Komentari

kintsukoroi.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Supatnik

    Baka je ružno govorila, ko njen prijatelj Fresh

    avatar

    04.01.2025. (21:44)    -   -   -   -  

  • Ypsilonka

    Oni koji se ne vrate, za njih nam je bilo suđeno da se ne vrate.
    Ovi s kojima se koprcamo i pokušavamo ih otresti, ne trebamo se mučiti.
    Oni će kad im dođe trenutak sami otpasti, ako taj trenutak treba doći.... :))
    Pusam

    avatar

    05.01.2025. (07:43)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    svaka tvoja objava uranja u srce i plijeni dušu, divna je tvoja slika ukrašena cvijećem vašeg svetog ljeta...

    avatar

    05.01.2025. (08:21)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ i bake su ljudi:-))
    @ je, to je jasno ko i snijeg u siječnju:-)) kad gledaš tatrane, sve je uvijek jednostavno. Al već znaš mene s odlascima, sve mašem i pozdravljam, a ne mičem se s kolodvora.
    @ hvala ti Dinaja, poigrala sam se malo, jučer mi je baš bio kreativan dan!

    Našla sam ovu posebnu fotku, idem je objaviti radi boljeg dojma..

    avatar

    05.01.2025. (09:35)    -   -   -   -  

  • Sarah

    A uz nju je išla i moja pripadajuća pjesma, objavljena na blogu:

    https://blog.dnevnik.hr/kintsukoroi/2019/12/1632271685/vucja-trepavi ca.html

    Vučja trepavica ( 2014.)

    Nikada nisam znala
    da li dolazi ili odlazi.
    Maštom sam nadopunjavala
    zaborave srodnosti.
    Tražila cijelu vječnost taj neki davno zaboravljen i tko zna čiji stih:

    "kad padne prvi snijeg, ja pomislim da će se ipak vratiti..."

    A onda sam
    tražeći bez uspjeha,
    umorna zaspala,
    ne tražeći više ništa
    osim da se ne sjećam,
    da umru od straha zbog njega
    svi naši mirisi,
    sve naše dječje radosti i bolesti,
    da umre od srama
    svaki moj

    svaki moj
    napajajući izvor bola.

    Ne znam jesam li umrla sada
    kada ga više nema,
    ili nekada prije.
    Sada kada se više
    neće nikako vratiti,
    a pao je snijeg.

    Kada se srce tako zavezalo u čvor
    da kuca tek tihim odbljescima
    i plavim proplamsajima.
    I kako se onda,
    nakon svega,
    srce uspije premetnuti
    u propinjujućeg plamenog konja
    išteći ljubav ili svetu smrt ?

    I otkud još mogu tako mrtva,

    prepoznavati
    vučju šapu pored svoje ograde
    rano ujutro,
    kad cijeli grad spava,
    a zora se svježe zakrvavi na snijegu ?

    Jednom obljubljena
    vučjom trepavicom,
    jednom nastanjena
    u nečijoj ponoći,
    varljivom odsjaju liskuna,
    jednom
    zamrznuta u oseci,
    utopljena u plimi,
    ja ljubav čujem
    i u zamrznutom jezeru,
    čujem
    kako se o njoj dogovaraju ribe,
    ne pitam se
    dolazi li ili odlazi,

    i ne može me zavarati njen krivi trag.

    avatar

    05.01.2025. (10:07)    -   -   -   -  

  • j.

    Ne bih znao mnogo o odlascima; odlasci koje sam pretrpio bili su nekako logični, prirodni i razumljivi; ne možeš biti kivan na Boga zato što ti je majku oduzeo u dvadesetičetvrtoj - jer to je nešto što se prije ili poslije mora desiti; ili zato što ti se dijete razboli, a sve bi dao da se razboliš ti umjesto nje - jer milijunima ljudi dešava se to isto. Ne mislim da to što nisam bio svojevoljno napuštenim od onih koji bi me odabrali - ima veze s bilo kakvim mojim zaslugama; možda čak više s mojom pasivnošću i fatalizmom. Zato je jedino što ti ovom prilikom na tu temu mogu odaslati - osjećaj spokoja. To što u nečemu više ništa ne možemo učiniti daje nam neku posebnu snagu: da promatramo, odreknemo se tame i svjedočimo drugima mir. Ili, kako je ono napisao čini mi se veliki Whitman; mnijem da ljubavi neuzvraćene nema, jer odakle bi inače nastale ove pjesme?

    avatar

    05.01.2025. (18:13)    -   -   -   -  

  • Sarah

    A naravi su nam drukčije! Zbog svoje pasivnosti i fatalizma, možebitno nisi ni vidio da je netko otišao :-) i to je dobro. Izgleda i da sam sarahocentrična:-) zbog gravitacijskih sila brzo privučem ljude, budu to čvrste emotivne veze ili se barem to tako ( meni) čini, no samo neki potez ili propust kojeg nisam ni svjesna, pa odu... budu neshvatljivo hladni i daleki.
    Mora bit da ipak to nije do mene.
    S druge pak strane, nećem bit nezahvalna, mamu sam izgubila u četrdesetima, oca imam, mada mu već čitam strah na licu kojeg ne mogu izdržati, imam prijateljstva stara četrdesetak godina koja njegujem poput mog božićnog kaktusa, čudeći se ponekad otkud crpi taj snagu, majušan, a već sprema neke cvjetiće za mene..
    Moj nerv upravo se s time nije u stanju suočiti- da nešto ne mogu učiniti.
    Ta me misao ne ispunjava spokojem, čini me mravom, a mislim o sebi da sam barem mravlja..kraljica;-)))
    Pridajem sebi samoj neke nadnaravne osobine jer ponekad su čuda prava zbiljski vjerovala u mene.
    Nemoć mi liči na bolest.

    avatar

    06.01.2025. (10:44)    -   -   -   -  

  • j.

    ha, ha, ha, ha, ovo se neviđenjem me stvarno oraspoložilo (moguće, zbilja moguće; Ona me često zande podsjetiti da čak imam i napismeno od oerelca kako su mi ušni kanali suženi; zato se ne nervira na to kada Je četrdeset godine ne čujem dobro :)))); šta ti je blog, u dvije minute skačeš s tuge (Kockavica) na nesavladiv smijeh

    eto, samo da to otpišem, pa kidam dalje i pozdravljam, hvala na odgovoru :)

    avatar

    06.01.2025. (17:59)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    Priča kojom se mogu ogrnuti...
    Jer je sasvim razumijem.
    Ljubim te...
    Sve najbolje u n/ovoj.

    avatar

    06.01.2025. (20:14)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ drago mi je da sam te nasmijala, Vjetre;-))) ta pomirljivost tvoja nekad je baš zarazna. Ništa ne čujem, ništa ne vidim:-)) to je tako zdravo i dobroćudno! Ja pak s dioptrijom minus sedam vidim i ćutim više nego bih željela; dugo sam o sebi mislila da sam samo drama queen i tek čuvena kraljica pretpostavki, no intuicija mi je izoštrena, našiljena su mi sva čula, njušim dobroćudnost, kao i zlonamjernost baš na svemirsku daljinu. Doduše, ta bi mi moja naoružanost mogla koristiti samo kad bih se znala od lošega- i obraniti. Na vrijeme.
    No, ja to ne znam:-) tako da.. daleko bolje je ne vidjeti i ne znati. I to je izbor:-)) Možda je to taj spokoj kojeg mi želiš.

    @ Dvitrija, voljela bih ko ogrtač za tebe imati neku puno
    sretniju priču, neki crveni ljubavni kardigan recimo, u
    kojem ćeš se osjećati sigurno.

    Znala sam da će bar netko osjetiti i razumijeti.
    Hvala ti:-*
    Nađi u ovoj novoj taj ljubavni kardigan.

    avatar

    06.01.2025. (21:31)    -   -   -   -  

  • j.

    Nije to moj slavni izum, to je sam prorok Izaija rekao; koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću, koji zatvara oči da ne vidi zlo: on će prebivati u visinama, tvrđe na stijenama bit će mu utočište, imat će dosta kruha i vode će mu svagda dotjecati.
    :)

    avatar

    07.01.2025. (11:47)    -   -   -   -  

  • Sarah

    @ Vjetre, ma vidiš ti i čuješ sve, sigurna sam. Samo si istinski zahvalan i pomirljiv.
    Moram naučiti još toliko toga..mlada sam:-))
    Recimo...pustiti pse da laju, poput predobre karavane.
    ( ne mogu shvatiti neopravdane napade na mene tamo kod tebe, od strane Starry, prijavit ću je sada za početak Adminu)

    avatar

    07.01.2025. (13:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...