svako sjećanje na bajke podastire mi ondašnju zapanjenost, nevjericu, pitanja, ponekad ljutnju, negodovanje, a ponekad zaneseno sanjarenje i želju da se i na mene jednom osvrnu dobre vile i pretvore me u princezu. da plešem u blistavim cipelicama u središtu plesnog podija, u nježnom zagrljaju dok naokolo vrludaju skuti moje haljine od svile i tila... većina drugih bajki je bila okrutnija. kako su roditelji mogli, smjeli odvesti vlastitu dječicu u šumu i ostaviti da je pojedu zvjeri? zašto je vuk htio pojesti baš crvenkapicu i baku, kad je okolo sigurno bilo bližih zečeva? jesu li ga baš morali kazniti tako da mu raspore trbuh i bace u bunar? kako se kozllić mogao sakriti u sat? moj djeda je imao stajaći sat, no nije izgledao baš kao ormar, nego je visio na zidu i moglo ga se podići rukama i naviti klatno, no u njega se nije mogao sakriti ni mačak, a kamo li kozlić. u mom stalnom traženju da mi pričaju priče, bajka, nailazila bih na repetiranje istih rečenica koje su mi davale osjećaj sigurnosti i stalnosti, evo, tako-i-tako, mogla sam ponavljati zajedno s pričaocem, a tako su se i ponavljale mnoge meni nepoznate riječi čije bi mi značenje bilo maglovito, nagađano, smještala sam njihov smisao u meni onda valjda razumljive slike u priči, a pravo značenje potvrđivala ili korigirala tek puno kasnije. bajke su za ondašnje odrasle mile sredsto da nas smire, s tendencijom da nas uče što se smije, a što ne, što je dobro, a što loše, kako valja, a kako ne. to što su opisivale jedno drugačije vrijeme koje se nije moglo doslovno uklopiti u obrasce življenja, o tomu očito nitko, baš nitko od odraslih nije vodio računa. onda se sjetim kako su i moji klinci, kad bi im se pričalo pepeljugu i slične bajke, sumnjičavo okretali glavice u negodovanju i čuđenju, nerazumijevanju i zbunjenosti. i bilo je jasno da im je sve to čudno, pomalo glupavo. osim kad bi se preobrazili u hrabrog viteza, princa na konju i takvo nekakvo moćno, pravedno i sjajno biće. za razliku od njihove mame koja je čeznula biti princeza na zrnu graška, ha, ha.
24.04.2024. (11:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
U 6. osnovne nastavnik nam je zadao napisat bajku. Škola u popodnevnoj smjeni, a ja se ujutro uhvatila čarobnog pisanja....i dođem do 15. stranice al daleko od završetka...u mojoj glavi se samo redale nove i nove slike i novi zapleti...i tako, nisam uspjela završit svoju bajku, a baš me prozvalo da je pročitam pred razredom.....i čitam, čitam, u razredu tajac... i dođem na 15.stranu, stanem i rasplačem se.....šta je, pitao je omiljeni nastavnik Zlodre....nisam stigla završit, bilo je vrijeme za školu.....kaže on, ovako ćemo mi to riješit...za ovo napisano, za sada, čista petica, a ostatak završi za sutra će bit još jedna u dnevniku....i tako je zapečatio ljubav prema pisanoj riječi:-)
24.04.2024. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zanimljivo mi osim teme i napisanog i kako je morska imala dobrog nastavnika, te kako je i lastavica poput mene odmah nakon razdoblja bajki maštala o bavljenju astronomijom ;)
24.04.2024. (21:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Moja najdraža bajka! Obožavam Pepeljuhu, mogu je gledati uvijek.....Divnooooo! Ljubim!
24.04.2024. (10:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Nema me Dijana u toj bajci - nekako sam uronjena u realu ne zavaravanja života
24.04.2024. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stara teta
svako sjećanje na bajke podastire mi ondašnju zapanjenost, nevjericu, pitanja, ponekad ljutnju, negodovanje, a ponekad zaneseno sanjarenje i želju da se i na mene jednom osvrnu dobre vile i pretvore me u princezu. da plešem u blistavim cipelicama u središtu plesnog podija, u nježnom zagrljaju dok naokolo vrludaju skuti moje haljine od svile i tila... većina drugih bajki je bila okrutnija. kako su roditelji mogli, smjeli odvesti vlastitu dječicu u šumu i ostaviti da je pojedu zvjeri? zašto je vuk htio pojesti baš crvenkapicu i baku, kad je okolo sigurno bilo bližih zečeva? jesu li ga baš morali kazniti tako da mu raspore trbuh i bace u bunar? kako se kozllić mogao sakriti u sat? moj djeda je imao stajaći sat, no nije izgledao baš kao ormar, nego je visio na zidu i moglo ga se podići rukama i naviti klatno, no u njega se nije mogao sakriti ni mačak, a kamo li kozlić.
u mom stalnom traženju da mi pričaju priče, bajka, nailazila bih na repetiranje istih rečenica koje su mi davale osjećaj sigurnosti i stalnosti, evo, tako-i-tako, mogla sam ponavljati zajedno s pričaocem, a tako su se i ponavljale mnoge meni nepoznate riječi čije bi mi značenje bilo maglovito, nagađano, smještala sam njihov smisao u meni onda valjda razumljive slike u priči, a pravo značenje potvrđivala ili korigirala tek puno kasnije.
bajke su za ondašnje odrasle mile sredsto da nas smire, s tendencijom da nas uče što se smije, a što ne, što je dobro, a što loše, kako valja, a kako ne. to što su opisivale jedno drugačije vrijeme koje se nije moglo doslovno uklopiti u obrasce življenja, o tomu očito nitko, baš nitko od odraslih nije vodio računa.
onda se sjetim kako su i moji klinci, kad bi im se pričalo pepeljugu i slične bajke, sumnjičavo okretali glavice u negodovanju i čuđenju, nerazumijevanju i zbunjenosti. i bilo je jasno da im je sve to čudno, pomalo glupavo. osim kad bi se preobrazili u hrabrog viteza, princa na konju i takvo nekakvo moćno, pravedno i sjajno biće. za razliku od njihove mame koja je čeznula biti princeza na zrnu graška, ha, ha.
24.04.2024. (11:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
Carolija..
24.04.2024. (12:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
morska iz dubina
U 6. osnovne nastavnik nam je zadao napisat bajku. Škola u popodnevnoj smjeni, a ja se ujutro uhvatila čarobnog pisanja....i dođem do 15. stranice al daleko od završetka...u mojoj glavi se samo redale nove i nove slike i novi zapleti...i tako, nisam uspjela završit svoju bajku, a baš me prozvalo da je pročitam pred razredom.....i čitam, čitam, u razredu tajac... i dođem na 15.stranu, stanem i rasplačem se.....šta je, pitao je omiljeni nastavnik Zlodre....nisam stigla završit, bilo je vrijeme za školu.....kaže on, ovako ćemo mi to riješit...za ovo napisano, za sada, čista petica, a ostatak završi za sutra će bit još jedna u dnevniku....i tako je zapečatio ljubav prema pisanoj riječi:-)
24.04.2024. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Volim bajke i čitala sam ih djeci. Jedan je volio Džek i pasulj,
drugi Malu sirenu kao i ja. A nakon bajki odmah astronomiju.
24.04.2024. (16:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
zanimljivo mi osim teme i napisanog i kako je morska imala dobrog nastavnika, te kako je i lastavica poput mene odmah nakon razdoblja bajki maštala o bavljenju astronomijom ;)
24.04.2024. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...