Pjesma je iz moje knjige "Izbor poezije - France Prešern, Anton Aškerc, Oton Župančić", film "Proboj" je slovenski prtizanski film snimljen 2019. g. "Za razliku od drugih zemalja bivše Jugoslavije, Slovenija koja je uvijek bila ekonomski i društveno razvijenija, dokazala je to još jednim svojim primjerom. Ovoga puta riječ je o kinematografiji, odnosno snimanju filmu pod nazivom ‘Preboj’ (Proboj) čija se radnja odvija u Sloveniji tijekom Drugog svjetskog rata, a glavni akteri su slovenski partizani. U tom antifašističkom filmu, prvom takvog žanra nakon raspada SFRJ, ekranizirana je znamenita borba na planini Menini u kojoj se 500 partizana u teškim zimskim uvjetima početkom 1945. godine, suprotstavilo njemačkim vojnicima kojih je tada brojilo 12 hiljada. Bila je to ogorčena borba na život i smrt koja je na kraju završila partizanskim probojom njemačkog obruča i kasnijim uspješnom pobjedom nad nacističkim okupatorima i njegovim domaćim slugama u tadašnjoj Jugoslaviji. Film je prije nekoliko tjedana i premijerno prikazan u slovenskim kinima, a većinom mlađa publika ga je iznimno dobro prihvatila. Nisu izostali ni javni prigovori iz desničarskih krugova u kojima su prednjačili pojedini mediji, no sve je bilo zanemarivo i nije izazvalo veliku pažnju slovenske javnosti. U samom filmu zapažene su uloge odigrali i dva hrvatska glumaca iz Pule dok je veliku pomoć kod snimanja pružio je Franc Sever Franta, legendarni partizanski borac i komandant jedinice koje se sukobila u spomenutoj povijesnoj bitci. Sever je bio i na premijernom prikazivanju filma, a o samom filmu nešto više reko je njegov režiser Dejan Babosek. – Zaintrigirala me priča o preživljavanju u nenormalnim uvjetima. Na jednoj strani imaš grupu partizana na 1.500 metara nadmorske visine, snijeg, zima, glad, nema dovoljno municije, odjeće, a na drugoj je moćni njemački stroj. Fasciniralo me da u takvoj situaciji pobjedu odnose partizani. Istaknuo je je još kako film u Sloveniji nitko nije pokušao zabraniti te kako je slovenska država podržala taj značajan projekt usprkos javnim medijskim istupima desnice. – Čini mi se kao da nas povijest ništa ne uči. Grozno je da se opet pojavljuju neke fašističke ideologije koje postaju politički mainstream. Uostalom, neke vlade u Europi su krajnje desne i propagiraju iste stvari koje su se promovirale prije Drugog svjetskog rata. Tu su i razočarani ljudi koji su dotaknuli socijalno dno, što predstavlja dobar temelj za rast krajnjih ideologija koje ljude zavedu populizmom i traženjem dežurnih krivaca. – objasnio je Babosek. Ovim filmom, za razliku od Hrvatske i drugih okolnih zemalja kod kojih je na dijelu povijesni revizionizam i rehabilitacija fašističkih ideja, Slovenija je pokazala da prati moderne filmske trendove u svijetu u kojima je itekako zastupljen antifašistički žanr."
11.11.2024. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Priča mi prateljica-aj da s ekipom skoknemo u Italiju. Reko što da ne ali idemo u Veneciju. Ova digla revoluciju ne nju zanima Milano. Pa jebo te Milano da te jebo-šta ću tam, idem u Veneciju atraktivan grad na vodi-onda joj palo napamet da idemo u Trst. Ček kak sad u Trst kad Trst NIJE ITALIJA Trst je uvijek bio i biti će Hrvatska (makar službeno nije) to je jedino što je fašisitčka Italija uspjela zdržati od fašizma. Makar nisam opterećen s prošlošću ww2 me apsolutno ne zanima činjenica je da bi pol Hrvatske parlalo italiano da nije bilo partizana.
11.11.2024. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Već četrdesetak godina živi u našoj književnosti ime pjesnika i kritičara Gustava Krkleca (rođen je 1899. u Zagorju). Bio je jedan od naših istaknutih književnika između dva rata, zašutio je u vrijeme drugog svjetskog klanja, da bi »ponovo dobivši krila« poslije Oslobođenja već petnaestak godina bio prisutan u našoj lirici, kritici i prijevodnoj književnosti.
Krklec je objavio nekoliko zbirki pjesama. Najznačajnija je »Žubor života« (1955). U svojoj ranoj lirici on je pjesnik osunčane prirode (svijetlih pejsaža). Bijele breze, ptice, oblaci, - to je svijet, u koji se pjesnik zagledao otvorenih učiju. Prisutne su u tim pjesmama boje života - crvena i žuta. No uskoro ulazi u pjesnika tuga, u njegovu poeziju crnina. Krajem tridesetih godina pjesnikovo svijetlo Zagorje postaje tamnim, Za vrijeme okupacije uvlači se još više u svoju samoću. Plod ratnih dana njegove su dvije zbirke pjesama - »Tamnica vremena« i »Darovi za bezimenu«. To su njegovi najtrajniji stihovi. Poslije rata pjesnik se pomladio, ulazi u njega ponovo snaga i optimizam. Svjedoči to i poema »Zapis o zemlji« i njegova životnost i prisutnost u našoj poslijeratnoj književnosti. (»O zemljo trudna, zemljo novih klica« - reći će pjesnik u ovoj poemi!)
Često se javljao u dnevnoj štampi kritičko-publicističkim zapisima, književnim kozerijama, novinskim feljtonima (podliscima) i prigodnim člancima o kulturnim događajima u nas i u svijetu. Jedan dio tih radova skupio je u posebnoj knjizi i izdao 1956. pod naslovom »Pisma Martina Lipnjaka iz provincije«.
Ovaj naš istaknuti pjesnik, kritičar i prevodilac stranih pjesnika ostajao je po strani raznih utjecaja, pjesničkih škola i pravaca. Gradio je vlastiti izraz. Njegova pjesnička riječ trajan je prilog našoj novijoj književnosti."
Vaso Čeklić - Željko Matijević IZBOR TEKSTOVA - PRIRUČNIK IZ KNJIŽEVNOSTI I HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA ZA ODRASLE
Zagreb, 1960.
IZDAVAČ RADNIČKO SVEUČILIŠTE "MOŠA PIJADE", ZAGREB
Bože, ti partizani su 15 godina nakon WW2 imali udžbenike za obrazovanje radnika, radnička sveučilišta, tvornice, škole, bolnice, ceste, stanove, naselja, nije za vjerovati, 15 godina nakon rata imali su savršenu organizaciju i infrastrukturu, sve bez reketova i haračenja prisilnim naplatama, ovrhama, blokadama, deložacijama i jašenjem priča o ustašama i četnicima, nikad nisam čula da se to spominjalo u školama u ZG doTuđmana, bilo je jogurta i pogon Coca Cole otvoren u ZG šezdesetih, wow https://www.youtube.com/watch?v=iiXwEQr5Acs&t=20s , evo i robne kuće, name, pa to je sve sad uništeno i rasprodano, ovi sam drpaju kao što su partizani sam (g)radili
11.11.2024. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
Pjesma je iz moje knjige "Izbor poezije - France Prešern, Anton Aškerc, Oton Župančić", film "Proboj" je slovenski prtizanski film snimljen 2019. g.
"Za razliku od drugih zemalja bivše Jugoslavije, Slovenija koja je uvijek bila ekonomski i društveno razvijenija, dokazala je to još jednim svojim primjerom. Ovoga puta riječ je o kinematografiji, odnosno snimanju filmu pod nazivom ‘Preboj’ (Proboj) čija se radnja odvija u Sloveniji tijekom Drugog svjetskog rata, a glavni akteri su slovenski partizani. U tom antifašističkom filmu, prvom takvog žanra nakon raspada SFRJ, ekranizirana je znamenita borba na planini Menini u kojoj se 500 partizana u teškim zimskim uvjetima početkom 1945. godine, suprotstavilo njemačkim vojnicima kojih je tada brojilo 12 hiljada. Bila je to ogorčena borba na život i smrt koja je na kraju završila partizanskim probojom njemačkog obruča i kasnijim uspješnom pobjedom nad nacističkim okupatorima i njegovim domaćim slugama u tadašnjoj Jugoslaviji. Film je prije nekoliko tjedana i premijerno prikazan u slovenskim kinima, a većinom mlađa publika ga je iznimno dobro prihvatila. Nisu izostali ni javni prigovori iz desničarskih krugova u kojima su prednjačili pojedini mediji, no sve je bilo zanemarivo i nije izazvalo veliku pažnju slovenske javnosti. U samom filmu zapažene su uloge odigrali i dva hrvatska glumaca iz Pule dok je veliku pomoć kod snimanja pružio je Franc Sever Franta, legendarni partizanski borac i komandant jedinice koje se sukobila u spomenutoj povijesnoj bitci. Sever je bio i na premijernom prikazivanju filma, a o samom filmu nešto više reko je njegov režiser Dejan Babosek. – Zaintrigirala me priča o preživljavanju u nenormalnim uvjetima. Na jednoj strani imaš grupu partizana na 1.500 metara nadmorske visine, snijeg, zima, glad, nema dovoljno municije, odjeće, a na drugoj je moćni njemački stroj. Fasciniralo me da u takvoj situaciji pobjedu odnose partizani. Istaknuo je je još kako film u Sloveniji nitko nije pokušao zabraniti te kako je slovenska država podržala taj značajan projekt usprkos javnim medijskim istupima desnice. – Čini mi se kao da nas povijest ništa ne uči. Grozno je da se opet pojavljuju neke fašističke ideologije koje postaju politički mainstream. Uostalom, neke vlade u Europi su krajnje desne i propagiraju iste stvari koje su se promovirale prije Drugog svjetskog rata. Tu su i razočarani ljudi koji su dotaknuli socijalno dno, što predstavlja dobar temelj za rast krajnjih ideologija koje ljude zavedu populizmom i traženjem dežurnih krivaca. – objasnio je Babosek. Ovim filmom, za razliku od Hrvatske i drugih okolnih zemalja kod kojih je na dijelu povijesni revizionizam i rehabilitacija fašističkih ideja, Slovenija je pokazala da prati moderne filmske trendove u svijetu u kojima je itekako zastupljen antifašistički žanr."
11.11.2024. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
krklec je i s njemačkog najbolje prepjevavao pravilne rime...
11.11.2024. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TEATRALNI
Priča mi prateljica-aj da s ekipom skoknemo u Italiju. Reko što da ne ali idemo u Veneciju. Ova digla revoluciju ne nju zanima Milano. Pa jebo te Milano da te jebo-šta ću tam, idem u Veneciju atraktivan grad na vodi-onda joj palo napamet da idemo u Trst. Ček kak sad u Trst kad Trst NIJE ITALIJA Trst je uvijek bio i biti će Hrvatska (makar službeno nije) to je jedino što je fašisitčka Italija uspjela zdržati od fašizma. Makar nisam opterećen s prošlošću ww2 me apsolutno ne zanima činjenica je da bi pol Hrvatske parlalo italiano da nije bilo partizana.
11.11.2024. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
"GUSTAV KRKLEC
Već četrdesetak godina živi u našoj književnosti ime pjesnika i kritičara Gustava Krkleca (rođen je 1899. u Zagorju). Bio je jedan od naših istaknutih književnika između dva rata, zašutio je u vrijeme drugog svjetskog klanja, da bi »ponovo dobivši krila« poslije Oslobođenja već petnaestak godina bio prisutan u našoj lirici, kritici i prijevodnoj književnosti.
Krklec je objavio nekoliko zbirki pjesama. Najznačajnija je »Žubor života« (1955). U svojoj ranoj lirici on je pjesnik osunčane prirode (svijetlih pejsaža). Bijele breze, ptice, oblaci, - to je svijet, u koji se pjesnik zagledao otvorenih učiju. Prisutne su u tim pjesmama boje života - crvena i žuta. No uskoro ulazi u pjesnika tuga, u njegovu poeziju crnina. Krajem tridesetih godina pjesnikovo svijetlo Zagorje postaje tamnim, Za vrijeme okupacije uvlači se još više u svoju samoću. Plod ratnih dana njegove su dvije zbirke pjesama - »Tamnica vremena« i »Darovi za bezimenu«. To su njegovi najtrajniji stihovi. Poslije rata pjesnik se pomladio, ulazi u njega ponovo snaga i optimizam. Svjedoči to i poema »Zapis o zemlji« i njegova životnost i prisutnost u našoj poslijeratnoj književnosti. (»O zemljo trudna, zemljo novih klica« - reći će pjesnik u ovoj poemi!)
Često se javljao u dnevnoj štampi kritičko-publicističkim zapisima, književnim kozerijama, novinskim feljtonima (podliscima) i prigodnim člancima o kulturnim događajima u nas i u svijetu. Jedan dio tih radova skupio je u posebnoj knjizi i izdao 1956. pod naslovom »Pisma Martina Lipnjaka iz provincije«.
Ovaj naš istaknuti pjesnik, kritičar i prevodilac stranih pjesnika ostajao je po strani raznih utjecaja, pjesničkih škola i pravaca. Gradio je vlastiti izraz. Njegova pjesnička riječ trajan je prilog našoj novijoj književnosti."
Vaso Čeklić - Željko Matijević
IZBOR TEKSTOVA - PRIRUČNIK IZ KNJIŽEVNOSTI I HRVATSKOSRPSKOG JEZIKA ZA ODRASLE
Zagreb, 1960.
IZDAVAČ RADNIČKO SVEUČILIŠTE "MOŠA PIJADE", ZAGREB
Bože, ti partizani su 15 godina nakon WW2 imali udžbenike za obrazovanje radnika, radnička sveučilišta, tvornice, škole, bolnice, ceste, stanove, naselja, nije za vjerovati, 15 godina nakon rata imali su savršenu organizaciju i infrastrukturu, sve bez reketova i haračenja prisilnim naplatama, ovrhama, blokadama, deložacijama i jašenjem priča o ustašama i četnicima, nikad nisam čula da se to spominjalo u školama u ZG doTuđmana, bilo je jogurta i pogon Coca Cole otvoren u ZG šezdesetih, wow https://www.youtube.com/watch?v=iiXwEQr5Acs&t=20s , evo i robne kuće, name, pa to je sve sad uništeno i rasprodano, ovi sam drpaju kao što su partizani sam (g)radili
11.11.2024. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
pa bi, pola parlalo, pola šprehalo, a na misama latinski :)))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))
11.11.2024. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Odličan izbor, još jedan u nizu. Bravo!
11.11.2024. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
starry night
hvala, ljubim!
11.11.2024. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...