https://www.youtube.com/watch?v=HSH--SJKVQQ] dajte me najte, pa koje ste vi godište, kaj se samo ja tu sjećam originala, ha, ha? @vjetar? @maurelijano? nitko?
27.04.2024. (16:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kurt Cobain je meni u to vrijeme bio zanimljiv lik. Završio je tako da si je napravio prostrijelnu ranu sačmaricom iako je za njega bilo više izgledno kako će umrijeti od heroina.
On i Courtney Love su se udruženo drogirali, ona čak i u trudnoći. Roditelji su mu se razveli kad je imao osam godina i to je on dosta teško podnio.
Patio je od depresije, a heroin u kombinaciji s depresijom i nije najbolji izbor iako je pitanje što je bio uzrok čega. Heroin depresije ili obrnuto?
Ugl. šteta, bio je prilično nadaren i zgodan.
Imam urezanu jednu scenu, iz mladosti, u pozadini je svirala ova pjesma.
28.04.2024. (04:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svojedobno je nekako baš nakon Curtove smrti Batinović intervjuirao Bowiea, pa je ovaj sam od sebe na pitanje o setovima pjesama na koncertima izjavio kako su se u Nirvaninoj obradi riječi promijenile i da je to postala pjesma o osobi u krizi; samo značenje pjesme se promijenilo. Bowie je dodao, pazite ovo, da je izvodi samo zato što ju je obradila Nirvana; inače bi to bila samo još jedna manje-više nepoznata pjesma :).
Moram ovo bolje istražiti, a kada bih, @teta, bio stavljen pred zid i morao birati, mislim da bih isto rekao, sorry stric David, ovo Nirvanino. E sad me još samo nemojte pitati zašto :)))).
28.04.2024. (07:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jednom davno ja i frend bili smo u KSET-u (klubu studenata elektrotehnike) na tematskoj slušaonici - Bristolska scena, trip-hop (Massive Attack , Portishead, Tricky, Kosheen i drugi), a bilo je i ponešto grungea iako on već spada u drugu "nišu" ili kategoriju. Na kraju DJ nikako nije mogao otjerati nas raju, a bio je fajrunt, pa nam je pustio UB40. Odmah smo se razbježali. :)) Nirvanu sam najbolje doživio jednog popodneva na Jarunu kod istoimenog frenda - njegov je brat kupio nove zvučnike, nevelike, marke Energy za koju do tada nikad nisam čuo, i frend mi je ovako rekao: "Gledaj sad - ako izdrže Nirvanu a da zvuk ostane savršen, onda znaj da su zvučnici prva liga." I opalio je neku njihovu ful žestoku, na jaaako glasno (jadni susjedi). Nisam mogao vjerovati da tako mali zvučnici mogu imati takvu snagu i takav čist zvuk, Nirvana je zvučala čistije od Bacha! :)) Kasnije sam je puno slušao u slušalicama, no nikad više nisam čuo onaj zvuk kao iz tih zvučnika Energy. :) Btw., Nirvana unplugged je kao sedlo na kravi ili kao da su svi dobili proljev, ne paše mi. ;) Nije da Kurt Cobain to nije savršeno otpjevao, al' ipak. :)
28.04.2024. (09:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ha gleč, u doba mladenačke povodljivosti slušaš sve kaj ti sluša škvadra, a tek kasnije profiliraš svoj ukus. valjda sam slušala bowiea kad je on formatirao svoju karijeru, a glazba tog vremena mene.
@mariolano, slažem se u potpunosti! samo mi je sve jasnije da pripadam oho-ho starijoj generaciji, massive attack i kosheen odabrala sam kao već ozbiljna žena, majka etc. da, svojevremeno je kset bio savršeno mjesto za slušat bolju mjuzu, svojevremeno "alternativnu", van tokova sladunjavih top-lista. poslije čage u Komi na šalati, išllo se odmarat vuha u Ksetu. i da, ne sjećaš se, ali ranih 80-tih ub40 su bili otkriće, upravo u ksetu. nisu dugo trajali, poslije clash-a (za šminkere alternativa police i simple mindsi) trebalo je nešto jače za preskočit ljestvicu. joy division, gang of four, cabaret voltaire... a onda za ročkas dobijem neku sentimentalnu ljigicu tipa peter gabriel pa vidim da sve ovisi o trenutku, a tek kasnije shvatiš da je dobra glazba dobra glazba, bez obzira na vrstu, vrijeme, modu i značanje koje je imala u nekom dijelu života. znam ljude koji se kuže u sve to, no i dalje im tehno, grunge, dub, votever, ne znači ništa jer su se prikovali na 60-70-te i drgenjaju da je psihodelija i velvet underground jedino što valja. niš, idem popit kavu do kraja.
28.04.2024. (09:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
je, pa razumljivo da se prihvaća njegov stav. no to ne znači da se s njjim moramo i slagati, ha, ha.. a ovo, grozota. inače me uvijek srce vuče originalima, svaka izvedba sluša se u drugačijem raspoloženju, ugođaju, osjećaju. pa ostavlja i drugačije pamćenje. a ovo mi je grozno. grooooznooooo!!!
28.04.2024. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@stara teta - Da, dobra muzika je dobra muzika, a i istina je da puno toga ovisi o stanju svijesti i vrsti raspoloženja. Jedno vrijeme sam jako uživao u Cesariji Evori, Madredeusu, Nori Jones, Toumani Diabateu, Ali Farka Toureu, Boubacar Traoreu itd., sad ih već duuugo nisam slušao, što ne znači da ih i dalje ne volim. Alicia Keys, Billie Eilish, Adele - sve sjajne, izvanredne umjetnice. Nema razloga da čovjek ne sluša i stare, rašpaste albume The Black Keysa i najnovijeg Stinga. Stare tete Ellu Fitzgerald, Ninu Simone, Janis Joplin i Joan Baez s jedne strane kao i najnoviji album The Weeknda ili The Smile Thoma Yorkea s druge. :) Jedino mi domaća mjuza baš ne ide od ruke (ali eto, intervjui s Bregom su mi baš dobro sjeli zadnjih dana). :))
Da, sjećam se da su UB40 bili senzacija kad smo ih prvi put čuli. Tak da nemam ništa protiv. :)
Nekad se i Moby s užitkom slušao, a tu je i fascinantni Mike Oldfield uz čiji je Ommadawn moja žena naslikala cijelu jednu izložbu. :) Mogli bismo tako nabrajati u nedogled, nema smisla. :) Jedino se cijeli život trudim zavoljeti Petera Gabriela, no ne ide mi pa ne ide. :)))
Moje glazbeno znanje je zapravo vrlo oskudno u usporedbi s drugima. Zbog nekih stvari mi je drago da su tako ispale, npr. Bowiea sam istinski zavolio tek u nekim zrelijim godinama, kad mi je bilo oko 35, a prvi sam put kako spada slušao Radiohead čak i kasnije. Možda ih zbog toga sada kvalitetnije vrednujem i cijenim.
28.04.2024. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Btw., mora se ipak primijetiti da Bowiejev original pjesme The Man Who Sold The World zvuči kao da nema problema s probavom. ;))) Iako valja i to primijetiti da se Bowie neobično dugo i mukotrpno probijao do slave. Koliko mu je ono albuma prošlo skoro sasvim nezapaženo? Poprilično. Čak i nakon pjesme Space Oddity koja ga je proslavila, a koja se nalazila već na 2. studijskom albumu, njegov se niz slabo zapaženih albuma nastavljao još neko vrijeme, za ne vjerovat.
28.04.2024. (11:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sad vidim da sam od Kurta napravio Curta; ne vjeruj pravopisu muža koji u pola osam žuri odvesti dragu na kavu i šetnju :). I dobro veli Ziggy, taj klinac se još usudio promijeniti tekst, pa umjesto "I gazed a gazely stare, at all the millions here, We must have died alone a long long time ago... Who knows? Not me, We never lost control, You're face to face, With the man who sold the world..." otpjevati "I gazed a gazeless stare, We walked a million hills, I must have died alone a long, long time ago... Who knows? Not me, I never lost control, You're face to face With the man who sold the world..." Znate što? Ovako ide ta priča, a zbog nje bih ja batalio sir Davida. Idemo nas dvoje devedesetčetvrte u veljači subotom u podne u Bi-Pi; za one koji ne znaju, to je bio legendarni klub Boška Petrovića dolje ispod Stojedinice na uglu Gajeve i Tesline; ja ravno iz rata pa u rebra; osjećam se kao divljak u salonu, slon med porcelanom; tamo anplagd svake navodno subote sviraju Vještice; mislim da je čak Leiner nosio Schanza; moš misliti koji sudar sa civilizacijom, i tako ja kupio negdje u Nami na Trešnjevačkom neki sako da imam što obući u ponedjeljak na posao i u tom sakou zasjeo pred ove; kad odjednom, Ona mi šapće, molim te, ajmo van, a jedva uhvatili mjesta, pa se mi navrat-nanos uspnemo onim zavojitim štengama gore, a Gajevom negdje sa sjevera properjaju prve pahulje snijega kroz neku sivu jugovinu... i odjednom čujem „ma, nije mi baš dobro, smetaju mi, osjećam nekakve vibracije dok sviraju...“; ja pomislim, kakve sad vibracije, ali hajde, dobro; i tako se mi držimo i stišćemo na toj prvoj vijavici, ja u tom sakou sa džemperom ispod; džemper valjda djedov, tako nekako je i izgledao kao ovaj Kurtov; prava zimska jakna mi se baš nekako pred to sve raspala, zadnju sam kupio još prije rata; prvi put se tu noć prije vidjeli nakon kakvih mjesec dana, a i to kad je bilo prije, bilo je – shvatit ćete, vidjet ćete zašto se toga sjećam – kad sam bio doma za novogodišnje praznike i negdje popodne-uvečer igra na teveu „Mediteraneo“; onaj talijanski film u kojemu se vidi sav besmisao i glupost i praznina rata, i poslije njega mi, je li, opraštamo se pred moj teren... i sad ja skužim, vidi ti vidi, muka, vibracije; sljedećeg tjedna je otišla kod onog starog doktora tamo negdje kod Kvatrića, a veli on, ma gospođo, pa vi ste već mjesecipol dana u drugom stanju, i takva mi je došla i ušla u onaj kafić u Mašićevoj kod stanice; kako da to zaboraviš; eto, takve su to vibracije bile, a mi taman načuli da Nirvana svira u Ljubljani; to je bilo krajem mjeseca; mene konačno nakon tko zna koliko bi-ne bi otpustilo iz vojske; koji osjećaj slobode, ali ne možeš na taj koncert, kud ćeš sad, ako smetaju anplagd Vještice gdje ćeš na plugged Nirvanu u Tivoli, dobro da nismo prvo kupili karte, to je bilo pravo malo bogatstvo... On je živio još nekih mjesec dana nakon te Ljubljane... i kadgod zasviraju taj anplagd, mi se pogledamo i sjetimo riječi vibracije; eto, toga se ja sjetim kad mi na jubitou bane Kurt u tom džemperu, pa mi nekako zasuzi oko; najte kaj zameriti; vjerojatno bi trebalo naći neki ljepši ili čak smisleniji razlog za izabrati Nirvanu; a možda taj i nije toliko nelijep... ali kome trebaju razlozi da bi nešto volio i da bi ga to proželo i zamrzlo na minutu ili dvije; toga sam se sjetio kada je Dvi-tri napisala ovo o devedesetima; jasno, svatko ima svoje doživljaje.... :)
Nego, ljudi, i bolje je da cijelog popodneva ovdje i nigdje uopće nema nikoga; kakav dan; blog može čekati :))).
28.04.2024. (19:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hvala svima na komentarima, stvarno je bilo lijepo pročitati vaša sjećanja vezana uz ovu pjesmu, izvođače, muziku vaše mladosti a osobito mi je ovdje bilo drago pročitati o vibracijama Vjetrove supruge, baš sam sretna da sam "ubola".
Inače, svi ste pokazali da držite čvrsto svoju (muzičku) liniju i ne popuštate ni milimetra. Takva sam i sama. :)
Laku noć Svima.
29.04.2024. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Kontrapiz: https://youtu.be/6Ejga4kJUts?feature=shared
27.04.2024. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
evo ti:
https://youtube.com/shorts/i-LmIgr0L3A?si=F3RcQlxyGq0nqIai
:)
(i tu pjevaju reose rosse per teee ahahaa, i u mom videu :D)
a sad da vidim post :)
27.04.2024. (12:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Može jedno i drugo, glede glazbe.... :)
27.04.2024. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
:))))
Uh, hvala ti :)))
Grazie bella
, to je ono sto mi triba.
Kako ono kaže MA, masaža čega ono? Smijehom naravno...
Juuurimmm, vidimo se sutra, prekosutra, bude, naravno i post.
Ciao tutti! :)))
27.04.2024. (12:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ti mi slikaj ruže, per me :). ;)
Znam da su procvitale i kod tebe jer i kod mene jesu. ;)
27.04.2024. (13:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
https://www.youtube.com/watch?v=HSH--SJKVQQ]
dajte me najte, pa koje ste vi godište, kaj se samo ja tu sjećam originala, ha, ha? @vjetar? @maurelijano? nitko?
27.04.2024. (16:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
Long, long time ago top ljestvica Radio Luksemburga je bila sve:-))))
27.04.2024. (20:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
Kurt Cobain je meni u to vrijeme bio zanimljiv lik. Završio je tako da si je napravio prostrijelnu ranu sačmaricom iako je za njega bilo više izgledno kako će umrijeti od heroina.
On i Courtney Love su se udruženo drogirali, ona čak i u trudnoći. Roditelji su mu se razveli kad je imao osam godina i to je on dosta teško podnio.
Patio je od depresije, a heroin u kombinaciji s depresijom i nije najbolji izbor iako je pitanje što je bio uzrok čega. Heroin depresije ili obrnuto?
Ugl. šteta, bio je prilično nadaren i zgodan.
Imam urezanu jednu scenu, iz mladosti, u pozadini je svirala ova pjesma.
28.04.2024. (04:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Svojedobno je nekako baš nakon Curtove smrti Batinović intervjuirao Bowiea, pa je ovaj sam od sebe na pitanje o setovima pjesama na koncertima izjavio kako su se u Nirvaninoj obradi riječi promijenile i da je to postala pjesma o osobi u krizi; samo značenje pjesme se promijenilo. Bowie je dodao, pazite ovo, da je izvodi samo zato što ju je obradila Nirvana; inače bi to bila samo još jedna manje-više nepoznata pjesma :).
Moram ovo bolje istražiti, a kada bih, @teta, bio stavljen pred zid i morao birati, mislim da bih isto rekao, sorry stric David, ovo Nirvanino. E sad me još samo nemojte pitati zašto :)))).
28.04.2024. (07:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Jednom davno ja i frend bili smo u KSET-u (klubu studenata elektrotehnike) na tematskoj slušaonici - Bristolska scena, trip-hop (Massive Attack , Portishead, Tricky, Kosheen i drugi), a bilo je i ponešto grungea iako on već spada u drugu "nišu" ili kategoriju. Na kraju DJ nikako nije mogao otjerati nas raju, a bio je fajrunt, pa nam je pustio UB40. Odmah smo se razbježali. :)) Nirvanu sam najbolje doživio jednog popodneva na Jarunu kod istoimenog frenda - njegov je brat kupio nove zvučnike, nevelike, marke Energy za koju do tada nikad nisam čuo, i frend mi je ovako rekao: "Gledaj sad - ako izdrže Nirvanu a da zvuk ostane savršen, onda znaj da su zvučnici prva liga." I opalio je neku njihovu ful žestoku, na jaaako glasno (jadni susjedi). Nisam mogao vjerovati da tako mali zvučnici mogu imati takvu snagu i takav čist zvuk, Nirvana je zvučala čistije od Bacha! :)) Kasnije sam je puno slušao u slušalicama, no nikad više nisam čuo onaj zvuk kao iz tih zvučnika Energy. :) Btw., Nirvana unplugged je kao sedlo na kravi ili kao da su svi dobili proljev, ne paše mi. ;) Nije da Kurt Cobain to nije savršeno otpjevao, al' ipak. :)
28.04.2024. (09:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
ha gleč, u doba mladenačke povodljivosti slušaš sve kaj ti sluša škvadra, a tek kasnije profiliraš svoj ukus. valjda sam slušala bowiea kad je on formatirao svoju karijeru, a glazba tog vremena mene.
@mariolano, slažem se u potpunosti! samo mi je sve jasnije da pripadam oho-ho starijoj generaciji, massive attack i kosheen odabrala sam kao već ozbiljna žena, majka etc.
da, svojevremeno je kset bio savršeno mjesto za slušat bolju mjuzu, svojevremeno "alternativnu", van tokova sladunjavih top-lista. poslije čage u Komi na šalati, išllo se odmarat vuha u Ksetu. i da, ne sjećaš se, ali ranih 80-tih ub40 su bili otkriće, upravo u ksetu. nisu dugo trajali, poslije clash-a (za šminkere alternativa police i simple mindsi) trebalo je nešto jače za preskočit ljestvicu. joy division, gang of four, cabaret voltaire... a onda za ročkas dobijem neku sentimentalnu ljigicu tipa peter gabriel pa vidim da sve ovisi o trenutku, a tek kasnije shvatiš da je dobra glazba dobra glazba, bez obzira na vrstu, vrijeme, modu i značanje koje je imala u nekom dijelu života. znam ljude koji se kuže u sve to, no i dalje im tehno, grunge, dub, votever, ne znači ništa jer su se prikovali na 60-70-te i drgenjaju da je psihodelija i velvet underground jedino što valja. niš, idem popit kavu do kraja.
28.04.2024. (09:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Ok, ok, i get it.
Za profinjenu ekipu u kutu;
The Man...
Možda je ovo bolje?
MA, Y, Tetač... Pazljivo procitajte Vjetrov komentar.
Oko ove stvari nema rasprave.
Heh.
Niste normLni. Nemate pojma. :)))
28.04.2024. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
je, pa razumljivo da se prihvaća njegov stav. no to ne znači da se s njjim moramo i slagati, ha, ha..
a ovo, grozota. inače me uvijek srce vuče originalima, svaka izvedba sluša se u drugačijem raspoloženju, ugođaju, osjećaju. pa ostavlja i drugačije pamćenje.
a ovo mi je grozno. grooooznooooo!!!
28.04.2024. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Lilly, tell them :)))
28.04.2024. (10:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@stara teta - Da, dobra muzika je dobra muzika, a i istina je da puno toga ovisi o stanju svijesti i vrsti raspoloženja. Jedno vrijeme sam jako uživao u Cesariji Evori, Madredeusu, Nori Jones, Toumani Diabateu, Ali Farka Toureu, Boubacar Traoreu itd., sad ih već duuugo nisam slušao, što ne znači da ih i dalje ne volim. Alicia Keys, Billie Eilish, Adele - sve sjajne, izvanredne umjetnice. Nema razloga da čovjek ne sluša i stare, rašpaste albume The Black Keysa i najnovijeg Stinga. Stare tete Ellu Fitzgerald, Ninu Simone, Janis Joplin i Joan Baez s jedne strane kao i najnoviji album The Weeknda ili The Smile Thoma Yorkea s druge. :) Jedino mi domaća mjuza baš ne ide od ruke (ali eto, intervjui s Bregom su mi baš dobro sjeli zadnjih dana). :))
Da, sjećam se da su UB40 bili senzacija kad smo ih prvi put čuli. Tak da nemam ništa protiv. :)
Nekad se i Moby s užitkom slušao, a tu je i fascinantni Mike Oldfield uz čiji je Ommadawn moja žena naslikala cijelu jednu izložbu. :) Mogli bismo tako nabrajati u nedogled, nema smisla. :) Jedino se cijeli život trudim zavoljeti Petera Gabriela, no ne ide mi pa ne ide. :)))
Moje glazbeno znanje je zapravo vrlo oskudno u usporedbi s drugima. Zbog nekih stvari mi je drago da su tako ispale, npr. Bowiea sam istinski zavolio tek u nekim zrelijim godinama, kad mi je bilo oko 35, a prvi sam put kako spada slušao Radiohead čak i kasnije. Možda ih zbog toga sada kvalitetnije vrednujem i cijenim.
28.04.2024. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@Dvi, tri riči - Dat ću ja tebi Wedding String Quartet po turu! :))
28.04.2024. (11:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Btw., mora se ipak primijetiti da Bowiejev original pjesme The Man Who Sold The World zvuči kao da nema problema s probavom. ;))) Iako valja i to primijetiti da se Bowie neobično dugo i mukotrpno probijao do slave. Koliko mu je ono albuma prošlo skoro sasvim nezapaženo? Poprilično. Čak i nakon pjesme Space Oddity koja ga je proslavila, a koja se nalazila već na 2. studijskom albumu, njegov se niz slabo zapaženih albuma nastavljao još neko vrijeme, za ne vjerovat.
28.04.2024. (11:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Sad vidim da sam od Kurta napravio Curta; ne vjeruj pravopisu muža koji u pola osam žuri odvesti dragu na kavu i šetnju :).
I dobro veli Ziggy, taj klinac se još usudio promijeniti tekst, pa umjesto "I gazed a gazely stare, at all the millions here, We must have died alone a long long time ago... Who knows? Not me, We never lost control, You're face to face, With the man who sold the world..." otpjevati "I gazed a gazeless stare, We walked a million hills, I must have died alone a long, long time ago... Who knows? Not me, I never lost control, You're face to face With the man who sold the world..."
Znate što? Ovako ide ta priča, a zbog nje bih ja batalio sir Davida. Idemo nas dvoje devedesetčetvrte u veljači subotom u podne u Bi-Pi; za one koji ne znaju, to je bio legendarni klub Boška Petrovića dolje ispod Stojedinice na uglu Gajeve i Tesline; ja ravno iz rata pa u rebra; osjećam se kao divljak u salonu, slon med porcelanom; tamo anplagd svake navodno subote sviraju Vještice; mislim da je čak Leiner nosio Schanza; moš misliti koji sudar sa civilizacijom, i tako ja kupio negdje u Nami na Trešnjevačkom neki sako da imam što obući u ponedjeljak na posao i u tom sakou zasjeo pred ove; kad odjednom, Ona mi šapće, molim te, ajmo van, a jedva uhvatili mjesta, pa se mi navrat-nanos uspnemo onim zavojitim štengama gore, a Gajevom negdje sa sjevera properjaju prve pahulje snijega kroz neku sivu jugovinu... i odjednom čujem „ma, nije mi baš dobro, smetaju mi, osjećam nekakve vibracije dok sviraju...“; ja pomislim, kakve sad vibracije, ali hajde, dobro; i tako se mi držimo i stišćemo na toj prvoj vijavici, ja u tom sakou sa džemperom ispod; džemper valjda djedov, tako nekako je i izgledao kao ovaj Kurtov; prava zimska jakna mi se baš nekako pred to sve raspala, zadnju sam kupio još prije rata; prvi put se tu noć prije vidjeli nakon kakvih mjesec dana, a i to kad je bilo prije, bilo je – shvatit ćete, vidjet ćete zašto se toga sjećam – kad sam bio doma za novogodišnje praznike i negdje popodne-uvečer igra na teveu „Mediteraneo“; onaj talijanski film u kojemu se vidi sav besmisao i glupost i praznina rata, i poslije njega mi, je li, opraštamo se pred moj teren... i sad ja skužim, vidi ti vidi, muka, vibracije; sljedećeg tjedna je otišla kod onog starog doktora tamo negdje kod Kvatrića, a veli on, ma gospođo, pa vi ste već mjesecipol dana u drugom stanju, i takva mi je došla i ušla u onaj kafić u Mašićevoj kod stanice; kako da to zaboraviš; eto, takve su to vibracije bile, a mi taman načuli da Nirvana svira u Ljubljani; to je bilo krajem mjeseca; mene konačno nakon tko zna koliko bi-ne bi otpustilo iz vojske; koji osjećaj slobode, ali ne možeš na taj koncert, kud ćeš sad, ako smetaju anplagd Vještice gdje ćeš na plugged Nirvanu u Tivoli, dobro da nismo prvo kupili karte, to je bilo pravo malo bogatstvo... On je živio još nekih mjesec dana nakon te Ljubljane... i kadgod zasviraju taj anplagd, mi se pogledamo i sjetimo riječi vibracije; eto, toga se ja sjetim kad mi na jubitou bane Kurt u tom džemperu, pa mi nekako zasuzi oko; najte kaj zameriti; vjerojatno bi trebalo naći neki ljepši ili čak smisleniji razlog za izabrati Nirvanu; a možda taj i nije toliko nelijep... ali kome trebaju razlozi da bi nešto volio i da bi ga to proželo i zamrzlo na minutu ili dvije; toga sam se sjetio kada je Dvi-tri napisala ovo o devedesetima; jasno, svatko ima svoje doživljaje.... :)
Nego, ljudi, i bolje je da cijelog popodneva ovdje i nigdje uopće nema nikoga; kakav dan; blog može čekati :))).
28.04.2024. (19:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Hvala svima na komentarima, stvarno je bilo lijepo pročitati vaša sjećanja vezana uz ovu pjesmu, izvođače, muziku vaše mladosti a osobito mi je ovdje bilo drago pročitati o vibracijama Vjetrove supruge, baš sam sretna da sam "ubola".
Inače, svi ste pokazali da držite čvrsto svoju (muzičku) liniju i ne popuštate ni milimetra.
Takva sam i sama. :)
Laku noć Svima.
29.04.2024. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...