Komentari

penetenziagite.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • Lastavica

    Često se smrznem kad čitam tvoje priče. Od ove sam pretrnula.
    Odličan si kroničar života.

    avatar

    12.07.2025. (06:22)    -   -   -   -  

  • lijemudro

    Tvoje rijeci teku nevjerojatnom lakocom ; radost djetinjstva, tuga ovisnosti i bolesti, opis unutarnjih previranja...sve jasno i slikovito.To je veliki dar.

    avatar

    12.07.2025. (09:59)    -   -   -   -  

  • TEATRALNI

    I onda meni kažu da imam duge tekstove :D ali neka neka kao i uvijek isplatilo se. Pročitano u jednom dahu. Kad je nešto super volim ja da je opširno. Trešnja je nešto posebno-kao i uvijek još jedna moćna životna priča. Za jednu posebno mi dragu osobu trešnja ima jedan specifičan značaj tim više mi je trešnja još draža. I da, smrt je grozna gore od nje može samo biti živ a mrtav.

    avatar

    12.07.2025. (12:37)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri rici...

    Puno teksta, priča je ... autsajderski romantizirana ... ne znam. Uvjerljivija bi bila (meni) da su je ispisali oni koji su je proživjeli 1/1.
    Ali... to je samo trenutni dojam umorne zene.
    Batali... ;)

    To s tesnjom... naša se ovog ljeta osušila. Zapravo, malo je ploda dala, svega je dvije godine dala obilje ploda. Nisam je htjela prskati, štititi...
    Ali loza koju sam posadila za pergulu se nepodrezana toliko raširila po perguli i bacila ploda da možeš skoro kroz prozor brati, jednom kad/ako dozrije.

    Mislim, ok... pite nekakve, sladoledi, zobanje sa stabla, valjda je nekome osralo u sjećanju... meni se ne sadi novo stablo, jer stabla treba dugo čekati da daju ploda. Trebala bi biti neovisna o nama, ljudima.

    avatar

    12.07.2025. (16:13)    -   -   -   -  

  • luki2

    Trešnje - obožavam. Divno ispričana priča, prve ljubavi i strahovi, prva iskustva ljublhenja, prva smrt....I to jako lijepo I tečno ispričano. Krasno uspomene prenosiš na papir. Da ostanu zauvijek.

    avatar

    12.07.2025. (22:35)    -   -   -   -  

  • NF

    prije par dana je u 95. godini na 18.katu nebodera umro otac moje prijateljice, nedavno smo filozofirali kod njih, bio je lucidan i pogodila me vijest. što sam stariji sve više volim štrudle i kolače s voćem, kao i sa sirem, nekad bih na njih samo frknuo nosom, samo čokolada viječna jest, sad mi ovi znaju biti i finiji, a ako je kombinacija poput schwarzwaldice tim bolje. lp

    avatar

    13.07.2025. (12:04)    -   -   -   -  

  • Aneta

    Miris djetinjstva i ukus trešanja, vrijeme kada je dodir usana ili kako ti reče "poljubac" imao svoje čari ... sjećam se djedove trešenje i vremena kada sam se mogla ispeti na vrh po one naj, najljepše trešenje ...
    A ona mjsta provalija u našim životima na kojima se otvara Biblija, naš užas, zaprepaštenja, ljutnja, nerazumijevanje ...ili šta već, nepogrešivo pronalaze drevne riječi za utjehu. Ne možemo izbjeći stvari koje nam život nosi, a ne znamo šta nam sprema i nosi. Zato, nije smrt ta koja rješava sve, već zaborav. Zaborav je najveći čovjekov prijatelj, da bi se moglo predahnuti i živjeti dalje, zaborav ima pravo na nadu, smrt nema.
    Zaborav je duh bez imena....da, da prisutan je ;)

    avatar

    15.07.2025. (12:08)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...