala, da ispraviš

    Krenem plivati rukama punih
    Svjetlećih planktona

    u

    Krenem plivati rukama punim
    Svjetlećih planktona

    ili pak

    Krenem plivati ruku punih
    Svjetlećih planktona    .

    iako mi se ono prvo više sviđa (rukama punim).

    Htio sam izdvojiti nekoliko udarnih poetskih slika, ali onda sam shvatio da bih trebao izdvojiti barem 80% pjesme, što nema smisla. :)

    Uglavnom, kao što sam u životu već za samoga sebe više puta pomislio da je šteta što pišem samo na blog.hr-u, tako eto mislim i za tebe. :) Iako ja zapravo ne znam objavljuješ li ti svoje pjesme negdje na nekom relevantnijem mjestu. Ako da, onda super. :)

    avatar

    25.08.2025. (02:08)    -   -   -   -  

  • Mariano Aureliano

    Btw., ako te taj tvoj momak tako dobro inspirira, onda se bojim da ti je suđen. :))) Osim, naravno, ako to nije samo pjesma, kao kod Gibonnija koji se u svojim pjesmama vazda žali na žene, a ima savršen brak. :))

    avatar

    25.08.2025. (02:24)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ kako si me razveselio sad:-)) pojma nemaš
    Naime, moja profa iz osnovne s kojom se ovih dana intenzivnije družim jer joj je teško, u osnovnjaku je dala moju pjesmu na čitanje drugom prof iz hrvatskog, koji je bio siguran da se radi o Paruničinoj pjesmi.
    Veliki je to kompliment, i onda i sad!:-)
    Tada sam bila i pod njenim direktnim utjecajem, jer sam je obožavala i puno čitala, a sad bi se moglo reć da mi se naselila u izričaj, u moj poetski takt, udah, izdah, plazmu, krv, stanicu, kost.
    Hvala ti puno.
    U pjesmi bi štošta trebalo malo urediti pa i to. Pišem koda vodu izlijevam, direktno u editor.
    Radim na objavljivanju tek sada, sa tristotinjak pjesama:-)

    avatar

    25.08.2025. (09:57)    -   -   -   -  

  • j.

    Nisam baš neki stručnjak za pjesništvo; napisao sam u životu možda isto nekih dvjestotinjak pjesama, uglavnom kada sam bio mlađi jer mlađi ljudi imaju potrebu pisati pjesme pa ih to na neki način gradi i pomaže im odrastati ili očvrsnuti na ulasku u svijet, a već kada sam postao stariji onda rjeđe - jer sam tako imao neki osjećaj da se ispovjedam pa da olakšavam mjesta na kojima me boljelo, a nije bilo nekog drugog lijeka za kojim bih posegnuo.

    Mislim, objaviti ili ne objaviti; sad kad imam iskustvo o tome onda razumijem tvoj stav - - - uglavnom, kod nas se toliko tragično malo ili ništa ne čita da je zapravo strašno bacati nešto na papir ako nisi načisto sam sa sobom u vezi toga. S jedne strane, tu su ljudi koji ne čitaju a sve znaju, a s druge su oni rijetki koji čitaju; čitaju daleko više od recimo mene, ili čitaju uvijek iste stvari, pa su zabetonirani u svom svijetu i onda im se neki novi nailazak čini svetogrđem.

    Ali ako si načisto sa sobom da se objavi, onda nemaš što razmišljati, i veselim se onome čemu se i ti veseliš.

    Kako god bilo, pjesništvo je plemenito, pročišćuje onoga tko ga piše - a u iznimnim prilikama i onoga koji čita. Što je svrha i funkcija pjesništva, e to stvarno ne bih umio reći, ili bih samo umislio da umijem, a onda je bolje da niti ne pokušavam.

    Na koncu, početkom ovog ljeta bili smo u Grohotama; znaš da je gospođa Vesna tamo pokopana u praktički centru sela na starom malenom groblju tik do prastare crkve. Sad - mogao bih bajati o tome kako sam osjetio da je mjesto posebno, da se čuo šušanj vjetra u krošnjama dudova i sve to, kako već ide - ali meni je recimo puno življa, smislenija i jača stvar kada Vesnu Parun uživo recitira ona glumica Tominac Matačić; to sam doživio već nekoliko puta. A što se Grohota tiče; tu vjerujem instinktu moje najdraže - jer, kada god bismo prolazili Grohotama, a kud god da na Šolti u četiri-pet dana kreneš, morat ćeš kroz to sjenovito i od kamena sazdano selo proći - ona bi jednostavno rekla; daj molim te, stani na čas, samo da malo prošećemo. To je taj vlaški duh u njenoj krvi, kojeg imam i ja, ali je toliko zatomljen da me svaki šum mora povuče prema dnu. I tako smo mi četiri ili pet dana šetkarali Grohotama; slušali tamo kako buče udaraju i izbijaju balin; pijuckali bevande od Dobričića i Šutjeli; uglavnom šutjeli; jer na tom mjestu nekako najpametnije je, najbolje i najljepše šutjeti i slušati.

    Eto, taj neki spokoj koji sam tamo osjetio iskreno želim i tebi, i neka stihova, barem je odavna jasno da tko pjeva zlo ne misli :))).

    avatar

    26.08.2025. (21:34)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...