zvuk njegova, kako ono, vibrafona; taj topli, meki, otkačeni bazen mistike i blagosti; i ona nepogrešiva spoznaja da si dio svijeta - samo kada malo odšećeš sa Trga pa se umjesto na pivu u uobičajene prižbe spustiš dolje kod Boška... on je jedini umio u jednog dvadesetogodišnjaka probuditi ljubav za nešto tako mnogostruko, sadržajno i lijepo kao što je jazz... :)
15.04.2024. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, dodao nam stol pokojni Boško jednom davno stol u zg u svom klubu, naravno ne zahvaljujući meni nego pokojnom Muheku, jedriličaru koji je oplovio svijet, a ja sam bio u njegovom društvu, odličan izbor glazbe, a solidan boje, kod nas je i crveno trendy ;)
15.04.2024. (23:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@j. - Jazz nije teško voljeti, on se lagano voli, kao što se i apstraktno slikarstvo lagano voli, a opet, kad to kažem, moglo bi biti da se to samo meni tako čini jer je meni oduvijek bilo lagano voljeti jazz, kao i apstraktno slikarstvo. :) Više sam puta čuo ljude govoriti kako apsolutno ne razumiju Murtića i svaki bih put ostao u šoku, u smislu: "Pa što se tu ima ne razumjeti?!" :))) Upravo se apstraktno slikarstvo daje najtransparentnije od svih slikarstava, daje se potpuno ogoljeno, razgolićeno, u punoj eksplikaciji svoje intime, daje samo ono što ima, ništa od onog što nema. Dakle, ništa ne skriva. Naravno, baš zato malotko može biti zbilja dobar apstraktni slikar, a nitko neiskren apstraktni slikar (jer je neiskrenost u tom žanru toliko neodoljivo lagana te se svatko takav lagano na nju upeca i razotkrije). Mislim da je slično s jazzom - tko ga shvaća i osjeća, za njega je lagan, jasan, transparentan, ne može glumiti iskrenost, ne može glumiti ništa. Jazz je kao beba, potpuno čist. Ali ljudima koji ga ne razumiju doslovno može biti gori od struganja stiropora po staklu, u to sam se više puta osvjedočio. :)
Počeo sam slušati jazz na faksu, u samotnim kišnim jesenjim večerima kad bi cimer bio u svojem rodnom kraju pa bih sate mogao posvetiti samo glazbi i s njom povezanoj kontemplaciji, i to nakon uredno školskog, da ne kažem štreberskog perioda primarnog očaravanja klasičnom glazbom u srednjoj školi, no moje istinsko, supstancijalno poniranje u jazz nastalo je tek onda kad mi je on postao jedinom opcijom preživljavanja "zvuka kao takvog". U duševnim sam krizama, naime, imao silovit otklon od emocija i sveg emocionalnog, nisam mogao podnijeti nijednu emociju, njezinu vulgarnu eksplicitnost, pa mi cjelokupan rock i baš sve melodijske komponente zvuka (o zabavnoj i pop muzici ovdje ne treba ni govoriti) nisu predstavljali ništa manje od nepodnošljivog užasa. :)) I tišina je bila užas. I ozbiljna glazba je bila užas jer je bila previše značajna samoj sebi, previše pretenciozna, kao maska ili krabulja ozbiljnosti, razložnosti i smisla u svijetu totalno skarednom i apsurdnom. Tada sam jedino jazz mogao slušati a da me ne povređuje (dakako, ne jazz s melodijskim komponentama, svakako ne izraelski jazz kojeg danas smatram izvanrednim). Kontrabas-klavir-bubnjevi i slične kombinacije tada su me spašavale. Tada sam otkrio i svu divotu jazz električne gitare, čiji mi je zvuk sve do tog jednog određenog trenutka bio potpuno neinteresantan. :) Malo pomalo, počeo sam razmišljati, pitati se, zašto jazz tako iscjeljujuće djeluje na mene. Jedan od odgovora bio je da jedino jazz ništa ne traži od mene; on samo daje, ništa ne traži. Sve druge vrste muzike nešto traže, zahtijevaju od mene, neki angažman. Ne možeš slušati Bacha kad si depresivan, osim ako uopće ne kužiš Bacha pa ti je on samo zvučna kulisa. To što jazz ništa ne traži od nas netko bi mogao proglasiti upravo njegovom najvećom manom, toga sam svjestan, manom površnosti i neobaveznosti itd. Čak sam i ja neko vrijeme tako mislio. No danas više ne mislim tako. I danas kad pišem neki zahtjevan tekst, ometa me tišina, ometa me klasična glazba, ali mi jazz pomaže da se dublje i zaumno skoncentriram. Ispričavam se svim stručnjacima u jazzu ako sam ga ovom besjedom profanirao i poseljačio. :))
16.04.2024. (00:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@NF - Evo baš slušam već satima Giants of Jazz Radio... Tek mi je sinoć sinulo da bi moj post Zeleno raspoloženje mogao imati i političke konotacije. Pa neka ih ima, baš mi je drago. :) Težišta, konteksti, naglasci, vrednovanje vrednota - mijenjali su se unutar socijaldemokracije tijekom zadnje 34 godine. Mladi danas slabo znaju da je Savez komunista Hrvatske bio izrazito intelektualna partija, puna izvanrednih i rasnih intelektualaca, pa je onda i SDP početkom devedesetih prirodno to naslijedio, no taj se sjajan, istinski, neiskvareni intelektualizam SDP-a malo pomalo počinjao topiti i danas od njega više nema ničeg. Platforma Možemo, dakako, nikako ne može zauzeti to mjesto, oni su slabo intelektualni iako su svi veoma obrazovani i urbani. Upravo se na njihovu primjeru jasno vidi da zdrav intelektualizam i urbani, građanski aktivizam uopće nisu isto, da se dosta razlikuju, iako su im poštenje i dobronamjernost isti. Zdrav, rasni intelektualizam uvijek je kategorija iznad, i danas je vjerojatno posvuda u fazi izumiranja. Istinski velikani socijaldemokratske misli svuda u svijetu polako izumiru. Na njihovo mjesto dolaze veoma dragi ljudi koji misle vrlo pragmatično i konkretno, no, nažalost, još samo pragmatično i konkretno. Tomu nedostaje nasuprotni pol moćne ideje (ne ideologije), koju su u završnim decenijama 20. stoljeća utjelovljavali iznimni intelektualci širokog obrazovanja i obuhvatnog svjetonazora, ljudi od formata, veći od svojega vremena, širi od diskursa svoje partije. To je bilo vrijeme kad su takve osobnosti bile moguće. I to je vrijeme završilo. Nestali su giganti, zamijenili su ih pošteni, iskreni, čestiti i dobro obrazovani aktivisti. No to nije to. ;)
16.04.2024. (01:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prekrasan tvoj odgovor meni; čitav jedan post, postčina o glazbi :). Da, tražimo značenja, a još prije tvog odgovora posumnjao sam kako sam sa "mnogostruko" upotrijebio vjerojatno krivi termin. Prije bih rekao, ispunjeno i samorazumljivo, sada nakon tvog odgovora i samome mi to postaje jasnije :). Uglavnom, BP je bio spona sa svijetom; ovaj grad je toliko siromašniji nakon njegova odlaska... Pa još Django iz Siska...
17.04.2024. (06:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne želim niti smijem kršiti šutnju, tko je pogledao crvene izborne liste mogao je ne primjetiti mene i još dosta nestranačke "poštene inteligencije" na jedinim crvenim listama, al ako ne primjete poznatog jazzera, oni u čijoj je izbornoj jedinici, svaka im čast ;)
17.04.2024. (09:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Guten Morgen, noch einmal.
15.04.2024. (08:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lilianke
Boško Petrović.......flashback Grožnjan, osamdesete :)))))))))))))) heee, hvala :))))
15.04.2024. (10:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
S nostalgičnim pucketanjem vinila. :)
15.04.2024. (11:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
zvuk njegova, kako ono, vibrafona; taj topli, meki, otkačeni bazen mistike i blagosti; i ona nepogrešiva spoznaja da si dio svijeta - samo kada malo odšećeš sa Trga pa se umjesto na pivu u uobičajene prižbe spustiš dolje kod Boška... on je jedini umio u jednog dvadesetogodišnjaka probuditi ljubav za nešto tako mnogostruko, sadržajno i lijepo kao što je jazz... :)
15.04.2024. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Prvi put čujem. :)
Ali cool je.
15.04.2024. (17:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Lijepo je slusati glazbu, volim sve! Za jazz baš moram biti posebno rasloložena, recimo nostalgično...Navraćala sam u BP Club....
15.04.2024. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
Eh, dodao nam stol pokojni Boško jednom davno stol u zg u svom klubu, naravno ne zahvaljujući meni nego pokojnom Muheku, jedriličaru koji je oplovio svijet, a ja sam bio u njegovom društvu, odličan izbor glazbe, a solidan boje, kod nas je i crveno trendy ;)
15.04.2024. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@j. - Jazz nije teško voljeti, on se lagano voli, kao što se i apstraktno slikarstvo lagano voli, a opet, kad to kažem, moglo bi biti da se to samo meni tako čini jer je meni oduvijek bilo lagano voljeti jazz, kao i apstraktno slikarstvo. :) Više sam puta čuo ljude govoriti kako apsolutno ne razumiju Murtića i svaki bih put ostao u šoku, u smislu: "Pa što se tu ima ne razumjeti?!" :))) Upravo se apstraktno slikarstvo daje najtransparentnije od svih slikarstava, daje se potpuno ogoljeno, razgolićeno, u punoj eksplikaciji svoje intime, daje samo ono što ima, ništa od onog što nema. Dakle, ništa ne skriva. Naravno, baš zato malotko može biti zbilja dobar apstraktni slikar, a nitko neiskren apstraktni slikar (jer je neiskrenost u tom žanru toliko neodoljivo lagana te se svatko takav lagano na nju upeca i razotkrije). Mislim da je slično s jazzom - tko ga shvaća i osjeća, za njega je lagan, jasan, transparentan, ne može glumiti iskrenost, ne može glumiti ništa. Jazz je kao beba, potpuno čist. Ali ljudima koji ga ne razumiju doslovno može biti gori od struganja stiropora po staklu, u to sam se više puta osvjedočio. :)
Počeo sam slušati jazz na faksu, u samotnim kišnim jesenjim večerima kad bi cimer bio u svojem rodnom kraju pa bih sate mogao posvetiti samo glazbi i s njom povezanoj kontemplaciji, i to nakon uredno školskog, da ne kažem štreberskog perioda primarnog očaravanja klasičnom glazbom u srednjoj školi, no moje istinsko, supstancijalno poniranje u jazz nastalo je tek onda kad mi je on postao jedinom opcijom preživljavanja "zvuka kao takvog". U duševnim sam krizama, naime, imao silovit otklon od emocija i sveg emocionalnog, nisam mogao podnijeti nijednu emociju, njezinu vulgarnu eksplicitnost, pa mi cjelokupan rock i baš sve melodijske komponente zvuka (o zabavnoj i pop muzici ovdje ne treba ni govoriti) nisu predstavljali ništa manje od nepodnošljivog užasa. :)) I tišina je bila užas. I ozbiljna glazba je bila užas jer je bila previše značajna samoj sebi, previše pretenciozna, kao maska ili krabulja ozbiljnosti, razložnosti i smisla u svijetu totalno skarednom i apsurdnom. Tada sam jedino jazz mogao slušati a da me ne povređuje (dakako, ne jazz s melodijskim komponentama, svakako ne izraelski jazz kojeg danas smatram izvanrednim). Kontrabas-klavir-bubnjevi i slične kombinacije tada su me spašavale. Tada sam otkrio i svu divotu jazz električne gitare, čiji mi je zvuk sve do tog jednog određenog trenutka bio potpuno neinteresantan. :) Malo pomalo, počeo sam razmišljati, pitati se, zašto jazz tako iscjeljujuće djeluje na mene. Jedan od odgovora bio je da jedino jazz ništa ne traži od mene; on samo daje, ništa ne traži. Sve druge vrste muzike nešto traže, zahtijevaju od mene, neki angažman. Ne možeš slušati Bacha kad si depresivan, osim ako uopće ne kužiš Bacha pa ti je on samo zvučna kulisa. To što jazz ništa ne traži od nas netko bi mogao proglasiti upravo njegovom najvećom manom, toga sam svjestan, manom površnosti i neobaveznosti itd. Čak sam i ja neko vrijeme tako mislio. No danas više ne mislim tako. I danas kad pišem neki zahtjevan tekst, ometa me tišina, ometa me klasična glazba, ali mi jazz pomaže da se dublje i zaumno skoncentriram. Ispričavam se svim stručnjacima u jazzu ako sam ga ovom besjedom profanirao i poseljačio. :))
16.04.2024. (00:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
@NF - Evo baš slušam već satima Giants of Jazz Radio... Tek mi je sinoć sinulo da bi moj post Zeleno raspoloženje mogao imati i političke konotacije. Pa neka ih ima, baš mi je drago. :) Težišta, konteksti, naglasci, vrednovanje vrednota - mijenjali su se unutar socijaldemokracije tijekom zadnje 34 godine. Mladi danas slabo znaju da je Savez komunista Hrvatske bio izrazito intelektualna partija, puna izvanrednih i rasnih intelektualaca, pa je onda i SDP početkom devedesetih prirodno to naslijedio, no taj se sjajan, istinski, neiskvareni intelektualizam SDP-a malo pomalo počinjao topiti i danas od njega više nema ničeg. Platforma Možemo, dakako, nikako ne može zauzeti to mjesto, oni su slabo intelektualni iako su svi veoma obrazovani i urbani. Upravo se na njihovu primjeru jasno vidi da zdrav intelektualizam i urbani, građanski aktivizam uopće nisu isto, da se dosta razlikuju, iako su im poštenje i dobronamjernost isti. Zdrav, rasni intelektualizam uvijek je kategorija iznad, i danas je vjerojatno posvuda u fazi izumiranja. Istinski velikani socijaldemokratske misli svuda u svijetu polako izumiru. Na njihovo mjesto dolaze veoma dragi ljudi koji misle vrlo pragmatično i konkretno, no, nažalost, još samo pragmatično i konkretno. Tomu nedostaje nasuprotni pol moćne ideje (ne ideologije), koju su u završnim decenijama 20. stoljeća utjelovljavali iznimni intelektualci širokog obrazovanja i obuhvatnog svjetonazora, ljudi od formata, veći od svojega vremena, širi od diskursa svoje partije. To je bilo vrijeme kad su takve osobnosti bile moguće. I to je vrijeme završilo. Nestali su giganti, zamijenili su ih pošteni, iskreni, čestiti i dobro obrazovani aktivisti. No to nije to. ;)
16.04.2024. (01:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Prekrasan tvoj odgovor meni; čitav jedan post, postčina o glazbi :). Da, tražimo značenja, a još prije tvog odgovora posumnjao sam kako sam sa "mnogostruko" upotrijebio vjerojatno krivi termin. Prije bih rekao, ispunjeno i samorazumljivo, sada nakon tvog odgovora i samome mi to postaje jasnije :).
Uglavnom, BP je bio spona sa svijetom; ovaj grad je toliko siromašniji nakon njegova odlaska... Pa još Django iz Siska...
17.04.2024. (06:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
ne želim niti smijem kršiti šutnju, tko je pogledao crvene izborne liste mogao je ne primjetiti mene i još dosta nestranačke "poštene inteligencije" na jedinim crvenim listama, al ako ne primjete poznatog jazzera, oni u čijoj je izbornoj jedinici, svaka im čast ;)
17.04.2024. (09:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...