Kajanje je grozan osjećaj i ona bi se očito osjećala bolje , ali želja za dokazivanjem njene sadašnje ispravnosti produljila bi se pozivima , dolascima djeteta u posjet majci i braći , sestrama i sav taj događaj sam po sebi postao bi presing kojega prvo dijete bi teško podnosilo.
Teška je to sudbina i majke i prvog djeteta, ali pravila postoje : prvo dijete mora htjeti taj korak učiniti ali sa svojom zrelošću i voljom.
21.10.2024. (23:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma, mišljenja sam da neke stvari treba ostaviti kakve jesu, da otvaranje nekih starih rana ne bi donijelo ničeg dobrog, iako moram priznati da se ponekad zapitam griješim li, znam da će jednog dana biti prekasno da bi se ako postoje greške popravile.
22.10.2024. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad smo se sredinom osamdesetih doselili u Rijeku drugarica i ja smo se družili samo s mojom prijateljicom iz srednjoškolskih dana i njenim bivšim. Nas dvojica smo bili poročni, njih dvije prave cure. On je tamo devedesetprve otišao raditi na platformu i nije se nikad vratio, bez obzira što je saznao da je ona ostala trudna, Oženio se na dalekom kontinentu i tamo ima ženu i dvoje mlađe djece. Kad mu je sin već bio pri kraju srednje škole on se poželio sresti s njim, on, ne sin. Prijateljica je odbila spojiti svog sina i svog bivšeg. Mene je iznenadilo i pomalo ražalostilo što sam ja jedini u cijelom našem društvu stopostotno podržao njenu odluku, a kao i odluku da nema diskusije o tome. Nit priznajem biološki rod kao nešto naročito bitno niti neke naknadne pameti.
23.10.2024. (13:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lisbeth
Šo vi mislite, treba li se biološka majka javiti usvojenom djetetu?
21.10.2024. (22:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
NE !
Kajanje je grozan osjećaj i ona bi se očito osjećala bolje , ali želja za dokazivanjem njene sadašnje ispravnosti produljila bi se pozivima , dolascima djeteta u posjet majci i braći , sestrama i sav taj događaj sam po sebi postao bi presing kojega prvo dijete bi teško podnosilo.
Teška je to sudbina i majke i prvog djeteta, ali pravila postoje : prvo dijete mora htjeti taj korak učiniti ali sa svojom zrelošću i voljom.
21.10.2024. (23:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Kakav sjajan tekst,pa nije valjda da je duljina smetnja ?
22.10.2024. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Supatnik
Nemam pojma, mišljenja sam da neke stvari treba ostaviti kakve jesu, da otvaranje nekih starih rana ne bi donijelo ničeg dobrog, iako moram priznati da se ponekad zapitam griješim li, znam da će jednog dana biti prekasno da bi se ako postoje greške popravile.
22.10.2024. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Kad smo se sredinom osamdesetih doselili u Rijeku drugarica i ja smo se družili samo s mojom prijateljicom iz srednjoškolskih dana i njenim bivšim. Nas dvojica smo bili poročni, njih dvije prave cure. On je tamo devedesetprve otišao raditi na platformu i nije se nikad vratio, bez obzira što je saznao da je ona ostala trudna, Oženio se na dalekom kontinentu i tamo ima ženu i dvoje mlađe djece. Kad mu je sin već bio pri kraju srednje škole on se poželio sresti s njim, on, ne sin. Prijateljica je odbila spojiti svog sina i svog bivšeg. Mene je iznenadilo i pomalo ražalostilo što sam ja jedini u cijelom našem društvu stopostotno podržao njenu odluku, a kao i odluku da nema diskusije o tome. Nit priznajem biološki rod kao nešto naročito bitno niti neke naknadne pameti.
23.10.2024. (13:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...